Zona
Fotolia 77873023 xs

POGLED U BUDUĆNOST

Globalizacija je bez društva znanja neodrživa, a jedini resursi u takvom društvu su znanje i ljudi i to svi ljudi.

Razvojem tehnologija 1960-ih godina, mnogi su počeli smišljati scenarije o tome kako će izgledati budućnost. Američki futurolog i pisac Alvin Toffler krenuo je pak s druge strane, objavivši svoju teoriju o tri vala. Prema njoj, u prvom valu su ljudi živjeli na selu, od agronomije, da bi zatim, selidbom u gradove, u drugom valu prešli na industrijsko društvo koje na kraju istrebljuju informacije i znanje, u trećem, informacijskom valu.

"Toffler naglašava da je u prvim fazama dominacija se nalazila na sili, fizičkoj sili. Kasnije je sve važniju i važniju ulogu igrala ekonomija, da bi u konačnici onda se polagano počelo pojavljivati znanje. Pa još tamo za vrijeme Elizabete Engleske I, njezin kancelar, inače poznati filozof Francis Bacon uvodi ovu sintagmu: Znanje je moć. Međutim to znanje je moć još uvijek je daleko od moći," napominje akademik Ivo Šlaus.

O budućnosti ne bi trebala odlučivati manjina

Zato je Toffler u svojoj zadnjoj knjizi ''Pomak vlasti'', koju su obavezno morali pročitati svi članovi američkog Kongresa, pokazao da je jedino rješenje svih problema budućnosti - društvo znanja, što Šlaus objašnjava na sljedeći način:
"To znači zapravo da nikakav tim, nikakav mali tim ljudi ne ide. To znači da je jedino rješenje, i o tome isto govori Toffler, je rješenje u kojemu je većina ljudi, ili praktički svi ljudi jako dobro obrazovani. Eto to je suština toga. I to je ono što je društvo znanja, jer demokratskim putem zapravo, ako hoćete hrpa vrlo dobro obrazovanih ljudi odlučuje o svemu. Odlučuje hoćemo li jesti genski modificirano ili nećemo, kako ćemo se ponašati prema ptičjoj gripi, kako ćemo se ponašati prema kravljem ludilu, kako ćemo se ponašati prema globalnom zatopljenju, kako ćemo se ponašati prema nuklearnoj energiji itd."

Kao ni vlast, tako se niti znanost ne treba smatrati dogmom, jer se stalno dolazi do novih otkrića. Na njima možemo zahvaliti informacijsko-komunikacijskom dobu čije društvo predstavljamo, a zbog čijeg je predstavljanja Toffler bio često kritiziran, jer su ga neki gotovo pa smatrali krivcem za globalizaciju, čiji se jedan dio okrenuo protiv čovjeka, kao što je vidljivo na primjeru Švedske, ističe Šlaus.
"Dugo vremena Švedska je izgledala kao model i po tom što ulaže strahovitu puno u znanstvena istraživanja. I Švedska je bila na otprilike preko 4% ulaganja u znanost, što je od švedskog društvenog dohotka. Dakle znači jako puno. Zašto? Ne zato jer to daje vlada, nego dobar dio daje industrija. E ali sada su, u prošlim godinama, nekoliko švedskih firmi, koje su nama sve dobro poznate, oni su odlučili da svoju proizvodnju, ono što se kaže, outsource, da sada svoju proizvodnju prebace u Indiju, gdje im je to jeftino, znači tamo više, u Švedskoj, se izgubio otprilike 1% društvenog dohotka, dakle ne mala cifra, zato jer su oni to prebacili tamo. Prema tome evo tu je taj cijeli niz problema isprepleten i tako dalje, gdje globalizacija, kao što smo rekli, sada uništava cijeli niz ljudi, koji u Švedskoj ostaju bez posla."

Prema Toffleru upravo smo ušli u fazu četvrtog vala kad je za preživljavanje nužno svladati nove oblike komunikacije i tehnologije. Dok je u prethodnim tehnološkim valovima izvor preživljavanja i stvaranja moći bilo posjedovanje dobara, sposobnost za jednostavan rad i svladavanje određenih fizičkih vještina, u novom je dobu potrebno znanje dobrog služenja komunikacijskim sredstvima, a izvor politike i ekonomske moći postalo je informatičko znanje. Prema Toffleru, pojedinci i skupine koje se ne prilagode tim novim znanjima i tehnologijama, bit će osuđeni na propast.

Svaka kultura je jednako bitna

No globalizacija je bez društva znanja neodrživa, a jedini resursi u takvom društvu su znanje i ljudi i to svi ljudi, uključujući i one iz najmanjih kultura, koje se smatra da globalizacija proždire, a koji su potrebni ako ni zbog čeg drugog, a onda zbog kulturne raznolikosti, smatra Šlaus i objašnjava to ovako:
"Recimo na primjer, kad bi vi sada našli najbolju žitaricu i uništili sve druge žitarice i da dođe sada neka bolest koja uništava tu žitaricu, onda ste gotovi. E zato vam treba ta raznolikost. A na onaj isti način na koji vam treba raznolikost prirodna, vam treba i raznolikost u kulturama. Ali sad dolazi i još jedna stvar kod raznolikosti u kulturi, o tome je isto nešto govorio i Toffler, i o tome svi mi govorimo, kultura je nešto što se mora mijenjati! Naravno da je bilo koja kultura koja je vrlo drastične i sa kojima uopće ne želimo da ih imamo na neki način, kulture kojima je sastavni dio recimo bio ubijanje čovjeka, ljudske žrtve i tako dalje, ali ima i puno drugih stvari u toj istoj kulturi, koje su pozitivne, i to vrijedi manje-više za svaku kulturu. Kultura je nešto što je isto nužno podložno promijeni."

Na što utječu i brojne informacije koje nam danas neprestano dolaze iz svih smjerova, a koje na nas utječu bili mi toga svjesni ili ne. Na takvu informacijsku preopterećenost Toffler je ukazivao još prije 30 godina, kad je u svojem djelu ''Šok budućnosti'' nagovijestio moguće negativnosti i posljedice koje nove tehnologije i ubrzani tempo života nose sa sobom. On je upozorio i na pojavu nove bolesti mijena što je prozvao poremećajem koji je posljedica nesnalaženja i nepravodobnog prilagođavanja sve većeg broja pojedinaca novonastalim promjenama uzrokovanim širenjem tehnologija i oslanjanjem na njih u svakodnevnom životu. Tipični takvi poremećaji su preopterećenost informacijama i stres odlučivanja.

No koliki će to problem postati, te hoće li doseći razmjere koje je Toffler predvidio, kao što je primjerice društvena alijenacija, tek ćemo vidjeti, smatra Šlaus.
"Vi danas, preko televizije, u roku od par sati vi imate informaciju što se negdje događa. Naravno da ima još k tome cijeli niz tih informacija koje su pogrešne. Nekada su te pogrešne informacije pogrešno lansirane. Recimo mi zasada, budući da nismo imali velikoga rata, svjetskoga rata u ovome dobu, sasvim je normalno da bi jedan od problema bio i taj da bi se nastojalo zagušiti protivnikovu stranu viškom informacija. Tako da, sasvim sigurno, to je točno, mi imamo zagušenje, jer naš kapacitet primanja je ipak ograničen, a informacije dolaze, dolaze, dolaze...."

Arhiva