Zona
Fotolia 105926311 xs

POSLJEDICE PREKOMJERNOG GLEDANJA TELEVIZIJE

Nije potrebno izbaciti televizor iz vlastitog doma, ali svakako je korisno regulirati raspored njegovog gledanja jer ipak može inicirati hipnotičko stanje i napraviti više štete nego koristi. Naučite više.

Televizor je uređaj koji se nalazi u većini domova zapadnjačkih društava u koje se svrstava i naše. Kada se govori o televiziji, na sam njen spomen u ljudima se javljaju razne asocijacije i stereotipi putem kojih se gledatelji prikazuju kao pasivni promatrači koji upijaju audiovizualne sadržaje poput spužve, a televizijski sadržaji prikazuju se kao zaglupljujući. Proučavajući različite aspekte televizije poput njene povijesti i industrije, reklamiranja, načina na koji doprinosi oblikovanju identiteta i prikazivanju rase, etniciteta, rodnosti itd., Jason Mittell, profesor filmske i medijske kulture na Američkim studijima u Vermontu, u svojoj knjizi „Television and American Culture“ progovara o utjecaju televizije na ljudsku svakodnevicu istražujući ulogu televizije u životu pojedinca.

Prema mišljenju autora, svi mediji mogu potencijalno utjecati na percepciju gledatelja, međutim, znanstvenici koji proučavaju medije sve više odbacuju pretpostavku prema kojoj gledatelji apsorbiraju prikaze s televizijskog ekrana, međutim, bez obzira na to, televizijski se sadržaji i dalje uspoređuju s drogom, a gledatelji s ovisnicima. Ima li u tome istine?

Koliki je utjecaj televizije?

Eksperimentalna istraživanja pokazala su da se u ponašanju i stavovima događaju određene promjene nakon izloženosti osobe nekom televizijskom sadržaju. Iako se navedeno čini razumljivom i dobro poznatom informacijom, možda ipak nije baš tako, naime, istraživanjima su dokazane kratkotrajne, a ne dugoročne promjene u psihologiji pojedinca što zapravo ukazuje na to da se nitko ne mora nužno odreći televizije kao medija izbacujući televizor iz svojeg doma, već je dovoljno dozirati konzumiranje sadržaja koji se prikazuju na njegovu ekranu. Primjerice, televizijski su programi puni filmova i serija u kojima se prikazuje nasilje i takvi prikazi mogu potencirati agresiju u gledatelju, no oni također mogu i smanjiti ili preusmjeriti agresivno ponašanje, ovisno o konkretnom sadržaju koji izaberemo gledati.

Mittell govori o tome kako se televiziju nastoji prikazati dijelom moralne panike. Moralna je panika prema internetskim izvorima „izraz za situaciju u kojoj se nekom društvu na temelju nekoliko izoliranih, preuveličanih ili na senzacionalistički način protumačenih incidenata stvorilo ili nastoji stvoriti uvjerenje kako društvu, državi ili temeljima moralnog poretka prijeti opasnost“. Konkretno, u ovom kontekstu, misli se na česte sadržaje koji se prikazuju u obliku seksa, nasilja i negativnih fizioloških učinaka kojima je uzrok prekomjerno gledanje televizije.

Zahvaljujući intrigantnim, ali zatupljujućim sadržajima, došlo je upravo do preusmjeravanja fokusa nekolicine ljudi koji su odlučili stvoriti organizaciju pod nazivom „TV Turnoff Network“ koja sastavlja raspored po tjednima u kojima se televizija ne gleda („TV Turn-Off Weeks“), naravno, za one koji to žele.

Televizija je dio kulture

Televizija ne predstavlja kulturni prestiž, za razliku od filmova ili glazbe. Primjerice, osobe koje se zanimaju za glazbu ili kinematografiju smatraju se intelektualcima za razliku od ljudi koje općenito zanima televizija i uz koje se često vežu negativne konotacije. No, bez obzira na to što gledanje televizije nije stvar prestiža, ono je i dalje česta pojava, čak i u današnjici u kojoj postoje mobiteli, tableti i drugi gadgeti i kada se većina filmova i serija može pogledati na internetu. Prema tome, pojedinci ne moraju ovisiti o televizijskom programu, ali usprkos tome, ipak to izabiru. To se vjerojatno događa zato što se gledanje televizije smatra kulturalnim ritualom u sklopu kojeg se skupina ljudi druži, opušta i jednostavno uživa u zajedništvu uz pokretne slike.

