
ŽUDNJA ZA LJUBAVI
Kada žudimo za ljubavi, u našem životu se događa upravo ono što ne želimo, neispunjenost i strah. Ako žudimo za nečim, taj predmet žudnje nikada nećemo ostvariti. Tako je i s ljubavi. Saznajte više.
U vremenu u kojemu živimo, a osobito ovih dana povodom Valentinova,u modi je pojam - ljubavi.
Prirodni zakon nam govori da živimo u svijetu koji je polariziran. Postoji noć i dan, kao što postoji rođenje i smrt. Tako postoji i ljubav, ali i njezin drugi polaritet . Kada žudimo za puno ljubavi, u našem životu se događa upravo onaj drugi polaritet, koji je potisnut. Taj drugi polaritet je strah.
Ljubav i strah u društvu
Različiti centri moći nam šalju "ljubav". S druge strane, u realnom životu imamo sve manje ljubavi. Slika i prilika kako smo voljeni od strane civilizacije i društva vidimo u našem svakodnevom životu, u obliku nasilja kojemu smo izloženi. Također, na isti način se vidi kako civilizacija i moderno društvo voli prirodu, tako da je konstantno uništava. Tako, više ljubavi u virtualnom svijetu nama znači manje ljubavi u stvarnom životu. U društvu, više ljubavi, očito, dovodi do više straha.
Žudnja najbolje prodaje proizvod
Na ljubav smo posebno osjetljivi, naročito, ako žudimo za njom. Kada žudimo za nečim jedno je sigurno - nikada nećemo posjedovati predmet žudnje .Ako žudimo za ljubavlju, nikada je nećemo imati u svom životu. S druge strane, ako imamo percepciju da je imamo u životu onda smo u strahu da je ne izgubimo.
Kada shvatimo da je žudnja glavna pokretačka snaga kompletnog potrošačkog društva, tada imamo odgovor na pitanje, zašto takva pozornost prema pojmu ljubavi. Najbolji primjer komercijalizacije te žudnje je potrošačka groznica povodom Dana zaljubljenih. Iluzija i potraga za nečim što nikada nije moguće ostvaritI : najbolje prodaje proizvod.
Iluzija ljubavi u partnerskom odnosu
Žudnja prema ljubavi u partnerskom odnosu sadrži kolektivna magična vjerovanja o tome kako žena i muškarac iskazuju ljubav.
Kod ženskog spola ta žudnja je obično fiksacija na partnerski odnos i pronalazak idealnog partnera, koji osigurava sigurnost. Inspiracija dolazi iz različitih izvora. Najčešće su to bajke u kojima princ na bijelom konju dolazi po svoju princezu. Onda zajedno idu u dvorac gdje uživaju u blagodatima komfora i lijepih slika. U modernom dobu, to je prikazano tako da je umjesto bijelog konja veliki bijeli auto, a umjesto dvorca je vila. U tu sliku, naravno, ulazi i ideal žene koja je uvijek lijepa, sretna i romantična. U tom kadru, ljubav koju je žena ostvarila prema svom partneru je jedinstvena, nikada doživljena ranije i trajati će zauvijek. Kod muškog spola, ljubav je, najčešće, zabranjena misao zato što su muškarci , u većini slučajeva, programirani da ne pokazuju emocije. Muškarac svojoj partnerici iskazuje ljubav tako da joj ostvaruje gore navedenu iluziju.
Ljubav kao sredstvo manipulacije
Svi smo ,barem jednom, bili u situaciji da napravimo nešto protiv svoje volje, a za ljubav nekoj drugoj osobi. Kao djeca, da bi dobili ljubav od svojih roditelja, često smo je morali zaslužiti. Naprimjer, trebali smo biti dobri u školi. Od najranijih dana smo shvatili da je ljubav pojam sa kojim se trguje i manipulira. Kasnije nam se uvjetuje da volimo lažne autoritete ili kompaniju u kojoj radimo,a istina je da se baš i ne volimo toliko.
Žudimo da budemo prihvaćeni od strane drugih ljudi, da nas se voli, a nismo niti svjesni koju cijenu plaćamo za takvu vrstu ljubavi.
Sve je rezultat razmjene
Što uzrokuje takvu žudnju za ljubavlju? Zašto tolika dualnost ljubavi i straha ?
Razlog, možda, leži u činjenici da ljubav svemu daje život i da je dar prirode. Ako nam je ljubav dana od strane prirode, pitanje je, što smo mi, kao društvo, dali prirodi zauzvrat ? Stare su civilizacije znale, primjerice, da ovise o sunčevoj energiji pa su tom suncu dale nešto zauzvrat na oltar. Znali su govoriti: " Što bi bili mi ljudi, da ništa ne damo suncu zauzvrat ? Ako nismo kadri ničim uzvratiti, ništa smo".
Kada povučemo analogiju između starih civilizacija i našeg današnjeg društva, primijetiti ćemo da današnje društvo ima naviku uzimati, bez poštovanja i osjećaja za razmjenu. Ništa ne postoji samo za sebe, već je sve rezultat razmjene. Za darovanu ljubav nije dano ništa zauzvrat i zato strah. Dar koji nije uzvraćen predstavlja nedostatak, a taj nedostatak komunicira žudnju.
Zato vrijeme je da se ljubavi plati danak.
Uostalom, što je ljubav, ako nema nas ljudi ? Što smo mi ljudi, ako nema ljubavi?
Autor: Zlatko Olić, stručnjak za razvoj ljudskih potencijala, specijaliziran za sport, posjetite njegovu web stranicu ovdje