Zona
Fotolia 87634893 xs

SVJESNOST, UM I GENI

Zašto toliko veliki broj ljudi konstantno reagira na konflikt na isti, ne učinkovit način, umjesto da nešto promijeni?Iskustva u djetinjstvu odgovorna su za način na koji će se geni izraziti.

Da bi ljudska vrsta preživjela i evoluirala na viši nivo svijesti, nužno je da se dogodi promjena načina razmišljanja. Osnovno pitanje je zašto toliko veliki broj ljudi konstantno reagira na konflikt na isti neproduktivan i destruktivan način umjesto da nešto promijeni? Za početak, dobra vijest je da je ljudski mozak puno fleksibilniji nego što se pretpostavlja. Budući da se danas susrećemo s mnoštvom osobnih izazova i izazova same planete Zemlje, mnogi smatraju da je došlo vrijeme da se prekine taj reaktivni i nepotrebni lanac. Reagiranje je, umjesto svjesno djelovanje, obrazac ponašanja koji je prisutan diljem cijelog svijeta. No, ono što je ohrabrujuće je to da se primjenom adekvatnog znanja i alata taj destruktivni lanac može prekinuti. Osnovni alat za nadvladavanje destruktivnih obrazaca je svjesnost. Nedavno su neuroznanstvenici osvijetlili psihološki mehanizam i pobliže objasnili zašto su određeni konflikti toliko neizbježni. Napredak u tehnologiji skeniranja mozga otkrio je da većina emocija odraslih ljudi, kao i njihovih misli i akcija potječe iz neuronskih veza kreiranih i duboko inkodiranih u nas u trenucima kad smo bili djeca. 90% rasta ljudskog mozga odvija se u prvih 5 godina života. U tom periodu, životna iskustva određuju kakve će veze stvoriti milijuni neurona u mozgu. Te konekcije čine strukturu našeg mozga, što kao posljedicu kreira strukturu našeg uma. Rana životna iskustva kreiraju naš um i definiraju naša vjerovanja i vrijednosti, točnije "tko" smo mi doista. Iako genetika ima značajnu ulogu, naša iskustva u djetinjstvu odgovorna su za način na koji će se geni izraziti, jer naša iskustva određuju oblik strukture našeg mozga. Kako odrastamo, nove informacije i iskustva filtriramo kroz postojeći set vjerovanja i vrijednosti. U svom mozgu razvijamo obrasce koji određuju kako ćemo percipirati i odgovarati prema svijetu. Ti obrasci su relativno fiksni i ostati će takvi sve dok nova iskustva ne restrukturiraju mozak, i samim time promjene strukturu uma. Primjerice, ukoliko je dijete odgajano od strane roditelja koji su rasisti, njegova struktura mozga početi će promišljati i osjećati ljude kroz prizmu rasizma. Do adolescencije, naša percepcija svijeta je uvjetovana raznim obrascima tako da mnogi niti ne znaju da postoji neka drugačija realnost. Mnogi zbog toga postanu emocionalno vezani za svoje poglede na svijet, budući da im oni određuju i definiraju realnost.

Danas raste broj ljudi koji počinju uviđati da je jedini način transformacije strukture uma nastale u djetinjstvu putem korištenja svjesnosti. Iz tog razloga, postoji mogućnost da će skupina neuroznanstvenika, biologa i eksperata za tehnologiju početi razvijati nove alate i metode koje će se moći aplicirati na različite načine u vlastitom životu kako bi nas oslobodile od ograničavajuće strukture uma koja gleda na svijet dječjim očima.

Arhiva