Zona
Ing 19058 01438

IMATE LI "IKIGAI "

Ikigai je japanska riječ koja označava razlog za život. Put do pronalaska i ostvarenja ikigaija  je  proces istraživanja života i sebe. Saznajte više.

Kenichiro Ken Mogi japanski je znanstvenik čija područja interesa osim znanosti o mozgu obuhvaćaju i filozofiju, povijest, umjetnost, obrazovanje i lingvistiku. 2017. godine objavio je knjigu Ikigai. Japanski način pronalaženja životne svrhe.

Prema Mogiju: „Ikigai je japanska riječ za opisivanje užitaka i smisla života. Ta riječ doslovce se sastoji od pojmova iki (živjeti) i gai (razlog). Japanski pojam ikigai koristi se u raznim kontekstima, a može se primijeniti na svakodnevne sitnice kao i na velike ciljeve i postignuća.“ Ne samo da je ikigai moguće primijeniti i na „velike“ i na „male“ stvari, nego je takvom načinu razmišljanja svojstveno da se velike i male stvari na neki način izjednačavaju što znači da postupak vrednovanja i uživanja i u jednima i drugima postaje isti.

Radost je skrivena u sitnicama

Autor prethodnu tvrdnju oprimjeruje jednostavno i zanimljivo, govoreći pritom o cijenjenom japanskom sushi-majstoru i njegovoj primjeni ikigaija u životu: „Ikigai prebiva u svijetu sitnica. Jutarnji zrak, šalica kave, zraka sunca, masiranje mesa hobotnice i pohvala američkog predsjednika na istoj su ravni. Samo oni koji su sposobni prepoznati bogatstvo tog spektra, sposobni su doista uživati ikigai.“ U prethodnoj tvrdnji autor je pobrojao samo nekolicinu primjera koji oslikavaju sposobnost uživanja u cjelokupnosti života pokazujući kako „Japancima nije potreban veleban motivacijski okvir da bi funkcionirali, već se oslanjaju na male rituale svoje dnevne rutine.“ Suprotno od velikih ideja, započinjanje malim koracima jedno je od pet takozvanih stupova ikigaija. Ostala četiri stupa koja doprinose sveobuhvatnom razumijevanju tog koncepta su otpuštanje vlastitog jastva, sklad i održivost, radost sitnica i bivanje u sadašnjem trenutku.

Kodawari ili započinjanje malim koracima

Prema Mogiju „kodawari je pristup iznimne skrbi za vrlo sitne pojedinosti. Od pet stupova ikigaija kodawari je prvi, započinjanje malim koracima, bez potrebe da se opravdava trud oko ostvarenja grandioznih planova.“ Dobar početak primjene ovoga postulata jest ustajanje rano ujutro, a dobrobiti ranog ustajanja potvrđene su istraživanjima: „Ako ste dovoljno spavali, mozak je do jutra obavio svoj važan noćni posao. Okrijepljen je i spreman apsorbirati nove informacije dok vi započinjete s dnevnim aktivnostima. Izgovaranje pozdrava „dobro jutro“ – ohayo na japanskom – i gledanje nekoga u oči aktivira sustav nagrađivanja u mozgu te vodi boljem funkcioniranju hormonske regulacije, što poboljšava stanje imunološkog sustava.“ Osim što su fiziološke dobrobiti ranojutarnjeg ustajanja dokazane, i prije toga u japanskoj se kulturi posebna pažnja posvećivala suncu.

Pored toga, autor podsjeća na to da se ime države Japan na japanskom jeziku izgovara Nippon ili Nihon, što znači izvorište sunca, ili popularnije rečeno – zemlja izlazećeg Sunca. Njegovanje takve kulture očituje se u ranojutarnjem vježbanju uz glazbu namijenjenom za sve – radio taiso, rutinama koje koriste sumoborci – ujutro vježbaju, a poslijepodne drijemaju i zabavljaju se, čuvenom japanskom ritualu da ujutro uz zeleni čaj pojedu nešto slatko. Ipak, Mogi napominje: „svaka zemlja je zemlja izlazećeg Sunca.“ Da nije tako, vjerojatno ne bi postojala latinska izreka carpe diem (iskoristi dan).

Bivanje u sadašnjem trenutku

Ovaj, peti stup ikigaija, smatra se najvažnijim, a autor mu je dao drugačiju dimenziju opisavši ga riječima vjerovanje u prolaznost ikigaija i kao najbolji primjer toga naveo je „hanami, japanski običaj divljenja cvjetanju trešanja svakog proljeća. Japanci sve prolazno u životu shvaćaju vrlo ozbiljno.“ Ipak, zanimljivo je što Japanci, iako je mladost prolazna, uspijevaju zadržati mladenački duh: „Iznimno je važno da je započinjanje malim koracima karakteristika mladosti. Dok ste mladi, ne možete započeti velikim koracima. Što god učinili, svijetu nije osobito važno. Trebali biste započeti malim koracima. A ono čega imate [u sadašnjem trenutku] u obilju su otvorenost za nove ideje i radoznalost – odlični pokretači za ostvarivanje vlastitog cilja (…) Mladenački duh važan je za ikigai, kao i posvećenost i strast, koliko god se vaš cilj doimao beznačajnim.“ Djetinja otvorenost i znatiželja i u odraslih su konstruktivne i cijenjene kvalitete i upravo te odlike mladenaštva važne su u kontekstu primjene ikigaija kao načina razmišljanja i pristupa životu.