Važno je spomenuti da gledajući televiziju čovjek cijelo vrijeme pokušava dati značenje sadržajima, a to čini tako da poruke uklapa u već postojeća vjerovanja, društvene situacije, identitete i stavove, a pritom je također važna i okolina u kojoj se gledatelj nalazi.

Iz istraživanja provedenog 2007. vidljivo je kako prosječni Amerikanac provede 2.6 sati gledajući televiziju. Jedine aktivnosti koje traju duže od navedenog su spavanje i boravak na poslu, što znači da je gledanje televizije najpopularnija aktivnost među Amerikancima, uzmemo li u obzir da se o televiziji razgovara i u slobodno vrijeme kada se osobe ne nalaze ispred ekrana.

Promatramo li televiziju kao kulturni aspekt, jasno je da je njena uloga vrlo važna. Televizijski sadržaj često može poslužiti kao tema razgovora, neka serija ili film mogu stvoriti uspomenu između prijatelja i time doprinijeti razvoju njihova prijateljstva. No, postoji i druga strana medalje.

Prekomjernim gledanjem televizije stvara se iskrivljena slika svijeta

Poznati britanski teoretičar zavjere, David Icke, kaže kako je televizija „najbolji hipnotizer na svijetu“ i da je to razlog njenog postojanja, no jesu li to isključivo urotničke riječi?

Gledajući televiziju, svjetlo s ekrana doprinosi da osoba uplovi u tzv. alfa stanje uma, a to je stanje duboke relaksacije koje osoba koja gleda televiziju dosegne u periodu između 30 sekundi i 3 minute, ovisno o tome koliko vremena svakodnevno provodi pred televizorom.

Kao što je već navedeno, gledatelji su skloni pridavati samostalna značenja televizijskim sadržajima u skladu s vlastitim vjerovanjima, stavovima i dr., međutim, upravo se u tome krije zamka, a to je da televizijski sadržaji mogu komunicirati s postojećim stavovima i samom ih tom interakcijom izmjenjivati bez gledateljeve svjesne kontrole.

Gledajući televiziju, moždana aktivnost smanjuje se u lijevoj, a pojačava u desnoj hemisferi mozga što rezultira time da desna strana mozga počinje reagirati više emocionalno, a manje racionalno. Upravo zbog toga većina ljudi koja često provodi vrijeme pred malim ili velikim ekranima ima prilično iskrivljenu i nerealnu sliku svijeta.

Kao što organizam propada kad se ne održava, tako truli i mozak kada se ne koristi. Prema tome, zanimljivo je uzeti u obzir činjenicu da je mozak aktivniji za vrijeme sna, nego kad „gleda“ televiziju. Gledanje televizije ne uzrokuje nužno Alzheimerovu bolest niti demenciju, ali je usko povezano s tim poremećajima.

Nesvjesno vjeruje da su televizijski sadržaji stvarni

Konstantna izloženost strahu, koji se putem televizije svakodnevno emitira u obliku vijesti o prirodnim katastrofama, ubojstvima, lopovlucima, pa čak i putem serija u kojima se tematiziraju slični prizori, ne dovodi samo do općeg osjećaja nelagode nego i do slabljenja imuniteta, preuranjenog starenja i naučene bespomoćnosti. Ako se domaći televizijski program promotri s određene distance, nije teško primijetiti da je u njemu zastupljeno neobično mnogo raznolikih forenzičkih serija od kojih nakon jedne slijedi druga, a gledatelju koji je uvučen u televizijski svijet to se čini posve normalnim te se on ne pita zašto se na televiziji prikazuje toliko smrti i bolesti, baš kao što se ni ljudi koji su živjeli prije Newtona nisu zapitali zašto jabuka pada sa stabla.

Pod pretpostavkom da nam netko ne garantira da je film snimljen po istinitom događaju, kada gledamo npr. psihološki triler, na svjesnoj razini znamo da taj film nije stvaran, ali naše nesvjesno misli da se to dogodilo i to upravo pred našim očima pa makar se to prikazivalo na televizoru i baš zbog toga nakon uznemirujućih scena srce počinje brže kucati, a dlanovi se znoje.

Nakon svega, televizije se nije potrebno odreći demonstrativno izbacujući televizore i prijemnike iz vlastitog doma, ali svakako je korisno regulirati raspored gledanja televizije i paliti televizor nakon što smo izabrali gledati nešto konkretno, a ne samo zato da se pokretne slike vrte uz pozadinske zvukove i svjetlo ekrana koje će gledatelja uljuljkati u hipnotičko stanje i napraviti više štete nego koristi. Čitanje, vježbanje, meditiranje i učenje novog jezika pravi su lijekovi protiv negativnih učinaka prekomjernog gledanja televizije.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva