Zona
Fotolia 247588474 xs

ZEN UM I NJEGOVA FILOZOFIJA

Cilj i rezultati rada na razvoju tog dijela nas su prije svega postizanje neutralnosti koja se može manifestirati u obliku nevezanosti za očekivanja, misli, emocije, ljude, bilo što. Naučite više. 

Sama riječ zen japanska je izvedenica indoeuropske riječi dheia, što izvorno znači „vidjeti“. Osim toga što zen označava ime budističke škole, često se koristi u značenjima „buđenje“, „konačna istina“ i „prava priroda“. Alan Watts, britanski filozof, govornik i spisatelj koji je živio u 20. stoljeću, poznat je po tome što je težio popularizirati istočnjačku filozofiju i približiti je zapadnjačkom načinu razmišljanja. U svojoj knjizi „Što je zen?“ kao jednu od misli u kojima se reflektira filozofija zena navodi: „Svjetovno i sveto su jedno i isto.“ To je i jedan od razloga zašto se zen ne smatra religijom.

Iako se pojavljuje u kontekstu budizma, zen se može prakticirati i u sklopu različitih religija. „Zbog toga je zen nazvan religijom nijedne religije.“ Autor na zanimljiv način objašnjava mogućnost shvaćanja koncepcije zena: „Smisao je bliže ovome: ako ga pokušavate shvatiti brzom metodom jer ste lijeni ili dugoročnom metodom jer ste rigorozni, otkrit ćete da ga ne možete shvatiti ni u jednom slučaju.“ Prema tome, zen je nešto što se ne mora definirati, shvatiti, racionalizirati, ali može se osjetiti i živjeti na zen način.

Što je zen um?

Prema A. Wattsu: „Često se kaže da je zen s one strane intelekta i s one strane logike, i da to razumijevanje nije dostupno zaključivanju ili bilo kojem drugom intelektualnom procesu.“ Zen je intuitivan način života koji nadilazi intelektualno, no usprkos tome, „ima intelektualno obličje (…) Zen je dijelom ne-intelektualan ne toliko zato što drži da su procesi intelekta uvijek pogrešni i varljivi; umjesto toga zen počinje uklanjanjem naših pojmova i pokazuje nam kako je to kada promatramo svijet bez pojmova. Jednom kad smo otkrili taj novi pogled na svijet, možemo ponovno proizvesti nove pojmove i pokušati sada objasniti kako da vidimo. Iz tog su razloga mnogi zen majstori također sjajni umni ljudi. U povijesti zena bilo je učenjaka svih vrsta, i fizičara u modernom vremenu. Zen ne odbacuje život intelekta. On samo kaže: Ne dopustite da vas pojmovi zavaraju.“

Zen se može shvatiti i kao svojevrstan izlaz iz zone komfora na koju je navikao naš um. Kulturološki obrasci ponavljaju se tisućama godina, od samih početaka civilizacije, ljudi su komunicirali na različite načine, navikli su imenovati bića, stvari i pojave, kako bi se lakše snašli u svijetu. Zen se, suprotno toj navici, odmiče od pridavanja značenja fenomenima, takva filozofija pruža osjećaj cjeline i uvid u bivanje jednoga sa svime što nas okružuje. Kad zen postane način života, nema odvojenosti.

Razvoj zen uma

Postoje brojne tehnike kojima se može potaknuti i ostvariti razvoj zen uma. To je dio uma koji svatko može razvijati. Cilj i rezultati rada na razvoju tog dijela nas su prije svega postizanje neutralnosti koja se može manifestirati u obliku nevezanosti za očekivanja, misli, emocije, ljude, događaje i sl. Dobar početak za razvoj zen uma je osvještavanje etiketiranja i u konačnici odbacivanje istog. Etiketiramo svaki put kad donesemo sud o nečemu, kad prokomentiramo ili samo pomislimo kako neki predmet ima neko svojstvo koje nam se sviđa ili ne sviđa.

