Zona
Parfem

PARFEM - ZAŠTITINI ZNAK

Jeste li znali da se Europljani nekoć gotovo uopće nisu prali?! Sva sreća pa su već tada koristili mirise.Možete li zamisliti svoj život bez parfema. Naučite sve o njegovoj povijesti i proizvodnji.

Rijetko koja žena može zamisliti svoj život bez parfema, jer oni nas dižu kad smo loše volje, a nekima su jedini potreban ukras pri odlasku na spavanje. Izrada parfema pak, prema svojoj osnovnoj recepturi, zvuči nevjerojatno jednostavno. U alkohol dodate određenu količinu mirisnog ekstrakta, sve skupa pustite da odstoji i - imate parfem! No kvaka leži u tome da je izbor mirisnih ekstrakata izuzetno težak, jer iako vam se mogu sviđati mirisi primjerice ružmarina i ruže, pomiješani zajedno mogu stvoriti razočaravajuću cjelinu.

Povijest parfema

Kako su se parfemi uopće počeli razvijati i otkud ta želja da se okružimo finim mirisima, objašnjava aromaterapeutkinja Slobodanka Poštić:
"Vjerojatno je parfumerija počela onog trenutka kad je neki od naših davnih predaka prvi put na oganj bacio neku aromatičnu biljku ili drvo. I kada se razvio taj mirisni dim onda su shvatili da mogu oko sebe svoj prostor, a i sebe osobno, svoju odjeću, poboljšati, mirisom oplemeniti. To je kađenje prostora, što i mi danas zovemo mirisnim animiranim prostorom, sve one lampice, svi oni sprejevi, ambi purevi razni koje mi danas koristimo, to je ambijentalno animiranje prostora, što je radio i pečinski čovjek. Kasnije se ta ista metoda koristila čak i za liječenje, bolesnike se kadilo, a postojali su i šatori - oni bi napravili dim i onda ušli unutra i okadili sebe osobno i svu robu koju su imali. Dakle, to kroz dim, per fume, je zapravo podrijetlo riječi parfem, u jezicima koji koriste parfem, a ne neki drugi oblik riječi. Nakon te dimne faze, sljedeće što je bilo moguće napraviti je bilo raznim masnoćama, dakle uljima, biljnim, ili u nekakvim mastima, otopiti mirisne supstance, bilje ostaviti da masnoća izvuće mirisne supstance van i to su bila razna ulja kojima su se oni mazali, razne pomade i balzami. To su preparati razni koji se spominju još u biblijskim vremenima. Recimo prije se nosilo materijal, na neki način, uza se. Dakle, recimo miru, koja je smola, su egipćanke nosile oko vrata, vjerojatno u nekakvim vrećica, da im se od topline tijela između dojki grije i da miriše. Kasnije, dame na europskim dvorovima su imale vrlo luksuznu bižuteriju, zlatnu, sa nekakvim dragim kamenjem i sličnim, perforirane u razne male oblike, to su se zvali pomanderi, u kojima se isto nosio mirisni materijal, što je tada bilo dragocjeno, jer se taj narod u Europi u to vrijeme baš i nije nešto često prao i kupao, čak ne ni doživotno. I tako su se pomagale da uvijek imaju mirise uza se, a čak i danas, recimo Japanci, kad trebaju biti tradicionalno obučeni, žene u svojim kimonima nose male vrećice, njihov nacionalni miris je metvica, nose male vrećice mente u svojim kimonima i na taj se način parfimiraju.â??

Sama parfumeristika kao zanat prvi put se pak spominje u Francuskoj u 12. stoljeću, kad su prvi obrtnici parfimeri dobili koncesije. Uljni parfemi su od početka zadržali svoju formu, a danas im se sve više vraćaju poznate parfumerijske kuće, jer oni naneseni na kožu djeluju mekše i bolje prianjaju, te im je sam miris autentičniji, jer se ne osjeća alkohol ispod njega.

S druge strane alkoholni parfemi, što je i najčešći oblik današnjih parfema, nastali su prvi put u 14. stoljeću, a najpoznatiji je bio prvi parfem - poznata Vodica mađarske kraljice, ističe Poštić.
"Zna su da su tu sastojci bili eterično ulje ružmarina, pa eterično ulje pergamota, timijana, lavande, dakle puno ovog našeg, mediteranskog. I ona je ujedno bila i ljekovita jer je taj ružmarin poticao cirkulaciju. O Vodici mađarske kraljice se pišu ogromni hvalospjevia ujedno su ti parfemi bili i sredstva nekakva za liječenje, jer su bili prirodnim materijalima napravljeni, koji svi imaju nekakva svoja svojstva.â??

Izrada parfema

Za izradu jednog parfema, koji se u prosjeku razvija četiri godine, potrebno je mnogo znanja - o intenzitetu mirisa, o njihovu slaganju i grupiranju mirisnih nota u gornje, donje i srednje note. Svaki dobar parfem mora imati sve tri note i mora biti osiguran tijek parfema, jer se ti pojedinačni sastojci, koji se ubacuju u alkohol, moraju nastavljati jedan na drugi. Među njima ne smije biti prekida ni, kako kažu parfimeri, šavova, već moraju biti zaokruženi i umješno složeni.

