Zona
Fotolia 75427659 xs

​ŽIVOT U TIJEKU – ISCJELJUJUĆA MOĆ JEDNOSTAVNOSTI

U stanju tijeka postoji nešto magično. To stanje može postati stil života. Za to je potrebno upoznati i promijeniti u sebi i oko sebe sve ono što nas odmiče od njega, sve ono što nas odmiče od naše prirođene sposobnosti da tečemo i živimo u potpunoj jednostavnosti.


U psihologiji, riječ tijek (poznato i pod nazivom zona) je mentalno stanje u kojem osoba izvršava neku akciju potpuno uključena u nju s istovremenim osjećajem energizirajućeg fokusa i užitka u samom procesu. Postizanje tijeka se često referira i na frazu „biti u zoni". Ovaj pojam, ali i koncept, osmislio je Mihály Csíkszentmihályi te se on koristi u raznim područjima, iako sam po sebi postoji već tisućama godina te je poznat u nekim istočnjačkim religijama.

„Biti jedno s..."

Iako je Csíkszentmihályi bio prvi koji je opisao ovaj koncept u zapadnjačkoj psihologiji, tisućama godina u hinduizmu, budizmu i taoizmu njeguje se disciplina nadvladavanja dualnosti između sebe i objekata, što se smatra centralnom točkom spiritualnog razvoja. U ovim pravcima razvijene su vrlo detaljne i holističke teorije oko nadvladavanja dualnosti između sebe i objekata koje su testirane i pročišćene kroz razne spiritualne prakse. Također, i brojne borilačke vještine poznaju stanje tijeka, kao što je, primjerice, aikido, judo, ikebana te određeni pravci joge.

Postizanje stanja tijeka je nešto što iskušavamo kad radimo nešto što volimo. Često puta tada kažemo „nestao/la sam u tome", „izgubio/la sam se u tome", „uzelo me to što radim" i slične fraze. Stanje tijeka se može dogoditi u raznim situacijama, od boravka u prirodi, kuhanja, vođenja ljubavi, gledanja omiljene serije ili odličnog filma, tijekom čitanja, pa sve do druženja s dragim nam ljudima, bavljenjem s hobijima ili s poslom u kojem uživamo.

U stanju tijeka postoji nešto magično, nešto što nas inspirira da se ponovno bavimo s radnjama koje u nama bude ovo stanje. Kao djeca, do određene dobi smo bili konstantno u stanju tijeka. Ako malo bolje pogledate djecu, ona nestanu u svemu što rade. Toliko su uključena u svoju akciju da u potpunosti zaborave na vrijeme i prostor, ona postaju jedno s akcijom u koju su uključena. I upravo to što su jedno sa svime što rade, odražava njihovu čistoću i nevinost, njihovu povezanost s božankim u njima. „Biti jedno sa" je dubinska unutarnja tendencija svakoga od nas, bili mi toga svjesni ili ne, jer upravo to nas vraća u stanje potpunog blaženstva kad naš um nije imao prevlast nad našim životom i sve je bilo tako jednostavno. Pa što se to dogodi tijekom života da izađemo iz stanja tijeka?

Razvoj razmišljanja – začetak gubitka tijeka

Svako dijete, pa tako i mi dok smo bili djeca, otvoreno je u potpunosti prema životu i osjeća ga u potpunosti. Djeca se bude s radošću što je novi dan pred njima u kojemu će se moći igrati i istraživati svijet. Međutim, u jednom trenutku događa se promjena. Svaka vrsta, pa tako i ljudi, da bi bi mogli opstati trebaju se prilagoditi. Kao djeca, prilagođavamo se okruženju u kojem živimo. Naši roditelji i obitelj funkcioniraju po određenim umnim šprancama, vide svijet na određeni način i na temelju te percepcije se ponašaju i djeluju.

Iako je stanje tijeka nešto potpuno prirodno, naš um se u razdoblju od 8-12 godine programira na način kako ćemo percipirati svijet oko sebe. Razvoj mentalnog poimanja svijeta, koji se događa u tim godinama našeg života, ovisi o okruženju u kojem odrastamo. Ukoliko smo okruženi ljudima koji nisu u kontaktu sa sobom, točnije koji slušaju i slijede svoje obrasce, a ne svoju energiju, svoj tijek, tada i mi kopiramo takav način funkcioniranja. Nažalost, to je realnost većine.

U razdoblju od 8-12 godine razvija se razmišljanje, točnije stvara se mentalni sklop kroz koji promišljamo i mentalni zaključci oko toga kako svijet izgleda. Ukoliko u obitelji u kojoj odrastamo postoji neravnoteža, zbog instinktivne potrebe za prilagođavanjem i zrcaljenja okruženja, početi ćemo percipirati ono što ostali mentalno percipiraju. S vremenom kako odrastamo počinjemo uklapati sve oko sebe u svoj iskrivljeni mentalni sklop. Ukoliko u obiteljskom okruženju postoji ravnoteža, tada će se i naše razmišljanje o sebi i svijetu oblikovati na zdrav način te ćemo prihvaćati stvari onakve kakve jesu bez uklapanja.

Kontrola zamjenjuje tijek

Iako postoje iznimke, jako je malo roditelja koji zadrže stanje tijeka tijekom svog života te samim time ne mogu funkcionirati iz tog stanja tijekom odgoja djece. I upravo zbog toga u razdoblju od 8-12 godine našeg života počinje se razvijati kontrola, koja je u potpunosti suprotna od tijeka. Osnovni uzrok nastanka kontrole je loše energetsko stanje, točnije nedostatak, gubljenje ili nastojanje da dođemo do energije. Ako je naš um, da tako kažem, krivo isprogramiran – a toksična percepcija sebe i svijeta je jedna od tih krivo posloženih postavki - tada je energetska neravnoteža u bilo kojem obliku neizbježna.

Kontrola koja se rađa u tom periodu života postaje temeljno stanje iz kojeg počinjemo funkcionirati. Osnovni pokazatelj kontrole su očekivanja. Očekivanja možemo imati prema životu, ljudima, životnim segmentima i situacijama. Velik broj ljudi se nalazi u ovoj umnoj zamci – imaju mnoštvo očekivanja, ali ne razumiju da se ništa ne može iskontrolirati.

Ljepotu tijeka tada zamjenjuje grč i tenzičnost kontroliranja. Očekivanja koja proizlaze iz kontrole stvaraju potrebu za forsiranjem svega, za forsiranjem života. Tada počinjemo životu pristupati iz pozicije sile što iznimno troši energiju te stvara ogromnu količinu nezadovoljstva i frustracije.

Kad od muhe nastane slon

Tijekom života tada sve situacije, događaje i relacije s ljudima nastojimo ukalupiti u svoje mentalne, umne programe. Vrlo često situacije u kojima se nađemo i koje okarektiziramo kao stresne, šokantne ili uznemirujuće same po sebi nisu sporne za to kako ćemo ih percipirati i kako ćemo se zbog njih osjećati, već doslovno svojim krivo umreženim umom i samim time iskrivljenom percepcijom od buhe napravimo slona.

Informacije koje nam dolaze iz situacija u kojima se nalazimo mozak filtrira na temelju programa koje ima u sebi te odbacuje sve one informacije koje nisu u skladu s programskom shemom. Zbog toga ne možemo situacije sagledati realno već ih vidimo kroz prizmu svojih programa. Tada se pokreće beskonačan mentalni proces promišljanja "što, kako, zašto, zbog čega" s osnovim ciljem da stabiliziramo situaciju u kojoj smo se našli i ne narušimo ravnotežu programa s kojima smo identificirani na najdubljem nesvjesnom i energetskom nivou. Ta mentalna bujica narušava našu stabilnost te tada u tom procesu u skladu s programima počinjemo kontrolirati i stvarati očekivanja u vezi situacije koja nam se događa.

Jedan od tipičnih primjera ovoga prisutan je u odnosima. Primjerice, često u intimnim relacijama, partneri imaju očekivanja kako bi druga strana trebala izgledati, ponašati se, što bi trebala raditi i zbog toga počinju manipulirati.

Međutim, kad ne bi bilo potrebe za kontrolom, tada bi sve što se u životu događa mogli percipirati puno realnije, mogli bi puno lakše prihvaćati stvari onakve kakve jesu te dopustiti životu da se odvija svojim tijekom – kojem i sami u krajnjoj liniji težimo.

Tijek kao stil života

Umjesto da ga iskušavamo samo u trenucima kad radimo nešto što volimo, stanje tijeka je stanje koje može biti dio naše cjelokupne svakodnevice. Ono može biti utkano u naš posao, odnose, financije, zdravlje, slobodno vrijeme i apsolutno svaki trenutak našeg života. Kako bi to izgledalo u praksi? Tako da u svim ovim segmentima i svakodnevici iskušavamo lakoću, da se stvari događaju onako kako mi želimo da se događaju, tempom kojim mi želimo s potpunim prihvaćanjem i uspona i padova uz istovremeno zadržavanje trezvenog uma i jednostavnosti.

Stanje tijeka može biti stil života, a za taj stil potrebno je prije svega upoznati i promijeniti u sebi i oko sebe sve ono što nas odmiče od tijeka, sve ono što nas odmiče od naše prirođene sposobnosti da tečemo i da živimo u potpunoj jednostavnosti.

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Arhiva