Zona
Fotolia 124551896 xs

ŽIVIMO LI SVOJ ŽIVOT ILI "PROGRAM"

Sami sebe u velikoj mjeri držimo u „zatvoru". Nadziremo se i ne odstupamo od društveno oblikovane forme življenja. Zatvaramo svoj um, bojeći se što će drugi reći i odbaciti nas, napustiti i ostaviti same. Kako vi živite?

Živimo li zaista svoje živote, ili živimo „program" života s distrakcijama koje nas sprječavaju da se mijenjamo nabolje? Većina ljudi ne razumije moći koje kontroliraju sve; manipulatore, globaliste, elitiste, itd, „njih", one koji žele da smo fokusirani na zadovoljstvo, uživanje, gratifikaciju i zadovoljenje potreba, „Američki san", potragu za srećom, fokus na „dobar osjećaj" a ne na ono što je zaista dobro.

Vrijeme je limitirano. Ono na što trošimo vrijeme će se uvećavati. Kada se fokusiramo na osobno zadovoljstvo tada ne fokusiramo vrijeme, pozornost i energiju na druge stvare koje mogu evoluirati našu svijest potrebnu za razumijevanje stvarnosti i način kako da promijenimo realnost. Već sam govorio o tim stvarnim valutama i kapitalu u našim životima. Da sam mogao bolje istražiti sadržaj, možda bih i pronašao nešto na tu temu i postavio link ovdje. Možda čak i mislite da razumijete dovoljno i smatrate da ste dosegli određenu točku na svojem putu i odlučili postaviti šator, možda i izgraditi kuću. Odlukom da se vratite ugodnom životu uživanja i nenastavljanja teškog puta traženja dubljeg smisla o istini i posebice moralnoj istini ćete zaustaviti put prema planini istine o sebi i problemima u svijetu, te načinima kako ih nadvladati. Potrebno je mnogo vremena da shvatimo složenost psihološkog ("duhovnog") i fizičkog ("materijalnog") stanja u kojem se nalazimo.

Mi se krećemo u krugovima generacijama. Pretjerano naglašena želja u našem životu da "uživamo" i "živimo" život, "povežemo se" s drugima, i "idemo zajedno", tako da ne stvaramo valove i ne "ljuljamo brod" je zapravo emocionalna neravnoteža desnog mozga koja favorizira potrebu da budemo voljeni kako bi se promicalo preživljavanje na račun istine-stvarnosti-postojanja. To stvara neravnotežu prema modelu "lijevog mozga", s namjerom da se usredotočimo na stablo, a ne na šumu, samo se usredotočujući na naš sebični osobni uspjeh u društvenim odnosima ili kooperativnom preživljavanju i na krug ljudi u našim životima. Veća pitanja se ne spominju zbog pritiska da se konformiramo.

Ako idemo protiv plime, bez obzira koliko je lažna ili pogrešna, naše društvene skupine i odnosi mogu se okrenuti protiv nas, prisiljavajući nas da se prilagodimo načinu na koji stvari funkcioniraju, dovodeći nas do napetosti, pritiska, miješanja i sukoba koji ometaju i mogu čak uništiti odnose. Govorenje istine o laži je opasna igra. Ljudi su u prošlosti bili proganjani i pogubljeni zbog toga.

Preveliki je naglasak na "uživanju u životu", "jednosti", "povezanosti", "univerzalnoj ljubavi" što nas gura u društvo slijepog "ujedinjenja" s drugima, bez temelja u materijalnoj istini i moralu u našem životu, i to samo na temelju hirova naših osnovnih instinkata da radimo stvari od kojih se "osjećamo dobro". Izbjegavamo se suočiti i boriti se sa stvarima ili ljudima koji nas odvode od takvog "osjećajnog" zanosa i zamke užitka, iako nam govore stvari koje ne želimo čuti.

Ako živite svoj život temeljen na nižoj svijesti, R-kompleksu i limbičkom sustavu koji nadilaze vašu razmišljanja o svijesti višeg reda, živite li doista svoj potencijal ljudskog bića? Tada ne stvarate odluke sami. Vas vodi "osjećaj", zadovoljstvo, uživanje, druženje, blaženstvo, pustolovina, itd. Ako vam se sviđaju neke stvari koje i ja volim, onda ih zajedno radimo, i jedno drugome se sviđamo i volimo, stvarajući veze kroz interakciju i vrijeme provedeno zajedno. Ovo stvara odnos. Mi postajemo usredotočeni na naše osobne odnose s drugima, i održavamo taj lažan odnos ne govoreći istinu drugima. Ne "ljuljamo brod" i "čuvamo mir".

Dakle, ako želite izgraditi odnose, naći ćete zajedničke stvari s drugim ljudima. No, koliko ljudi pronalaze druge koji imaju zajednički stav o važnosti istine i morala? Koliko ljudi radi zajedno na tome da bi shvatili i proširili ovo shvaćanje i drugima? Gdje je osnova i temelj u stvarnosti koja može izgraditi materijalne veze i odnose koji mogu izdržati suočavanje s istinama koje se ignoriraju ili negiraju? Mi se zatim usredotočujemo na "dobar osjećaj" o sebi, našem životu, načinu na koji stvari stoje, ne želimo razmišljati, više ne ispitujemo stvari, a onda se smanjuje pritisak za promjenu stvari. "Oni", kontrolori iza zastora, mogu ostati majstori, dominantni i kontrolori našeg kolektivnog života. Na ovaj način zapravo ne živimo vlastiti život.

Sami sebe u velikoj mjeri držimo u „zatvoru". Nadziremo sami sebe i ne odstupamo od društveno oblikovane forme življenja. Zatvaramo svoj um, bojeći se što će drugi reći i odbaciti nas, napustiti i ostaviti same. Ljudi se kreću unutar dviju krajnosti, u dvostrukoj neravnoteži, ali kroz jedan način življenja. "Lijevi mozak" generira neuravnotežen život kojeg nije briga za veću patnju na svijetu, te našu odgovornost u stvaranju. Samo živimo i uživamo u našem životu, a da nismo sposobni stvarati stvarne promjene. "Desni mozak" generira emocionalno neuravnoteženo življenje, bitno je samo "iskustvo", samo "uživanje" i "živjeti" život, svi smo "jedan" i "povezani", svijet je "savršen" itd. i opet nemogućnost stvaranja stvarne promjene zbog nedostatka znanja o tome kako to učiniti. Kada vjerujete da je sve već savršeno, ili ste zaslijepljeni time kako je sve "sjajno" u vašem osobnom životu, nema potrebe za promjenom, učenjem, jer je sve već sjajno! Postoje i drugačije dinamike neravnoteže kod mnogih, uključujući i mene. Možemo "alkemijski" raditi na sebi kako bismo uklonili ove neravnoteže u našem načinu razmišljanja i življenja, umjesto da uskladimo sukobljenu dvojinu i ujedinimo ih kao jedan skladan način života u ne-proturječnosti. Živjela logika!

Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness.

Arhiva