Zona
Fotolia 9074126 xs

SVIJET ODRASLE DJECE

Neka istraživanja pokazuju da je prosječna psihička starost ljudi osam godina te da ima tendenciju padanja.Dovesti se u balans između psihičke i fizičke starosti je iznimno bitno da bismo se mogli kvalitetno kretati kroz život, ali i puno bitnije od toga, a to je da bismo se mogli dobro osjećati.

Neka istraživanja pokazuju da je prosječna psihička starost ljudi osam godina te da ima tendenciju padanja. Iako velik broj ljudi na ovome svijetu realno ima puno više godina, njihova svijest funkcionira na razini djeteta. Možda jedno od vrlo dobrih pitanja koje se svatko od vas koji čitate ovaj tekst može zapitati je to – osjećate li se kao da imate godina koliko trenutno imate? Na prvi pogled reći ćete vrlo vjerojatno da. Ali, pogledajte nakon toga malo dublje, pa se zapitajte – kako funkcionirate u životu? Kako funkcionirate u relacijama s drugim ljudima, u poslu, po pitanju financija, kako se ponašate, kako reagirate na određene situacije, kakva emotivna stanja imate, itd.? Koliko su odgovori koje ste dobili na razini zrelog, a koliko na razini nezrelog ponašanja i funkcioniranja?

Djeca nezrelo reagiraju na svijet oko sebe

Bez obzira na fizičku dob, ono što određuje kvalitetu života je psihička dob osobe. U skladu s tim osoba će se kretati u svom životu. No, pitanje je kako se netko sa sviješću djeteta može kretati kroz život? Činjenica je da se o djeci netko treba brinuti financijski, emotivno, vremenski, kao i na razne druge načine. Ako to prenesemo u život odraslih, što se tu događa? Ukoliko netko ima svijest djeteta, ta svijest se može odražavati u svim životnim segmentima na razne načine. Primjerice, u odnosima s drugim ljudima osoba će uvijek tražiti nekoga tko će se za nju ili njega brinuti. Ponekad je ta briga emotivna, ponekad financijska, a ponekad i jedna i druga.

Svijet u kojem živimo prepun je ljudi koji imaju dječju psihičku starost, što znači da su poprilično nezreli. Dovoljno je obratiti pozornost na okruženje u kojem živimo, na razgovore ljudi, relacije u kakvim se ljudi nalaze te na sve ono što mediji plasiraju javnosti. Općenita slika svega toga je vrlo dječja, što znači da je ispunjena ne preuzimanjem odgovornosti, okrivljavanjem, optuživanjem, projekcijama na nešto izvana što je odgovorno za život ljudi. I tu dolazimo do ključnog elementa koji obilježava svijet odrasle djece, a to je svijest žrtve.

Ljudi koji funkcioniraju kao odrasla djeca su bespomoćni

Mediji vrlo jasno oslikavaju svijest žrtve koja prevladava u ljudima. Svijest žrtve znači da se osoba koja se nalazi u ovoj svijesti osjeća u potpunosti bespomoćno te da za svoj život okrivljava vanjske faktore, od vlade, države, sustava, poslodovaca, poslovnih kolega, roditelja, itd. Kad se netko osjeća bespomoćno u svom životu, to znači da nema svijest da može upravljati svojim životom i posložiti ga u skladu s onim kako želi živjeti.

Iako bi svi voljeli imati posložen život na jedan kvalitetan način, da bi se to moglo postići bitno je nadvladati svijest žrtve, drugim riječima i vlastitu nezrelost. Dok je nezrelost izražena u životu ljudi, tada je s njima vrlo lako manipulirati. To će vrlo rado napraviti što razne korporacije, a što razni umni programi. S nezrelom, dječjom sviješću razni umni programi barataju poput marionete. Svima je jako dobro poznato da sve proizlazi iz našeg uma, doslovno svaka sekunda u našem životu. Nekome tko ima svijest djeteta, nije nimalo lako upravljati s tim programima upravo zbog stanja bespomoćnosti koje osjeća i koje ga vodi u životu. U tom slučaju, gotovo je nemoguće – ukoliko se ne osvijesti toksična igra između nezrelog stanja svijesti i umnih programa i ukoliko se nešto po pitanju toga ne napravi – promijeniti ili korigirati određene segmente u svom životu.

Životna vizija i realnost

Svi mi imamo sliku kakav bismo život željeli. Za ostvarenje te slike, kakva god ona bila, bitno je preuzeti odgovornost za sebe i svoj život te poduzeti određene konkretne korake da bi se to i ostvarilo. To ne moraju biti neke megalomanske vizije. Može biti samo to da se dovedemo u poziciju da se dobro osjećamo. U krajnjoj liniji to je i najbitnije, jer upravo naše stanje uma, tj. svijesti određuje što će se ili neće događati u našem životu. Pa idemo vidjeti ukratko kako se nezrela, dječja svijest može izražavati u određenim životnim segmentima.

Za početak, uzmimo vlastiti samorazvoj. Nadvladavanje dječjeg stanja svijesti bez samorazvoja je nemoguće. Ali, opet s druge strane, ako i radimo na sebi kroz određenu praksu, a ne osviještavamo i ne mijenjamo to stanje svijesti, ništa se drastično neće promijeniti. Provođenje nekih samorazvojnih praksi samo podržava nezrelo stanje svijesti i drži ljude u zabludi da rade na sebi, ali zapravo ne rade ništa. Počevši od samorazvoja, ako taj segment nije prisutan u životu ili je neadekvatan, u ostalim segmentima se može događati sljedeće.

Vrlo često ljudi žele posložiti poslovni segment u životu. Bilo da žele biti privatnici ili poboljšati poziciju na poslu kojeg rade, može se dogoditi to da ili ne znaju što žele ili da ne znaju što žele i kako do toga doći. Ista stvar je i u segmentu financija. Što se tiče relacija s drugim ljudima, kod nezrelog stanja svijesti, relacije su ispunjene kompenzacijskim odnosima (najčešće roditelj-dijete), čestim konfliktima, okrivljavanjem, prebacivanjem odgovornosti i teškim emocijama. Drugim riječima, relacije često imaju predznak kao da ste u intenzivnom odnosu s malim djetetom, jer djeca upravo tako funkcioniraju, jednom riječju, ne preuzimaju odgovornost za sebe i osciliraju u emocijama.

Dovesti se u balans između psihičke i fizičke starosti je iznimno bitno da bismo se mogli kvalitetno kretati kroz život, ali i puno bitnije od toga, a to je da bismo se mogli dobro osjećati. Možete li i u kojoj mjeri upravljati svojim životom i kvalitetno se kretati kroz njega, procijenite sami…

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje

Arhiva