Razmišljanje u sinesteziji

Prema definiciji Hrvatskog jezičnog portala, u psihološkom kontekstu sinestezija je „učenje i osjećaj po kojem se ono što opažamo svojim osjetilima može miješati (mirisi imaju oblik, boje, zvukove itd.)“ Zanimljiva činjenica koju Mogi navodi pišući o ikigaiju jest ta da Japanci u svojem jeziku njeguju mnoštvo onomatopejskih izraza (njih čak 4500), i to ne samo onih kojima se opisuje glasanje životinja, već i one kojima se može oslikati teksturu ili okus. Ovakav pristup upućuje na iznimnu tankoćutnost koja je upisana u japansku kulturu: „svaka osjetilna značajka za Japance je jednaka Bogu. Japanci su skloni vjerovati u beskonačnu dubinu nijansi koje se očituju u mnoštvu boja u prirodi i izrađenim predmetima, jednaku dubini priče o Bogu koji je stvorio čitav svemir.“ Iz prethodnoga je moguće primijetiti kako su tankoćutnost i sklonost nijansiranju u uskoj vezi s elegancijom i produhovljenošću. Kada je riječ o osjetima, važno je spomenuti ono što se u suvremenoj znanosti svijesti naziva kvalije: „Taj izraz odnosi se na fenomenološka svojstva osjetilnog iskustva: crvenost crvenog, miris ruže ili hladnoća vode primjeri su kvalija. Način na koji kvalije proizlaze iz aktivnosti neurona u mozgu najveće je neodgovoreno pitanje neuroznanosti pa i znanosti općenito.“ Uživanje u različitim kvalijima tj. osjetilnim kvalitetama koje dolaze uz određeno iskustvo, povezano je s jednim od stupova ikigaija: „Kad se oslobodimo tereta jastva, možemo se otvoriti beskonačnoj mudrosti osjetilnih užitaka.“

Skromnost

U Mogijevoj knjizi naveden je zanimljiv podatak, a taj je da se većina Japanaca smatra pripadnicima srednje klase te da u Japanu „nema zvijezda poput Justina Biebera ili Paris Hilton, iako Japan ima svoje slavne ličnosti, u manjim razmjerima.“ Sljedeća tvrdnja djelomično opravdava takav fenomen: „Japanskom duhu svojstveno je raditi na nečemu samozatajno, ali održivo, a ne razmetljivo težiti kratkotrajnom zadovoljenju trenutačnih potreba. Zbog toga, ako u Japanu nešto revno započne, vrlo će vjerojatno vrlo dugo biti u pogonu.“ Današnji je svijet pun hiperprodukcije raznovrsnih predmeta, koncepata i ideja kojima se nastoji naglasiti individualnost određenog (pro)izvođača. Ipak, iako je u vremenu u kojem živimo veći fokus na kvantiteti, takvo što je uvijek prolazno i sklono propadanju, stoga je važno obratiti pozornost na kvalitetnu proizvodnju misli, emocija, predmeta itd.

Ikigai se odražava u postojanosti

Iako je ikigai japanski koncept, nije ograničen isključivo na Japan i Japance. Baš naprotiv, tom konceptu svi težimo, on je svojevrsno utjelovljenje zadovoljstva i staloženosti. Kada Mogi govori o Japanu kao o zemlji koju često pogađaju prirodne katastrofe poput potresa i tsunamija, naglašava kako su „među dobrobitima ikigaija i čvrstoća i sposobnost brzog oporavka – vrlo poželjne vrline kad se dogodi tragedija. Važno je biti otporan u životu, osobito s obzirom na to koliko je svijet sve više nepredvidljiv pa i kaotičan.“ Kao najveću tajnu ikigaija navodi „prihvaćanje samoga sebe bez obzira na to s kakvim smo jedinstvenim osobinama možda rođeni. Ne postoji jedan optimalan put do ikigaija. Svatko od nas mora tražiti svoj put u šumi jedinstvenih individualnosti.“ Osim toga, ikigai je put i nešto što nam je uvijek dostupno: „Naposljetku, u dugom procesu života katkad posrnete i padnete. Čak i u tim trenucima možete imati ikigai, čak i kad vam baš ništa ne ide od ruke. Ukratko, ikigai je doslovce od kolijevke pa do groba, neovisno o tome što vam se u životu događa.“ S obzirom na to da je svatko od nas u potrazi za ikigaijem, bilo bi korisno promotriti i zapitati se gdje možemo pronaći ikigai u svojoj kulturi, svojem društvu, poslu, bliskom okružju.

Put do pronalaska i ostvarenja ikigaija možda nije univerzalan, ali baš zato možemo iskoristiti priliku da potragu za njim pretvorimo u igru koja uvijek daje mogućnost da zadržimo mladenački duh i djetinju radoznalost.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva