Zona
Fotolia 85276222 xs

DOBRO RODITELJSTVO, DOBAR ŽIVOT

Mnogi stručnjaci smatraju da kada bi se dosadašnji način odgoja djeteta koji vodi do konzumerizma i terapija promijenio, stvorile bi se sasvim drugačije generacije djece koja bi imala više obzira prema planeti na kojoj žive.

Mnogi stručnjaci smatraju da kada bi se dosadašnji način odgoja djeteta koji vodi do konzumerizma i terapija promijenio, stvorile bi se sasvim drugačije generacije djece koja bi imala više obzira prema planeti na kojoj žive. Pogledajmo kako današnji sustav funkcionira. Kompanije stvaraju proizvode, ali ako žele zaraditi moraju biti konkurencija ostalim kompanijama koje proizvode iste proizvode. Način na koji to čine je taj da režu troškove na sve moguće načine, koristeći najjeftinije materijale koje mogu nabaviti i plaćaju ljude što je manje moguće. Na kraju kupci kupuju nekvalitetne proizvode koje su napravili ljudi koji su iznimno malo plaćeni za svoj rad. Imajući to na umu, kompanije ipak žele zadržati svoje potrošače, pa su njihovi proizvodi napravljeni tako da traju najmanji mogući period vremena koji potrošači mogu tolerirati, nakon kojeg će, opet od istih kompanija, kupiti nove proizvode. Kvaliteta i dugoročnost trajanja su neprijatelji današnjeg sustava. No, osnovno pitanje glasi: zašto je novac važniji od opstanka? Neki misle da je to zbog lošeg odgoja. Ljudska rasa šprinta prema vlastitoj destrukciji zato što misle da  će ih novac učiniti sretnijima, jer ih njihovi roditelji nikada nisu dovoljno voljeli i naučili kako da vole sami sebe. Međutim, to nije greška roditelja, a niti njihovih roditelja. Ovdje se radi o generacijama ljudi koji ne shvaćaju da ih ništa neće emocionalno ispuniti, ako ne znaju kako će sami sebe emocionalno ispuniti. Mnogi svoje odraslo doba provode tražeći sreću kroz materijalna posjedovanja, moći nad drugima, uspjehu u poslu i gledanju fotografija s odmora na Facebooku.

Činjenica je da danas većina roditelja radi preko 40 sati tjedno kako bi svojoj djeci priuštili sve što im treba, ali djeca zapravo više od toga trebaju vrijeme i pažnju roditelja. Ovdje se radi o paradoksu jer bez novca roditelji ne mogu djeci priuštiti edukaciju i ostalo, a bez edukacije djeca se ne mogu zaposliti, a bez posla nema novaca. I priča se opet vraća na početak. Možda ipak nije toliko bitno je li netko završio fakultet ili nije, te je li uspješan ili nije, ako ta osoba ne može biti uistinu sretna i uživati u životu…ali, sustav je sustav…

Arhiva