Zona
Fotolia 36832708 xs

VOODOO, KONTROVERZNA RELIGIJA

Upoznajte religiju podrijetlom iz Afrike koja za zapadnu kulturu ima drugačije značenje.Mnogi stereotipi vezani za voodoo nemaju veze sa samom religijom, dok su drugi, poput opsjednutosti duše, osnova njihove religije.

Voodoo je religija, podrijetlom iz Afrike, koja se danas najviše prakticira na otočju Haiti. U zapadnoj kulturi je postala popularna više po prakticiranju nekih elemenata iz te religije, i to najčešće u negativnom kontekstu. Ljudi na spomen voodooa prvo pomisle na opsjednutost zloduhom, životinjska žrtvovanja, te uroke bačene uz pomoć voodoo lutaka, no sam voodoo je mnogo više od toga.

O voodoou

Mnogi stereotipi vezani za voodoo nemaju veze sa samom religijom, dok su drugi, poput opsjednutosti duše, osnova njihove religije. Prema voodoo tradiciji, postoji vrhovni bog koji je poznat i u drugim religijama pod drukčijim imenima. Na Haitiju je ime za boga Bondye, što dolazi od francuskog 'bon dieu' ili 'dobar bog'. Prema tamošnjim shvaćanjima bez obzira na to koje ime koristili za označavanje boga, on je iznimno moćan i nedostižan za obične smrtnike, zbog čega oni smatraju da se ne može niti direktno razgovarati s njim, već im je potreban posrednik u obliku duha da bi u tome uspjeli. Ti se duhovi na Haitiju nazivaju loa ili iwa, dok su u Africi poznati jednostavno kao duhovi ili bogovi.

Svi duhovi nisu isti, već postoji hijerarhija duhova, a svako pleme i obitelj ima svojeg duha zaštitnika, dok postoje i posebni blagdani kada se svetkuje određeni duh. Duh komunicira s vrhovnim bogom u ime svojih sljedbenika. Tijekom rituala sljedbenici voodooa traže od svog duha savjet, zaštitu ili pomoć. Da bi mu se odužili za uslugu, moraju tijekom rituala brinuti za svog loau, te često žrtvovati životinju za njega. Da bi loa pozitivno utjecao na nečiji život i odluke, osim rituala, treba se uvijek ponašati u skladu s pravilima religije i običajima koje tradicija nalaže.

Komunikacija s bogom putem duha obavlja se tako da duh zaposjedne jednu od osoba kroz koju onda komunicira. Duh privremeno preuzme tijelo svojeg 'domaćina', odnosno medija, te ima za to vrijeme potpunu kontrolu nad njim. Prema tom vjerovanju medij ne može osjetiti bol niti biti ozlijeđen za to vrijeme. Loa pritom daje savjete i upozorava na buduće događaje. U nekim kulturama samo rijetki imaju tu čast da ih zaposjedne loa, a u drugima kulturama loa zauzme bilo čije tijelo.

Općenito postoje dvije različite voodoo tradicije. Jedna obuhvaća voodoo prakticiran na sjevernim i središnjim dijelovima zapadne afričke obale. Druga vrsta voodooa prakticirana je na Haitiju i dijelovima sjeverne i južne Amerike. Knjige pak koje pišu o voodoou više su bazirane na anegdotama, nego na izravnoj analizi vjerovanja i to prvenstveno zbog toga jer voodoo nema konkretizirana pravila i vjerovanja, već ona variraju od mjesta do mjesta, i od plemena do plemena, a ne postoji čak niti neka sveta knjiga o voodoou. Istraživači tako najčešće izvještavaju i pišu o njima osobno najzanimljivijim ritualima i vjerovanjima, vezanima uz voodoo.

Afrički voodoo

Afrički voodoo datira iz razdoblja od prije oko 6 000 godina iz kraljevstva Fon (danas područje Benina) i Konga. Sama riječ voodoo ondje znači 'duh', 'sveto' ili 'božanstvo'. Svojevrsni svećenici koji na tim prostorima izvode voodoo rituale, nazivaju se mambo ili manbo što je kombinacija riječi koja označava majku i one koja označava iscjelitelja. Samo područje današnjeg Benina poznato je kao 'kolijevka' voodooa, a danas se on prakticira i na područjima Toga i Gane. Postoji mnoštvo imena za bogove na tom području budući da se radi usmenoj predaji.

