Zona
Fotolia 158177129 xs

ŽIVOT JE PROCES

Ako se percipiramo kao proces, kroz komunikaciju sa svojim nesvjesnim umom, promjene će se konstantno događati u životu. Saznajte više. 

Živimo u instant društvu. Većina bi voljela postići rezultate i promijeniti svoj život preko noći. Ta nestrpljivost ljude vodi u donošenje instant odluka, poduzimanje akcija u smjeru instant rješenja, pa tako i u viziju instant rada na sebi. Bilo kakva istinska promjena uvijek je povezana s razvojem koji se događa unutar čovjeka. Prema definiciji razvojne psihologije, razvoj se odnosi na progresivne i pravilne promjene neurofizioloških struktura, kognitivnih (misaonih) i emocionalnih procesa te konačne forme ponašanja. Sama ta definicija ukazuje na činjenicu da je apsolutno sve u životu, pa tako i mi sami, proces.

Predodređen život i nesvjesni um

Percepcija sebe kao procesa je stvar izbora. Nažalost, većina ne percipira sebe i svoj život kao kontinuirani tijek promjene, već kao unaprijed determiniran slijed emocija, mentalnih procesa, ponašanja i iskustava. Ako poznajemo svoj um, kako on funkcionira te kako utječe na naš život, tada dubinski u sebi razumijemo da ništa nije determinirano i da se sve može promijeniti. Nesvjesni um je najdublja razina našeg uma koja se manifestira u svakodnevnom životu tako da upravlja, usmjerava i oblikuje naše ponašanje i akcije. Ako nismo upoznati s onim što se skriva u našem nesvjesnom umu, tada na svjesnoj razini pokušavamo naći neka logična objašnjenja za ono što nam se događa i zašto se ponašamo tako kako se ponašamo.

Zbog nepoznavanja prirode i funkcioniranja nesvjesnog uma, velik broj ljudi živi u iznimnoj patnji. Iskušavaju nebrojeno puno problema na svim životnim aspektima – rade poslove koji ih ne ispunjavaju, imaju financijskih problema, provode vrijeme u toksičnim relacijama s drugim ljudima, ali što je najvažnije osjećaju se prazno, nezadovoljno i nesretno.

Koliko god to bila neugodna istina, sve to je rezultat nekvalitetnih obrazaca koji se nalaze zakopani duboko u nesvjesnom umu te koji doprinose manifestiranju takve svakodnevice. Primjerice, ako je netko odrastao u okruženju u kojem nikada nije bilo novca, vjerovalo se da novca nema te je prošao kroz iskustvo neimaštine i siromaštva (što može biti zbog slabo plaćenog posla roditelja, gubitka posla roditelja, rata, itd.), takvo iskustvo će stvoriti iznimno jak utisak u nesvjesnom umu po pitanju novca. Kasnije kad ta osoba odraste, njen um doslovno neće moći prihvatiti realnost u kojoj novac postoji te će na nekoj razini sebe vjerovati da je to jedina moguća realnost, iako će svjesno stremiti prema realnosti u kojoj ima novca. Isto tako, ako je neka osoba prošla kroz iznimno bolno i traumatično iskustvo intimne relacije, ta osoba se zbog toga može u potpunosti zatvoriti i više nikada ne poželjeti ući u intimnu interakciju s drugom osobom ili će privlačiti osobe koje će tu povredu potvrditi. Primjera je zaista mnogo, ali svi imaju nešto zajedničko – predodređenost po pitanju funkcioniranja nekog životnog segmenta svoj uzrok krije u obrascima nesvjesnog uma.

Izbor toksičnog obrasca je poput smrti

Život je proces postajanja, kombinacija stanja kroz koja trebamo proći. Ljudi ne uspiju kad izaberu neko određeno stanje u sebi i odlučuju ostati u njemu, tj. kad izaberu određeni obrazac koji je kompilacija misli, emocija, ponašanja, vjerovanja i ciljne strukture. Takav izbor je svojevrstan oblik smrti. Zamislite život kao val, val energije emocija i mentalnih procesa. Taj val smo od rođenja naučeni kontrahirati i ne dopuštati mu da teče, a upravo je on baza za bilo kakvu promjenu te duboka generativna sila iz našeg nesvjesnog uma. Dopustiti si osvijestiti, osjetiti i otpustiti valove energije emocija i mentalnih procesa koji se gibaju unutar nas je duboko, iscjeljujuće iskustvo. Jednom kad taj proces započnemo više ništa nije isto te počinjemo u svakom atomu sebe osjećati što znači istinska promjena i istinski razvoj.