U skladu s time, to može biti i misao o karakteristici ili potezu neke osobe koji je po našem mišljenju pozitivna ili negativna. Prema shvaćanju zena, pozitivno i negativno su koncepti, ne postoji niti pozitivno niti negativno, već postoji uvijek i jedino ono što jest. Prema A. Wattsu: „To jednostavno znači da je u osnovi svega nešto što nikada ne može biti pretvoreno u objekt, niti se može razaznati, shvatiti, ili objasniti.“ U kontekstu zena, važno je održavati um, činiti ga čistim i otvorenim, a samim time i spremnim za nove pojave. Um je poput prostora – kada je uredan i otvoren, spreman je za unošenje novih stvari. Filozofija zena odražava se i u minimalističkom načinu života: „Intelektualni nas proces uvali u nevolje, a pomoću intelektualnog procesa iz tih nevolja ćemo se i izvući. S intelektualnoga gledišta, proces kojim se uvalimo u nevolje mogao bi se nazvati 'dodajućim', dok bi se proces kojim se izvlačimo iz teškoća mogao nazvati 'oduzimajućim'. Kao što je rekao Lao Tzu: Učenjak dobiva svakim danom, taoist gubi svakim danom. Znanstvenik stječe pojmove, a intelektualna se djelatnost u zenu svodi na to da se riješimo pojmova – na to da uvidimo kako su sve ideje projekcije koje se temelje na svemirskoj Rorschachovoj mrlji.“ Kad je um prazan, spreman je na sve, otvoren je za sve.

Zen i integracija polariteta

Prakticiranje zena postupno dovodi do shvaćanja polariteta, krajnosti, tj. suprotnosti kao elemenata koji su međuovisni i povezani. „Mnogi naši testovi funkcioniraju prema načelu 'istinito' ili 'lažno', 'da' ili 'ne', a dane su nam samo te mogućnosti izbora… Dok mi smatramo da je nešto ili/ili – ili crno ili bijelo – i indijska i kineska logika vide crno i bijelo kao dva neodvojiva entiteta, oni zapravo trebaju jedno drugo, pa tako nije riječ o izboru između njih.“

Francuski filozof Jacques Derrida nadovezao se na Kantovu koncepciju odnosa koji se ostvaruje između izvanjskog i unutrašnjeg, što je moguće objasniti u kontekstu umjetničkog djela, konkretno, na primjeru slike. Slika se sastoji od unutrašnjeg i izvanjskog dijela pri čemu je unutrašnji dio središte, a izvanjski dio okvir. Jedno bez drugog ne bi moglo postojati – okvir omogućuje unutrašnjem dijelu slike da bude središte, a središte omogućuje izvanjskom dijelu da bude okvir. Svaka od te dvije komponente nedostatna je da samostalno čini umjetničko djelo i „svaka unutrašnjost implicira svoju vanjštinu, a svaka vanjština implicira svoju unutrašnjost.“ Prema tome, nema dana bez noći, uspjeha bez neuspjeha, yina bez yanga.

Jedinstvo tijela i uma

A. Watts piše i o percepciji tijela i uma: „Ne možete imati vanjštinu bez unutrašnjosti, pa, ako je unutrašnjost vaša, onda je i vanjština vaša! Konačno, morate priznati da je svijet izvan vaše kože jednako vaš svijet kao i svijet unutar vaše kože. Iako vam se svačija vanjština čini drugačijom, u biti je svaka vanjština ista… Na ovaj smo način svi jedno. Vaša se duša ne nalazi u vašem tijelu; vaše je tijelo u vašoj duši… vaš um, naime, nije u vašoj glavi, vaša je glava u vašem umu. A vaš je um ukupan sustav svemirskih međuodnosa u njihovoj usredotočenosti na točku, koju nazivate sada i ovdje.“

Zen se može shvatiti kao svojevrsna dekonstrukcija opreke vanjskog i unutrašnjeg dijela nas, pri čemu su obje komponente jednako vrijedne, međusobno se dopunjuju, u interakciji su. Važno je primijetiti da je realnost u kojoj živimo koncipirana dualistički, ali i prihvatiti da su polariteti isprepleteni, da međusobno surađuju, da ništa nije ili dobro ili loše, već je sve sazdano i od dobrog i od lošeg.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva