Zona
Delikatese opasne po zivot

DELIKATESE OPASNE PO ŽIVOT

Kaže se da je 'zabranjeno voće najslađe', no iako možda nije baš uvijek riječ o voću, određena hrana i napitci zaista su zabranjeni, bilo iz razloga da se radi o izumirućim vrstama ili pak zbog činjenice da ozbiljno štete ljudsko zdravlje. Saznajte više.

Kaže se da je 'zabranjeno voće najslađe', no iako možda nije baš uvijek riječ o voću, određena hrana i napitci zaista su zabranjeni, bilo iz razloga da se radi o izumirućim vrstama ili pak zbog činjenice da ozbiljno štete ljudskom zdravlju. Evo najpoznatijih primjera takvog 'zabranjenog voća':

JAPANSKA PUFFER RIBA (FUGU)

Radi se o vrsti japanske ribe koja je poznata prvenstveno zbog toga što se može napuhnuti do veličine nekoliko puta veće od njezine prirodne tako da se naguta zraka ili vode kada osjeti opasnost. Iako su oči i unutarnji organi većine puffer riba iznimno otrovni, njihovo se meso smatra delikatesom u Japanu i Koreji. Ipak 60% ljudi koji probave puffer ribu umire zbog tetrodotoksina, snažnog neurotoksina koji oštećuje i uništava moždano tkivo. Potrebno je da ljudi konzumiraju svega nekoliko miligrama tog otrova da bi rezultat bio fatalan. Svega dvije ili tri životinjske vrste sadrže opasniji otrov od tetrodotoksina, a sam tetrodotoksin je prema nekim podacima 10.000 puta otrovniji od cijanida. Ipak većina je otrovanja puffer ribom posljedica slučajnog konzumiranja druge hrane koja je zaražena otrovom puffer ribe, a ne samom konzumacijom te ribe. Simptomi trovanja su ukočenost koja se javlja relativno brzo, te drhtanje usana koje može trajati od nekoliko sati do dana, čak i ako se brzo reagira s liječenjem.

ABSINT

Točno podrijetlo absinta se ne zna, no njegova komercijalna proizvodnja počinje još 1797. godine. Ovaj kontroverzni alkoholni liker sadrži do 75% alkohola, a utvrđeno je da njegova konzumacija uzrokuje štetne posljedice, te ga mnogi uspoređuju s THC-om. U povijesti je bio posebno poznat u 19. stoljeću kad su ga konzumirali mnogi umjetnici, dok je početkom 20. stoljeća polako zabranjivan od zemlje do zemlje zbog štetnih nuspojava. Naime konzumacija absinta utječe na receptore centralnog živčanog sustava, pa su i efekti originalnog absinta slični efektima marihuane, jer uzrokuje halucinacije te djeluje kao afrodizijak. Zelene je boje zahvaljujući prisutnosti kolorofila, a danas je negdje apsolutno ilegalan, negdje se ne smije točiti u kafićima, restoranima, pubovima i ostalim mjestima koja prodaju alkoholna pića, ali posjedovanje za privatnu upotrebu nije zabranjeno, stoga mnogi i prave absint u kućnoj radinosti. Glavni sastojak absinta je pelin jednako kao i kod našeg pelinkovca, no sporan sastojak je 'thujone', tvar koja uzrokuje štetne nuspojave. Stoga absint koji se može naći u prodaji, a ne sadrži thujone - nije ilegalan, ali također treba paziti i kod konzumacije takvog absinta zbog iznimno visoke koncentracije alkohola.

FOIE GRAS

Foie Gras u doslovnom prijevodu znači masna jetra. Naime radi se o jetri patke ili guske i to najčešće muške, koja je posebno uhranjena, odnosno 'utovljena' ne bi li jetra bila što veća. Naime, u te se životinje navodno putem cijevi u želudac unose ogromne količine hrane što uzrokuje bolest zbog koje jetra raste, a taj nasilan postupak uzrokuje sve žešća negodovanja prijatelja životinja. Tako kad je otkriven okrutan postupak hranjenja životinja radi pripreme, ta je delikatesa zabranjena u mnogim zemljama. No, ipak Foie Gras jedna je od najpoznatijih i najpopularnijih francuskih delikatesa.

CASU MARZU

Casu Marzu u doslovnom prijevodu znači 'truli sir', poznat i kao Maggot sir, a predstavlja talijansku delikatesu podrijetlom sa Sardinije. Casu Marzu je doslovce stari, smrdljivi sir koji je u mnogim mjestima zabranjen. Naime, Casu Marzu se spravlja ubacivanjem ličinki sirnih mušica u ovčji sir nakon čega se on ostavlja da se raspada tri mjeseca. Ličinke u siru mogu skakati do 15 cm u zrak pa ga kritičari nazivaju jedinom hranom na svijetu čija konzumacija zahtjeva i posebnu zaštitu za oči. Iako poneki prije jela odstranjuju crve iz sira, većina ga konzumira s njima. Sami kuhari kažu da se te ličinke stavljaju u sir da bi on bio kremastiji. Problem se javlja budući da se crvi ponekad zadržavaju u probavnom traktu, te mogu izazvati iritacije i probleme poput krvave stolice ili povraćanja. Što se tiče okusa, Casu Marzu navodno je mekan i intenzivnog okusa, te se jede s domaćim kruhom. Zanimljivo je da iako je riječ o sardinijskoj delikatesi, sam Casu Marzu je zabranjen upravo u Sardiniji.

SASAFRAS

Radi se o osušenom oguljenom korijenu drveta sasafras koje naraste do visine od 15 do 35 metara u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. Kroz povijest sasafras je bio korišten za pripremu čaja, kao sastojak juha, kao analgetik, te kao sredstvo za odbijanje insekata. No najpoznatija upotreba sasafrasa upravo je kao sastojak za pripremu piva i to je upravo ono što mu daje prepoznatljivu aromu. Međutim šezdesetih godina prošlog stoljeća otkriveno je da jedan sastojak sasafrasa uzrokuje rak jetre. Nakon toga je zabranjen u mnogim zemljama, te se danas u pivo dodaje kemijski napravljena umjetna aroma.

BLECKENED REDFISH

Američki kuhar Paul Prudhomme izdao je 1980. godine svoj recept za 'Blackened redfish' koji je popularan još i danas. Problem koji se dogodio jest da je jelo postalo toliko popularno da je skoro izazvalo nestanak crvene ribe. Zbog ludila koje je nastalo morala je intervenirati i vlast zatvaranjem ribarnica 1986. godine. Danas te mjere nisu toliko drastične te je ipak samo smanjen dozvoljen ulov crvene ribe, a samo jelo je još uvijek jednako popularno.

STRNADICA

Ove sitne ptice proživljavale su u prošlosti torturu jednaku kao i patke i guske u pripremi Foie Grasa. Naime, vrtna strnadica je mučena prije nego se konzumirala, a bila je jedna od najboljih delikatesa koje su nalazile na jelovniku francuskih aristokrata. Strnadica se pripremala tako da su joj se nakon što je ulovljena, iskopale oči, zatvorili bi je u krletku, te na silu hranili dok ne bi dostigla četiri puta veću težinu od uobičajene, nakon čega bi je utopili u brandyju, prepržili i čitavu pojeli. Premda je danas zabranjeno prodavati strnadicu, te je proglašena zaštićenom vrstom u Francuskoj i još nekim europskim zemljama, godišnje se u svrhe pripreme za jelo ubije 50.000 tih ptica, jer sama konzumacija nije zabranjena.

Arhiva