Povjerenje u proces

Možda najveći kamen spoticanja u percepciji sebe kao procesa je nepovjerenje. Kad desetke i desetke godina živimo kroz utisnute obrasce u našem umu, vrlo je teško percipirati bilo što van okvira tih obrazaca, a ponekad još teže osvijestiti da uopće imamo obrazac koji je toksičan za naš život. Osnovna pitanja koja se tada nameću su - čemu da vjerujem i tko ću biti bez tog obrasca? Prvi korak na tom putu je pokrenuti energiju nesvjesnog uma. Budući da tijekom života nismo naučeni kako pristupiti nesvjesnom umu te kako s njim komunicirati, nesvjesni um je poput zahrđalog sata kojeg treba pokrenuti ukoliko želimo sebe i svoj život staviti u stanje procesa.

Tek kad pokrenemo komunikaciju s nesvjesnim umom, tek tada možemo percipirati kuda se krećemo i čemu da vjerujemo u cijelom procesu. Bez direktnog iskustva, vrlo je teško ovo objasniti. Međutim, ono što se može reći je to da dok ne pokrenemo proces komunikacije s nesvjesnim umom tada vjerujemo pričama svojih obrazaca te nemamo nikakvu distancu niti odmak od njih, a kamoli da vjerujemo da mi nismo te priče. Tada svoje povjerenje dajemo ego pričama. Kad na vlastitom iskustvu osjetimo što znači komunicirati s nesvjesnim umom te procesuirati njegove sadržaje, tada povjerenje dajemo nečem drugom, a to je životna energija. Ta vrsta povjerenja se jednostavno mora dogoditi sama po sebi, kao prirodan tijek samog procesa.

Proces je konstantan tijek promjena

Kad počnemo vjerovati životnoj energiji i kad joj dopustimo da nas vodi, tek tada ulazimo u proces u doslovnom smislu riječi. Da bi se to povjerenje dogodilo, potrebno je imati adekvatno znanje, primjenjivati adekvatne vježbe te imati popriličnu dozu prizemljenosti, zdravog razuma i otvorenosti uma. Zamislite živjeti život na isti način od, primjerice, adolescencije do kraja života, kroz iste mentalne procese, emocije i obrasce, prepuni snova, želja i stremljenja koje nikada nećete ostvariti ako nešto ne promijenite. Takav život vodi veliki broj ljudi i takav život je u najmanju ruku žalostan, jer u njemu nema nikakvog razvoja, nema nikakvih promjena. Promjene se možda događaju po pitanju vanjskih okolnosti, ali unutar nas mi smo ista osoba cijeli život.

Pravi proces je promjena stanja unutar nas, promjena naših mentalnih procesa, emocija, vjerovanja, ponašanja te najvažnije pozicije iz koje živimo i doživljavamo sebe i svijet oko sebe. Stanja unutar nas su ono što jest, a ono što jest se konstantno mijenja. Ono što smo mi, tijelo i um, konstantno se mijenja. Ako tako gledamo na život i sebe, tada možemo zaključiti da mi nismo fiksni, jer se stalno mijenjamo, rastemo i starimo. I zato je jako bitno da se ne stavljamo u kutiju govoreći „ja sam ovo ili ono, ja sam ovakav ili onakav“, kao recimo što sam navela u primjerima na početku ovog teksta. Mi smo proces koji je konstantno u tijeku. Ako se percipiramo kao proces, kroz komunikaciju sa svojim nesvjesnim umom, promjene će se konstantno događati u našem životu. Tada nikada ne možemo niti nećemo biti isti, jer život je proces i mi smo proces.

Arhiva