Zona
Fotolia 112195970 xs

UPOZNAJTE SVOJE UNUTARNJE DIJETE

Svi smo jednom bili djeca i  to dijete još uvijek živi u nama. Nesvjesnost ove činjenice dovodi do brojnih obrazaca te emocionalnih i relacijskih problema tijekom odrasle dobi. Upoznajte svoje unutarnje dijete, naučite više.

U psihologiji, unutarnje dijete je dječji aspekt nas samih. Uključuje sve što smo naučili i iskusili kao djeca u razdoblju prije puberteta. Vjerojatno je većina vas koji čitate ovaj tekst čula za pojam „unutarnje dijete“. Unutarnje dijete nije ništa drugo nego li jeka djeteta koje smo nekoć bili.

Unutarnje dijete je stvarno

Bez obzira što netko misli o ovoj temi, unutarnje dijete je doista stvarno. Ne literarno i fizički, već kao psihička stvarnost koja je iznimno snažna. Svi smo jednom bili djeca i ta realnost nas kao djece još uvijek postoji i živi unutar nas. Nesvjesnost ove činjenice dovodi do brojnih obrazaca te emocionalnih i relacijskih problema tijekom odrasle dobi. S obzirom da je više od 90% obitelji disfunkcionalno, niti ne čudi da u svakome od nas leži niz nezrelih dijelova koji imaju svoju priču te čekaju da dopremo do njih i iscijelimo ih. Način na koji smo odgajani te tko nas je odgajao ima i ostavlja nevjerojatno dubok trag na nas kao osobe i na naš život.

Jeka djetinjstva

Svi imamo svoju povijest i svi smo tijekom nje bili izloženi utjecajima našeg okruženja, događaja i ljudi koji su nam u tom periodu bili bitni. Unutarnje dijete koje se nalazi unutar nas pohranilo je te memorije i njihov utjecaj na nas. Do šeste godine našeg života naš mozak funkcionira na usporenijim valovima, poznatim i pod nazivom theta valovi. Kad mozak funkcionira na theta moždanim valovima, tada smo vrlo receptivni te iskustva oko nas vrlo duboko utječu na naše postojanje. Tijekom djetinjstva, dok smo funkcionirali na nivou theta valova, donosili smo nesvjesne odluke kakvi bi trebali biti kao osobe i što bismo trebali raditi da nas se percipira da smo ok te da bismo mogli opstati u obitelji u kojoj smo odrastali.

Iskustva koja imamo tijekom djetinjstva ojačavaju odluke i vjerovanja te stvaraju našu osobnu mapu kako bi naš život trebao izgledati. Te nezrele osobne mape i odluke prenosimo u odraslu dob gdje one utječu na naš život više od 90% vremena. I upravo zbog toga u potpunosti ima smisla da promislimo o iskustvima koja smo prošli kao djeca te da otkrijemo svoju osobnu mapu o životu, koja producira dramu koju konstantno ponavljamo u odrasloj dobi.

Slika o sebi, svijetu i životu koju smo stvorili kao djeca imala je jednu jedinu svrhu – da nas zaštiti. Većina ljudi većinu vremena živi kao dijete u odraslom tijelu, a to dijete vapi za zadovoljenjem bazičnih potreba, potrebe za zaštitom, pažnjom, zagrljajem, ljubavlju, podrškom i razumijevanjem. Na razne načine nastojimo, doslovno rečeno, ušutkati te glasove, s alkoholom, drogama, promiskuitetom, prejedanjem, pretjeranim bavljenjem poslom, samoozljeđivanjem, itd. Od trenutka začeća apsorbiramo puno toga od obitelji u koju dolazimo te sve to počinje kreirati sve ono tko ćemo postati kad odrastemo. Velik broj ljudi se većine onoga što su apsorbirali ne sjeća uopće ili se sjećaju samo djelomično, a upravo to u velikoj mjeri utječe na život kakav imaju sada.

Kako prepoznati unutarnje dijete?

Brojni su pokazatelji koji ukazuju na postojanje unutarnjeg djeteta u našoj podsvijesti. Od suptilne samosabotaže, autodestruktivnog ponašanja, agresije, impulzivnih i narcisoidnih temper tantruma, pa sve do infantilne potrebitosti, ovisnosti i straha od napuštanja, sve to ukazuje na unutarnje dijete koje progovara iz dubina naše podsvijesti. Također, nisko samopoštovanje, ne cijenjenje vlastitog tijela, emocionalna neravnoteža, problemi s vlastitim granicama i identitetom, problemi s intimnošću, nedostatak povjerenja u sebe i druge, ekscesivno laganje, pretjerana odgovornost za druge, nedostatak iskrenih prijatelja, strah od autoriteta, opsesivna ponašanja isto tako ukazuju na povrijeđeno dijete unutar nas. Ovo je samo kratak popis pokazatelja postojanja unutarnjeg djeteta u našoj podsvijesti. Unutarnje dijete je stvaran dio naše podsvijesti, točnije povrijeđeno dijete koje treba ljubav, brigu i suosjećanje, a svatko od nas najbolje zna kroz koja iskustva smo prošli i kako su ona utjecala na nas.

Ako se istinski želimo osloboditi te osloboditi psihički prostor od težine koju nosimo u sebi od najranijih dana, tada je definitivno jedan od najboljih prvih koraka da se posvetimo toksičnim obrascima koje imamo u životu, a koji u sebi kriju dubinski povrijeđeno dijete koje se skriva unutar nas.

Odbacivanje unutarnjeg djeteta

Činjenica je da većina odraslih ljudi nisu uopće odrasli. To što je netko fizički gledano odrastao, pa možda čak i star, ne znači da je uistinu odrastao. Da bismo postali odrasli rečeno nam je da moramo odbaciti svoju dječju stranu, svoj kapacitet za nevinost, znatiželju, radost, senzibilnost i zaigranost. To su konstruktivne strane našeg unutarnjeg djeteta. Ali istovremeno odbacivanjem tih konstruktivnih strana, odbacujemo i akumulirane dječje povrede, traume, strahove, tugu i ljutnju. Odrasli ljudi su većinom uvjereni da su uspješno nadrasli te stvari te duboko u sebi potiskuju unutarnje dijete i emocionalni teret koje ono nosi. Kod većine, život ne usmjerava odrasli dio već emocionalno ranjeno unutarnje dijete. Doslovno, dječaci i djevojčice koje nastanjuju odraslo tijelo nalaze se u svijetu odraslih u kojem trebaju donositi odrasle odluke u poslu, obitelji, odnosima i financijama. Tu se postavlja pitanje – može li dijete izgraditi karijeru, ostvariti financijsku samostalnost i imati odrasle, zrele odnose? Odgovor je naravno, ne može.

Unutarnje dijete ima svoje potrebe i viziju kako bi one trebale biti zadovoljenje u odraslom svijetu. Traume, tuga, razočaranja i depresija koju smo iskusili kao dijete ne može se promijeniti i bitno je sve to prihvatiti. Što je bilo, bilo je. Sve ono što nam se događalo i sve ono što nam kao djetetu od potreba nije zadovoljeno, projicirati će se u našem životu, kroz razne situacije i ljude s kojima smo u interakciji. Ako ne razumijemo ovu dubinsku, podsvjesnu igru našeg unutarnjeg djeteta, tada ćemo okrivljavati situacije i ljude za ono što nam se događa, biti ćemo na njih ljuti i tužni zbog svega toga te ćemo se u skladu s tim i ponašati.

Iscjeljenje unutarnjeg djeteta je jedini put

Ono što nismo dobili od naših roditelja ili skrbnika te njihovi propusti u zbrinjavanju nas tijekom neugodnih i bolnih situacija kroz koje smo prolazili, ostavilo je dubok trag u nama. To se ne može riješiti na mentalan način. Iznimno je bitno duboko zaroniti u sebe i proći kroz niz životnih situacija, pa možda čak i perioda života te iscijeliti sve rane koje su u tim trenucima nastale. Dinamika tog iscjeljenja ovisi o nečijoj svjesnosti, otvorenosti i receptivnosti uma, točnije podsvijesti, te vremenu i predanosti koje netko ulaže u istinsko bavljenje sa samim sobom. Ukoliko postoji istinska predanost, podsvijest će svojom dinamikom i u našem tempu korak po korak otvarati psihičke prostore i dijelove našeg unutarnjeg djeteta koje treba iscjeljenje i podršku.

Zrelost u odrasloj dobi pokazuje istovremeno prihvaćanje bolne prošlosti te preuzimanje odgovornosti za zbrinjavanje potreba unutarnjeg djeteta. Drugim riječima, biti odrastao u ovom kontekstu znači biti sam sebi majka ili otac te iz srca zaštititi, razumjeti, voljeti i iscijeliti dijelove nas koji iskušavaju bol. A većina će upravo tu bol nastojati zaobići i prebaciti pozornost na „bitnije“ stvari i sve ono što smo naučeni da nam odvlači fokus kao odraslim osobama. U svakom slučaju, svatko ima izbor, a vi najbolje znate koji je vaš. 

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Arhiva