Zona
Fotolia 58194000 xs

PERCEPCIJA ISTINE

Postoji jedno krivo uvjerenje kod velikog broja ljudi koje glasi da svatko ima svoju istinu. Međutim, istina nije subjektivna i nema nikakve veze s našom percepcijom.Istina je ono što postoji i što se događa upravo sada. Pročitajte tekst i saznajte više.


Istina je ono što postoji i što se događa upravo sada, dakle, misli, emocije, ponašanja i akcije koje se događaju upravo sada ili su se dogodile u prošlosti. Svi vi koji čitate ovaj tekst upravo sada, to je istina, istina koja se događa upravo u ovom trenutku. Postoji jedno krivo uvjerenje kod velikog broja ljudi koje glasi da svatko ima svoju istinu. Međutim, istina nije subjektivna te ona nema nikakve veze s našom percepcijom.

Istina vs. percepcija

Perepcija je leća kroz koju primamo informacije iz vanjskog svijeta. Te informacije najviše primamo putem osjetila vida, ali primamo ih i putem ostalih osjetila. Kod velikog broja ljudi percepcija je iskrivljena raznim kontrakcijama (blokadama) i identitetima, što iskrivljuje istinu i selekcionira informacije koje primamo u svoj sustav. I upravo je to temeljni razlog zašto ljudi ne vide istinu. Kod nekih percepcija može biti usklađena s istinom, ukoliko je um i energetski sustav tih ljudi dovoljno pročišćen, ali kod većine nije.

Kroz život sustavnim programiranjem mi stvaramo brojne identifikacije – s određenim načinom života, ljudima, navikama, ponašanjima, emocijama, načinom promišljanja, itd. – za koje se dubinski vežemo. Kad bi ljudi spoznali istinu, i prihvatili činjenicu da je njihova percepcija isključivo subjektivno iskustvo, brojne identifikacije bi pale u vodu te bi se trebali suočiti s brojnim neistinama u sebi i oko sebe. Upravo to je razlog zašto ljudi odlučuju živjeti u neistini, točnije držati se slijepo svoje subjektivne percepcije realnosti.

Proces suočavanja s istinom, i u krajnjoj liniji dolaska u poziciju da živimo u istini, nije nimalo ugodan proces. Primjerice, kad netko spozna da je odnos u kojem se nalazi neistinit ili da posao koji radi nije posao iz snova, kako se možda činilo na početku bavljenja s njim, idući logičan korak je suočavanje s tim i poduzimanje određenih koraka koji će dovesti do promjene. Međutim, iako je to logičan korak, većina to ne želi napraviti zbog niskog stupnja svijesti i nedostatka energije.

Snovi o tome da imamo prekrasan život nikada se neće ispuniti ako se ne suočimo s onim što je istina upravo sada u našem životu. Primjerice, promjena postojećeg posla, ili njegove strukture funkcioniranja, i postizanje tijeka i ekspanzije u njemu neće se promijeniti ukoliko ne osvijestimo postojeće stanje posla. To je ono što je istina našeg posla upravo sada. Prvi korak promjene u tom životnom segmentu je taj da osvijestimo ono što se događa sada u poslu i što se u njemu događalo u prošlosti. To znači da osvijestimo koje misli i akcije, te koliko pozornosti i vremena smo uložili u svoj posao do sada. Vjerovanje da će se situacija u poslu promijeniti bez ovoga je iluzorna, iako mnogi vjeruju da će se situacija sama po sebi promijeniti. Ovo pravilo vrijedi i za ostale životne segmente.

Istina nije subjektivna

Istina je takva kakva je, niti dobra niti loša. Ona jednostavno je. Također, vrlo je bitno razumijeti da postoji samo jedna istina. Vjerovanje da svi mi imamo svoju istinu odvodi nas daleko od istine i još više nas gura u zatvor vlastitih ograničenja i blokada. To vjerovanje je mit, jer većina nije u stanju percipirati istinu. Ne postoji više istina o jednoj stvari, postoji jedna istina o svemu. Trava je zelena. To je istina. Kad bismo ju vidjeli u nekoj drugoj boji i tvrdili da je ona upravo te boje u kakvoj ju mi vidimo te poricali da je zelene boje, to bi bila potpuna neistina. Iako je ovo banalan primjer, ipak isto vrijedi i za sve ostalo u našem životu. Činjenica je da mi ne vidimo stvari kakve jesu – u manjoj ili većoj mjeri – već ih vidimo u skladu s onim kakvi mi jesmo. Primjerice, kad se više ljudi prisjeća nekog događaja na kojem su svi bili prisutni, svatko ga se sjeća drugačije i ima drugačiju interpretaciju onoga što se dogodilo. Razlog toga je vrlo jednostavan – zato što svaka od tih osoba percipira taj događaj kroz prizmu vlastitih percepcijskih filtera.

Što nam je veća svjesnost, to imamo i veću sposobnost percipiranja istine. Da bismo mogli percipirati istinu i zakoračiti u zonu u kojoj je percipiranje istine sastavni dio naše svakodnevice, tada je bitno prije svega shvatiti što je neistina u našem životu. Tek tada to možemo promijeniti. To nije nimalo ugodan proces, jer percipiranje neistine o nama samima – našem karakteru, navikama, ponašanju, emocijama, promišljanju, itd., te neistine o bilo kojem segmentu našeg života, dovodi do spoznaje da je postojeća situacija neodrživa. Iako većinom ljudi naivno vjeruju da će neistina u njihovom životu nestati i da će se stvari promijeniti i biti drugačije, iole svjesna osoba će u nekom trenutku shvatiti da stvari ipak tako ne funkcioniraju te da isključivo uzimaju energiju, a jedino rješenje koje će se u tom trenutku pojaviti će biti – ući u proces transformacije neistine koju percipiramo ili ostati u zabludi do kraja života.

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Arhiva