Zona
Iss 4266 06446

ZAPOČETI, A NE DOVRŠITI

Dovršavate li započeto, ili? Iluzija je misliti da netko može promijeniti svoju vanjsku situaciju bez da prethodno promijeni svoju nutarnju narav.  Naučite više. 

U današnje vrijeme većina ljudi ima obrazac gdje započnu sa nekim poslom, projektom i sl., a nemaju volju niti snagu do kraja nešto što su započeli i dovršiti. Zašto se to događa i što to blokira sam proces započinjanja nekog posla da se dovrši do samoga kraja, a što uvelike uzrokuje energetski gubitak i nemogućnost poduzimanja adekvatne akcije?

Svaki čovjek je puno više od svog svjesnog djela, nesvjesni um stalno pohranjuje sve ono što smo ikad iskusili u životu i to svaku emociju, svaki neugodan osjećaj koji nas je povrijedio, traumu koja je bila previše bolna da bi je svjesni um procesuirao, misao koju smo nekada mislili, iskustvo, te akcije koje smo poduzeli. Sve što smo zaboravili ili potisnuli na svjesnom nivou pohranjeno je u nesvjesnom.

Nastanak kontrahiranih obrazaca pohranjenih duboko u nesvjesnom dijelu uma

Neki obrasci predaka i roditelja su samim začećem transferirani na njihovu djecu, pa tako ako je npr, 5-6 generacija predaka imalo obrazac „započeti, a ne dovršiti“, a koji obrazac oni nisu integrirali isti se prenosi putem gena na njihovu djecu.

Prema Američkom molekularnom biologu Dr. Bruce Liptonu, to su obrasci koji DNK strukturi govore kako se treba ponašati.

Roditelji do 10. godine mogu na djecu prenijeti taj obrazac na način da npr. u djetinjstvu nisu potvrđivali bilo kakvu djetetovu kreaciju, već su dijete često kritizirali i vikali na njega (vrsta agresije). U takvim trenucima djetetov sustav nije mogao procesuirati takav prejaki naboj kritike i vikanja, obzirom je živčani sustav kod djece još nedovoljno razvijen. Takav naboj ostao je potisnut u djetetovom sustavu i kroz život kreirao djetetu, a kasnije odrasloj osobi situacije u kojima je konstantno dolazio u doticaj da iskusi tu agresiju (npr. privlačio je u život agresivne ljude, nekakve situacije u kojima je prisutna agresija i sl.) samo zato da bi se taj obrazac mogao uzemljiti, odnosno propustiti.

Obrazac naviknute energije

Dakle, u trenutku kada je u djetetovom sustavu, radi prejakog vikanja i kritike, nastala kontrakcija, u tome trenutku nastao je energetski obrazac, u ovome slučaju obrazac „započeti, a ne dovršiti“ koji štiti dijete da dođe u doticaj sa duboko potisnutim nabojem agresije koja je nastala u djetinjstvu.

Taj energetski obrazac koji štiti osobu da ne dođe do zone stvarnog naboja (stvarno potisnute agresije) naziva se obrazac naviknute energije.

Takva osoba kasnije u životu da ne bi došla u doticaj sa stvarno potisnutom agresijom, koja je nastala još u djetinjstvu, nikada se neće konfrontirati, već će uvijek prihvatiti ono što joj drugi kažu, a to je pokazatelj da se takva osoba nalazi u infantilnom modu. U takvoj situaciji osoba se neće moći izboriti za sebe i bit će u nemogućnosti da bilo što napravi u svome životu, odnosno započeti će nešto, a to neće dovršiti. Takva i slična vjerovanja će osobi stvoriti taj obrazac naviknute energije, kako bi osobu zaštitio od stvarnog naboja, koji kao dijete osoba nije mogla propustiti.

U toj situaciji kada bi se u životu osobe aktivirala životna situacija da dođe u doticaj sa tom situacijom, kako bi se taj naboj agresije mogao propustiti, nesvjesno bi se aktivirao obrazac „započeti, a ne dovršiti“ ili sl. ponašanje, samo da osoba ne bi došla u doticaj sa duboko potisnutim nabojem agresije. Potiskivanje toga naboja zahtjeva ogromnu količinu energije i sa vremenom taj obrazac postaje sve jači i jači ne dopuštajući osobi da propusti taj naboj agresije.

Takav obrazac onda utječe na percepciju i akcije kod osobe, a da ona toga uopće nije svjesna.

Odlučujemo putem nesvjesnog uma

Većina ljudi smatra da se odluke donose putem svjesnog uma, njegove sposobnosti razumijevanja i slobodne volje, međutim recentna znanstvena istraživanja ne podržavaju ovaj zaključak. Eksperiment koji je napravljen na Max Planck Institutu kognitivnih znanosti dokazao je da svjesni um nije taj koji odlučuje što ćemo činiti, to odlučuje nesvjesni um. Svaka akcija koju ćemo napraviti, prvo o njoj odlučuje nesvjesni um i to sedam sekundi prije nego smo toga uopće svjesni.

Sa vremenom kako osoba taj obrazac sve više i više bude potiskivala doći će do identifikacije sa tim obrascem i drugi ljudi će toj osobi ukazivati na taj obrazac, no ta osoba ga uopće neće vidjeti, jer je taj obrazac sa vremenom postao sve dublje i dublje potisnut u nesvjesnom dijelu uma te osobe.

Nadvladavanje obrazaca naviknute energije

Da bi došlo do transformacije, neizostavno je transformirati naviknute energije. Iako možda netko i ima najbolju namjeru transformirati sebe, nemoguće je uspjeti ako se ne radi s tim starim naviknutim energijama. Najbolji način je razviti originalni dio uma, a to znači ojačati um putem vježbe.

Svjesno roditeljstvo

Ako roditelj nije sposoban prepoznati te i slične obrasce i raditi na njihovoj transformaciji, napravit će svojem djetetu upravo ono što su njemu napravili njegovi roditelji – npr. kritizirati će ga i vikati na njega i tako će se taj obrazac nesvjesno prenositi iz generacije u generaciju. Svaka percepcija, radost, tuga, konstruktivnost i destruktivnost naših roditelja dala nam je po jedan obrazac. Najljepši dar, najljepši obrazac koji roditelj može prenijeti na svoje dijete je njegova sreća i originalnost. Ako su roditelji sretni, dijete će primiti obrazac sreće, ali ako su roditelji u konfliktu i nesretni, svi ti obrasci penetrirati će u djetetovu svjesnost, koja ih pohranjuje. Dijete ne razumije ono što mu govorite, no ako roditelj govori s ljubavlju i mirom, on riječima prenosi tu energiju.

Zaključak

Realnost koju iskušavamo u sebi i izvana oblikovana je upravo tim nesvjesnim obrascima misli i ponašanja. Iluzija je misliti da netko može promijeniti svoju vanjsku situaciju bez da prethodno promijeni svoju nutarnju narav. Većina ljudi upravo zanemaruje svoju nutrinu nastojeći to promijeniti investirajući puno vremena u pokušaj promjene svog okruženja. No, to je uzaludno bez unutarnje promjene.

Autorica teksta je Martina Ružić Bratović, stručnjakinja za razvoj osobnih i sistemskih potencijala, saznajte više o njezinom radu ovdje.

Arhiva