Zona
Fotolia 64391786 xs

SVASTIKA I KONTROVERZE

Iako mnoge ovaj simbol asocira na crno razdoblje nacizma, njegova povijest ima dublju priču.Simbol svastike je vrlo star. On se nalazi na keramici u Mezopotamiji negdje u 5. tisučljeću prije Krista, a raširen je od Kine do Skandinavije.Saznajte više.

Gotovo da ne postoje narodi koji ne koriste neku vrst simbolike u svom predstavljanju, no rijetko je koji simbol preuzet iz pozitivnog konteksta da bi potom bio krajnje zloupotrebljen, kao što je slučaj sa svastikom. Naime, ljudi će večinom na spomen svastike pomisliti na nacizam, iako profesor Mislav Ježić s Odsjeka za indologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe da se taj simbol pojavio puno prije ikakvih začetaka nacizma.
„Simbol svastike je vrlo star, tako da se možda ne može niti reći odakle potječe. On se nalazi na keramici u Mezopotamiji negdje u 5. tisučljeću prije Krista, a raširen je od Kine do Skandinavije. Međutim, gotovo sigurno je na zlouporabu znaka u nacizmu najviše utjecala predodžba o svastici u Indiji i o naravno jednako tako lažno tumačenomu arijstvu Nijemaca.“

Takva ideologija predstavlja izopćenje nekih tradicija još njemačkog romantizma. Ali u nacizmu je upotrijebljen znak koji izvorno u Indiji ima potpuno drugačije značenje.
"Sama riječ svasti, svastika znači dobrobit. Dakle to je dobar znamen sreće, blagostanja. Po svom obliku on, dakle križ sa krakovima, on može biti usmjeren u smjeru sata ili u suprotnome smjeru; češće je u smjeru sata. U samoj indijskoj tradiciji je takva svastika usmjerena u smjeru sata, povezuje se sa bogom Višnuom, povezuje se sa Buddhom, javlja se vrlo široko i u dinizmu."

Podrijetlo iz Indije, Kine, Grčke ili svemira

Križ jednakih stranica sa savinutim krakovima sveti je simbol hindusa, budista, ali i rimokatolika, te brojnih drugih religija, a u svakoj je predstavljao različitu stvar ili element. Iako se koristio u mnogim dijelovima svijeta, prvenstveno se njegova najranija pojava veže uz područja današnje Indije, gdje se javljao nekad kao geometrijski, a nekad kao religijski simbol. Navodno su ga u jugoistočnu Aziju prvi uveli Hindu kraljevi, nakon čega su ga preuzeli brojni narodi, pa su ga u antici već koristili i Perzijanci, Grci i Kelti. Pretpostavlja se da su ga neovisno o indijskoj tradiciji preuzeli i neki američki domoroci, jer se svastika susretala kasnije i među nekim indijanskim plemenima, iako ima zagovaratelja teorije da su u Sjevernu Ameriku svastiku donijeli prve pomorske civilizacije iz Euroazije.
Neki istraživači pronašli su pak rano korištenje svastike u Kini. Poznati astronom Carl Sagan u svojoj knjizi "Komet" tako je reproducirao drevne kineske rukopise iz Knjige svile iz Han dinastije, koji prikazuju različite završetke tragova kometa. Iako večina izgleda kao jednostavna varijacija repa kometa, zadnji je prikazivao nukleus kometa iz kojeg vire četiri savijene ruke, te neobično nalikuje svastici. Sagan je pretpostavio da je u prošlosti komet mogao priči tako blizu Zemlji da su mlazovi plina iz njega, savijeni zbog rotacije kometa, postali vidljivi i zbog toga se proširili svijetom u obliku svastike.

U Zapadnom svijetu svastika je pravi procvat doživjela tek nakon arheoloških istraživanja Heinricha Schliemanna u 19. stoljeću. Taj njemački istraživač bio je opsjednut grčkom povijesti, te je na iskopinama antičke Troje naišao na simbol svastike, kojeg je odmah povezao s antičkim indoeuropskim imigrantima, budući da su slični oblici pronađeni i na nekim antičkim germanskim nalazištima. Schliemann je, nakon konzultacija s dvojicom vodećih skolastika Sanskrita tog doba-Emile Burnouf i Max Muller, postavio tezu da je svastika bila bitan religijski simbol naših predaka, zahvaljujući čemu je povezao germansku, grčku i indoiransku kulturu. Nakon njegovih tvrdnji, svastika se počela ubrzano širiti, te je zbog svog jednostavnog i upečatljivog dizajna do početka 20. stoljeća bila u uporabi diljem svijeta kao simbol blagostanja, sreće i uspjeha.

Popularizacija svastike

U Yumi u Arizoni Amerikanci su 1905. godine izgradili Laguna most ukrašen s nizom svastika, a avijatičar Matilde Moisant 1912. nosio je medaljon sa znakom svastike, koja je i inače bila amajlija velikog broja prvih pilota. Metalne svastike upotrebljavale su se na američkim graničnim žigovima početkom 20. stoljeća, ali kad se isti znak pojavio na probnim glasačkim listovima u New Jerseyju 1937. došlo je do brojnih negodovanja. No čak i nakon što je svastiku kao zaštitni amblem i grb 1920. preuzela Nacistička partija, znak se pojavljivao na različitim mjestima, kao što je primjerice zrakoplov kojim je Ernst Udet izvodio akrobacije na zrakoplovnom showu održanom tijekom ljetnih Olimpijskih igara 1936. u poljskom avijacijskom muzeju.

Iako su prema početnim tvrdnjama kraci svastike bili usmjereni isključivo u smjeru kazaljke na satu, brojni su dokazi da su često prikazivani i usmjereni u suprotnom smjeru, i to ne samo u nacizmu. Između ostalog, na takvu se svastiku redovito nailazi u tantričkom kontekstu vezanom uz božicu Khali. I dok se u Indiji koristi u oba smjera, pa je svi niti ne razlikuju, neki tvrde, napominje profesor Ježić, da su upravo tad znakovi komplementarni, kao yin i yang u Kini.
"Po svom obliku vjerojatno znači solarni simbol, i predstavlja s jedne strane valjda četiri strane svijeta, ali s druge strane i krakovi predstavljaju kruženje Sunca kroz te četiri strane svijeta. Ima i drugih tumačenja, ali ovo je možda u kontekstima u kojima se javlja, pogotovo u Indiji, približno najuvjerljivija. To je svakako svet simbol i nema indijske svetkovine na kojoj se on ne rabi."

Od nacizma do tabua

Budući da je svastika u europskoj kulturi tijekom 19. stoljeća stekla velik značaj na polju komparativne etnologije i orijentalnih studija, jer su je ovi prozvali arijskim simbolom Sunca, upravo takvog tumačenje potaklo je i naciste da je iskoriste kao simbol dobrobiti i univerzalnog sklada nepobjedivog germanskog junaka, što su preuzeli iz nordijske verzije teorije o arijskoj invaziji. Prema toj teoriji nacisti su tvrdili da su rani Arijevci iz Indije bili prototip bijelih osvajača, a rašireno je bilo i vjerovanje da su indijske kaste kao sistem izumljene kako ne bi dolazilo do miješanja rasa.
Teoretičar Alfred Rosenberg smatrao je da su Arijevci iz Indije bili s jedne strane model prema kojemu bi trebalo težiti, ali i upozorenje do čega dolazi kod miješanja različitih duhovnosti i rasa, što je, prema njegovom mišljenju, prouzročila neposredna bliskost različitih rasa. Koncept čiste rase bila je osnovna nacistička ideologija, koja se danas smatra znanstveno potpuno neutemeljenom.

Nažalost, nakon nacističke zlouporabe svastike, oko znaka se nadvio oblak kontroverze i tabua, te je njegovo korištenje u bilo kakvom obliku propagandnih svrha u mnogim zemljama postalo zabranjeno. U Brazilu primjerice osobe koje upotrebljavaju svastiku u bilo kojem obliku asociranja na nacizam podliježu krivičnom zakonu, te im se određuje novčana i kazna zatvora u trajanju od dvije do pet godina. U Maasemelchenu u Belgiji, nakon što je nekolicina korisnika interneta uočila da fontana ispred gradskog vijeća, snimana iz zraka, ima oblik svastike, gradonačelnik je brzo izjavio da će fontanu zamijeniti novom.

Europska Unija još se nije usuglasila oko prikazivanja svastike u javnosti. Zadnje rasprave vodile su se početkom 2007. godine, kad je Berlin predložio da EU primjeni njemački zakon kojim je kriminalizirano opovrgavanje holokausta i prikazivanje bilo kakvih nacističkih obilježja, uključujući i svastiku. Hinduističke skupine diljem Europe povele su nakon tog prijedloga velike kampanje kojima su osudili takav zakon, istaknuvši da svastika postoji 5.000 godina i to kao znak mira, nakon čega je Berlin odbacio svoj prijedlog zakona.

Svastici treba vratiti izvorno značenje

Jedna od rijetkih zemalja zapadnog svijeta koja je zadržala svastiku u svom znakovlju jest Finska, čije je vojno zrakoplovstvo taj simbol zadržalo još od 1918., kad su iz Švedske dobili na poklon zrakoplov sa znakom plave svastike. Na Istoku se pak, pogotovo u južnoj Aziji, svastika i danas normalno upotrebljava kao simbol bogatstva i dobre sreće. U Indiji se uobičajeno može vidjeti na vjenčanjima, ceremonijama i različitim festivalima, a ukrašava i brojne gradove, autobuse, zgrade i odjeću.

Profesor Ježić ističe da je tužno što se jedan tako pozitivan znak, koji i dalje u jednom dijelu svijeta predstavlja dobro, u drugom stigmatizirao kao loš zbog jedne njegove negativne uporabe.
"Postoji nešto tragično u tome kada se dobri ili sveti znaci zlouporabe u nekoj ideologiji.Ja bih gotovo rekao, kao što je besmisleno upotrebljavati izraz arijski, Arijevci, u nacističkome smislu, osim kad govorite o nacizmu; te riječi imaju svoj smisao, tako su sebe nazivali stari Indijci, stari Iranci - arija. I taj se smisao riječi mora vratiti tamo gdje je potrebno. Isto tako je zapravo žalosno da se jedan simbol, koji je svet simbol u jednom dijelu svijeta, u drugome tako kompromitira da onda slabo obrazovani ljudi povezuju taj simbol jedino s tim mračnim kontekstom. Na neki način morali bismo se zlouporabi pozitivnih sadržaja, pa i simbola, suprotstaviti tako da rastumačimo da je njihovo značenje zapravo drugo, a da je u ovom kontekstu bilo zloupotrebljeno. U protivnom smo i sami podlegli mitologiji nacizma."

Arhiva