Sve note parfimeri slažu prvo u akorde, a potom akorde u parfem. Ali da bi uopće mogli slagati akorde, parfimeri prvo moraju raspolagati mirisnim materijalima. Iz biljaka ih najčešće dobivaju u obliku eteričnih ulja vodeno-parnom destilacijom. No oni cvjetovi koji ne podnose izlaganje visokoj temperaturi moraju se prerađivati na drugačiji način, napominje Poštić.
"Drugi način je da se dobiva hladnim tiještenjem, takvi materijali se dobivaju iz kore citrusa, jednostavno fizičkim tiještenjem i treća vrsta materijala se dobiva postupkom amflerirarnja. To je tipično parfemirijski proizvod ulja, dakle dobiveni su apsoluti i konkreti i to se radi tako da se na tanki sloj masti pročišćene nanosi cvjetni, biljni materijal. Recimo u slučaju jasmina nanosi se cvijet po cvijet jasmina, pa se pusti da masnoća izvuće miris iz bilja, pa se onda skida taj sloj cvjetova, pa se nanose novi dok se potpuno ne zasiti masnoća, onda se poslije otapalima i alkoholom iz te masnoće izvlači ta mirisna komponenta.â??

Takvo izvlačenje mirisa mukotrpan je i skupocjen posao. Za kilogram tako dobivenog materijala od jasmina potrebno je 8 milijuna ručno obrađenih cvjetova. Stoga se takvo osjetljivo bilje rijetko koristi, dodaje Poštić.
"U današnjim parfemima, i to samo u vrlo, vrlo skupima su u malim tragovima, u malim postotcima ima prirodnih materijala, jer danas već kemija može sintetizirati barem u velikoj mjeri slične mirise prirodnima, pa se to i koristi. Jer čujte, ako kila eteričnog ulja ruže košta 110.00 kn, a ako možete isto takvu kilu sintetskog platiti, dobiti za desetke nekakvih kuna, onda je računica jasna.â??

Konfekcijski nasuprot prirodnim mirisima

S druge strane, svatko tko ne želi konfekcijski proizveden miris, koji redovito u sebi sadrže materijale sintetičkog podrijetla, kakvi su se u parfemima počeli koristiti od druge polovice 19. stoljeća, može danas naučiti kako izraditi osobni miris.

Na jednoj takvoj radionici, u zagrebačkom centru Cedrus, gospođa Poštić ući svoje polaznike kako da prilagode svoje želje i očekivanja osobnom parfemu, napravljenom isključivo od prirodnih materijala.
"Možda je važno reći da u današnje vrijeme kada imamo sve češće kojekakve alergije, svaka pa makar i najmanja mogućnost da smanjimo unos sintetičkih materijala u organizam, dobro je došla. I to je prednost ovakvih materijala napravljenih od prirodnih supstanci. Osim toga kad napravite svoju mješavinu parfema, vi ju možete koristiti i na druge razne načine, vi s njim možete napraviti i ujedno njegu tijela, možete ga staviti i u šampon, možete ga koristiti tokom njege i higijene, i postići jednu mirisnu liniju istoznačnu. A ne kad kupujete u trgovini onda vam šampon ima jedan miris, dezodorans drugi, pa nastaje kakofonija mirisa zapravo, ovdje možete sami upravljati time kako želite mirisati, što nekim osobama jako puno znači i što razumijem.â??

Iako je doživljavanje mirisa individualno iskustvo, na razvoju novih parfema rade cijeli timovi stručnjaka. Glavni među njima, poznatiji kao "nosovi", prirodno su predisponirani za raspoznavanje daleko većeg broja mirisa od prosječnih ljudi, a nakon godina iskustva mogu raspoznati i najsitnije mirisne note.

No osim nosova, kojih diljem svijeta ima samo od 30 do 40, na izradi parfema rade i psiholozi, antropolozi, marketinški stručnjaci i dizajneri. Oni zajedničkim radom stvaraju parfeme različitih koncepcija ili obitelji, pa tako imamo cvjetne, orijentalne, ciparske ili papratne mirise, s nizom potkategorija.

"Svatko od nas doživljava miris različito i mi smo i genetski smo tako ustrojeni da neke nijanse mirisa netko od nas osjeti, a netko drugi ne, ovisno o tome kako funkcioniraju naše cilije, koje se nalaze u sluznici na vrhu nosa, gdje počinju njušni živci. Otkud kasnije, kad njušni živac primi impuls ide u limbički sustav i preko njega djeluje na endokrini i na hormonalni sustav i zato udahnuti mirisi mogu djelovat na naše raspoloženje i emocije što je veliki plus korištenja ovih parfema i uopće mirisnog animiranja nekakvog mirisnog prostora. A osim toga kada si skrojite parfem po svojoj mjeri, kakav takav parfem od prirodnih materijala zapravo može biti vaše uporište, emotivno vas podržava u svim frkama i stresovima svakodnevnimâ??, smatra Poštić.

A kad se razvija parfem, najčešće se rade i njegove istoznačnice u obliku kolonjskih voda, te toaletnih i parfumerijskih vodica. Ono prema čemu se razlikuju, jest postotak mirisnog ekstrakta u alkoholu. Iako se u postotku ne slažu ni sami autori parfema, u kolonjsku ide od 2 do 5,u toaletnu vodicu od 5 do 10, a u sam parfem od 15 do čak 40 posto ekstrakta mirisa.

No samo stvaranje parfema nije nimalo lak posao, tvrdi gospođa Poštić:
"Zapravo kad se počne stvarati, kad se plete oko osnovne ideje, arhitektura parfema, tu se puno toga dodaje i u prosjeku se napravi, negdje sam naišla na podatak da se napravi po 300 formula dok se razvije jedan parfem. I sve se tokom vremena odbacuje i odbacuje dok se ne iscizelira i ne iskristalizira u ono što se htjelo i od čega se očekuje da će imati najveći uspjeh.â??

Ipak pravi se uspjeh na tržištu vidi tek nakon što u lijepim pakiranjima parfemi završe na policama parfumerija, jer ljudski nosovi su itekako nepredvidljivi.

Arhiva