Međutim, neke značajke su iste bez obzira na to o kojem se plemenu radi, a to je štovanje predaka, rituali i amajlije korištene kao zaštita od magije, žrtvovanje životinja, korištenje idola koji predstavljaju duhove, ritualni ples koji često uključuje obredne kostime i maske, ceremonijalnu glazbu i instrumente (najčešće se radi o bubnjevima), ponavljanje nekog određenog rituala poput bacanja sjemenja, te korištenje određenih boja, rituala i predmeta za određenog loau. Mnogi od tih rituala važni su i u mnogim drugim afričkim religijama, pa im sam voodoo dosta i nalikuje. Često se dio krajolika poput rijeka, drveća i/ili stijena koristi da se uklopi u ritual, no i najobičniji predmeti poput lonaca ili boca također mogu biti korišteni kao 'sveti'. U nekim dijelovima Afrike ljudi koji žele postati svojevrsni svećenici voodooa koji mogu voditi rituale, mogu se javiti u određena svetišta, nešto slično samostanima, gdje uče o ritualima, predmetima, bojama i načinu komunikacije s loaom.

Iako se voodoo povezuje sa zlom, većina rituala poput žrtvovanja životinja vezana je uz poštovanje i mir. Voodoo svećenici također u svojim zajednicama pružaju i medicinsku pomoć, baziranu na liječenju – čaranju, i alternativnoj medicini, bilju i amajlijama. Međutim mnogi antropolozi vjeruju da vodeći sljedbenici voodooa imaju znanje te da prakticiraju 'bo' čaranja koja se mogu koristiti i u negativne svrhe. U afričkoj tradiciji, blizanci su posebno sveti. Kad se rode blizanci, oni se posebno štuju, a smatra se da svatko od njih nosi polovicu jedne duše, te ako jedan od njih umre, drugi stalno sa sobom nosi lutku u kojoj se nalazi duša njegovog/njezinog brata/sestre.

Voodoo na Haitima

Voodoo su na Haiti prenijeli afrički robovi, a sljedbenici voodooa su s vremenom preuzeli elemente kršćanstva i to samo iz razloga da bi zaštitili svoju religiju. Tako se danas u voodoou koji se prakticira na Haitiju, vide elementi kršćanstva.

Mnogi loe imaju kršćanska imena, ili barem karakteristike kršćanskih svetaca. Tako Sveti Petar koji u kršćanstvu drži ključeve nebeskog kraljevstva u voodoou se naziva loa Papa Legba - duh čuvar vrata svjetova. Mnogi katolički blagdani se također poklapaju s onim voodooa, poput dana 'Svih svetih' koji se poklapa s danom slavlja, obitelji duha zaštitnika. Kršćanski križ predstavlja životne odluke, odnosno biranje između opcija, a katoličke su pjesme postale dio rituala.

No, haićanski je voodoo ipak najsličniji afričkom voodoou, te su rituali u principu slični, a 'mambo' također ide u svetište da bi naučio voditi rituale. Osoba koju zaposjedne loa, uspoređuje se na Haitima s konjem kojeg jaše loa. Osoba koju loa zaposjedne, često daje nesmislene izjave ili govori na jezicima koje zaposjednuta osoba inače ne poznaje. Ritual koji je prisutan uz to također uključuje žrtvovanje životinje - najčešće koze ili kokoši. Također koriste boje, predmete, pa i zastave i lutke u ritualima. No, lutke se koriste da se prizove određeni loa, a ne da se nanese bol živom čovjeku.

Neki vračevi pak navodno imaju moći da drugom učine nažao pomoću kletvi i uroka, a neki vjeruju i da mogu zarobiti ljudsku dušu, odnosno stvoriti zombija. Smatra se da u Haitiju, koji je postao prva slobodna crnačka kolonija u Americi, polovica stanovništva prakticira voodoo. Voodoo se od tamo proširio na neke dijelove SAD-a, pogotovo u New Orleans, a u neznatnim tragovima ga ima i diljem svijeta. 


U ostatku svijeta voodoo je u pravilu na lošem glasu. Budući da je povezivan s prizivanjem zla na nekoga, povezuju ga i sa štovanjem đavla, te različitim mračnim silama. Tijekom američke okupacije Haitija od 1915. godine do 1935., upravo je Haiti postao glavno mjesto radnje za gomilu knjiga i filmova povezanih sa zombijima i negativnim stranama voodooa, pa se na voodoo danas u svijetu gleda isključivo kao na bacanje uroka, te sredstvo da se nekom učini nažao putem njegovih rituala. Većina ljudi niti ne zna da je voodoo zapravo cijela religija, a ne samo bacanje uroka.

Voodoo je na lošem glasu i zbog toga što se u ritualima znaju koristiti i zmije koje su mnogima odbojne, a budući da se radi o kontaktu s 'onim svijetom', mnogi su skeptični prema dobroćudnosti ove religije. U filmovima i knjigama lutka koja se koristi u ritualima prikazana je kao sredstvo kojim se određenoj osobi nanosi zlo, što je dodatno doprinijelo negativnim stavovima prema voodoou. Međutim, jednako kao u ostalim religijama, a i općenito gledano, dokle god se koristi u pozitivne svrhe ne može biti negativna, no kad se radi o iskorištavanju vjerovanja u svrhe zla, sumnje i strahovi spram te religije postaju realni i opravdani.

Pogledajte video: 

Arhiva