Zona
Fotolia 202158619 xs

VOLJA ZA ŽIVOTOM

Ljudi često znaju govoriti „nemam volje“. Djelovati i činiti akcije na silu ili s voljom su dvije sasvim različite stvari. Naučite više o ovom važnom mehanizmu uma. 

Postoji životna sila koja pokreće i koja je jača od struje i atomske energije – zove se volja. Ova izreka je djelo genijalnog uma Alberta Einsteina. Prema površnoj definiciji, volja je sposobnost čovjeka da svjesno upravlja svojim ponašanjem u postizanju postavljenog cilja. Pravo značenje volje i njezinog smisla je daleko dublje od ove definicije. Volja je pokazatelj nečijeg energetskog kapaciteta, nečije (ne)sposobnosti nošenja sa životnim izazovima, iskustvima, svakodnevicom i emocijama te kao najbitnije, unutarnje pozicije u svakome od nas koja nas pokreće te stanja u kojemu se nalazi naš um.

Prirodni odraz impulsa života

Ljudi često znaju govoriti „nemam volje“. Djelovati i činiti akcije na silu ili s voljom su dvije sasvim različite stvari. Kad činimo nešto na silu, zato što mislimo da trebamo i moramo ili jednostavno doista trebamo napraviti određene akcije u svakodnevici, kao što je npr. odlazak na posao, otići po djecu u školu, otići u nabavku, pospremiti stan, tada se te akcije događaju kroz napor, težinu i bez i malo užitka. Uvijek kada postoji nedostatak volje, nešto unutar nas blokira da se taj prirodni impuls spontano ispoljava te se stvari s kojima se bavimo čine besmislene i nesvrhovite.

Imati volje znači osjećati životnost u sebi, osjećati lakoću i žar prema svakoj radnji koju činimo, od najjednostavnijih do onih najkompleksnijih. Prisjetite se dana kada ste se probudili sa žarom prema danu koji je ispred vas. Svaka i najmanja radnja imala je potpuni smisao i u njoj ste u potpunosti uživali. Sve ste obavljali s lakoćom, potpunim fokusom i što je najbitnije, u tome ste uživali. Pa čak i da taj dan niste ništa specijalno radili, opet je u tome ništa postojala lakoća i užitak.

Imati volju za životom je nešto što bi trebalo biti prirodno, poput disanja. Volja je snaga koja nas pokreće i daje nam vjetar u leđa. Osnovno pitanje je – zašto se javlja nedostatak volje i zašto je to nekima normalno stanje funkcioniranja?

Zašto nemamo volje?

Prava istina, koja je činjenica, je ta da nije normalno živjeti bez volje. To stanje definitivno pokazuje da nešto crpi našu energiju, što na duge staze može uvesti u stanje depresije, letargije, inercije i monotonije. U potpunosti je normalno da ako se nalazite u nekoj akutnoj fazi da nećete imati volje za ničim. Akutna faza može biti izazvana razvodom braka, gubitkom posla, gubitkom drage osobe, zdravstvenim problemima, itd. Kroz takve faze bi bilo dobro proći na adekvatan način, proraditi ih i integrirati. Ako se na adekvatan način prođe kroz ovakve faze, tada se volja za životom neminovno vraća sama od sebe. No, ponekad ljudi zaglave u takvim fazama i one doslovno odrede daljnji tijek života tih ljudi. Ovakve životne situacije se mogu riješiti nakon čega se ponovno možemo okrenuti prema novim iskustvima. Isto tako, živjeti bez volje je mnogima klasičan način funkcioniranja i bez ikakvih akutnih faza.

Prvo pitanje kod nedostatka volje koje bi bilo dobro postaviti je - zašto nemamo volje? Odgovor se nalazi u nama samima. Iako mnogi nedostatak volje okreću na vanjske okolnosti i nedostatak nečega izvana, ono što može u korijenu riješiti izostanak volje za životom nalazi se u našem umu i tijelu. Mi nismo slučajan i nasumičan splet mentalnih procesa, emotivnih reakcija i obrazaca. Koliko imamo volje, pokazuje koliko smo otvoreni prema životu, a prvenstveno prema sebi. Tu otvorenost, kao i stanje našeg uma te misli, emocija i obrazaca, određuje ozračje u kojem smo odrastali. Ako je to ozračje bilo životno i odisalo ritmom života, mi postajemo odraz te životnosti i tog ritma. U protivnom postajemo odraz raznih kontroliranih i kontraktivnih impulsa koje smo zrcalili iz okruženja u kojem smo odrastali. Dijete je poput spužve, upija sve što se oko njega nalazi. Stavite spužvu u neku tekućinu i ona će ju upiti koliko god je može primiti, bez obzira o kakvoj tekućini se radi. Tako funkcioniraju i djeca.

Zamislite ovo što pišem na slikovit način, ali gledajte na to energetski. Zamislite da je okružje u kojem ste odrastali bilo kao more, čisto, predivno, beskrajno i potpuno te da ste godinama bili izloženi ljepotama tog mora. Gledali ste ga, kupali se u njemu i družili se njim. Nakon nekog vremena i vi ćete postati poput mora, čisti, predivni, beskrajni i potpuni. A sada zamislite da je okružje u kojem ste odrastali bilo poput tamnice, hladno, bez sunčevih zraka, grubo, kruto i rigidno te da godinama komunicirate na svim razinama s tom tamnicom. U ovom slučaju, nakon nekog vremena i vi ćete postati poput te tamnice, hladni, grubi, kruti i rigidni.

Volja je povezana s našim energetskim kapacitetom

Ono što određuje naš kapacitet za imanje volje za životom su naši obrasci uma i naš energetski kapacitet. Kad nemamo volje, najčešće se tu radi o energetskom deficitu. Taj energetski deficit je uvijek povezan s nekim obrascem unutar našeg uma kroz kojeg smo naučili živjeti. Nekada su ti obrasci odraz nekog neintegriranog iskustva koje zarobljava našu životnu energiju. Najčešće se tu radi o iskustvima koja su bila iznimno bolna. Međutim, nekada su naši obrasci povezani s nečim puno širim od nekog neintegriranog iskustva. Primjerice, to može biti neki snažan obiteljski obrazac koji se generacijama proteže kroz našu lozu koji svim članovima loze daje osjećaj da su živi. Recimo to može biti obrazac konstantne muke i borbe, obrazac „posao, posao i samo posao je bitan“, obrazac jakog egzistencijalnog straha, itd. Bez obzira što je uzrok nekog našeg obrasca uma, ti uzroci su baždareni na specifično doživljavanje sebe i svijeta oko sebe.

Bilo da se radi o neintegriranom iskustvu ili obiteljskom obrascu, oba slučaja nas drže u zoni boli i zarobljavaju našu životnu energiju. Ljudi ne razumiju činjenicu da jedini put do ugode ide tako da promijene svoje emotivno i mentalno stanje, a to znači da se suoče sa samima sobom i onim aspektima sebe kojima bi najradije okrenuli leđa. Upravo sve to oduzima volju za životom i stvara percepciju svijeta kao crno-bijeli film, bez boja, žara, okusa i mirisa.

Istinski impuls volje izvire iz nas

Sukladno obrascima koje imamo, to će nas dubinski u životu pokretati. Nekim ljudima volju za životom daje njihov posao, nekima njihova djeca, nekima njihov odnos s drugom osobom, a nekima nešto što nisam ovdje navela. Ako je tako, što bi vas pokretalo da toga što vam trenutno daje volju za životom nema? Kad posao više ne vidite očima s kojima ste ga prije gledali, kad vam djeca odrastu i odu svojim putem, kad odnos koji je bio izvor vaše volje pukne ili se jednostavno nešto promijeni u vašoj svijesti i taj odnos gledate drugim očima iako ste i dalje u njemu, što onda? Obično vanjske stvari koje daju volju za životom predstavljaju identifikacije, točnije načine putem kojih kompenziramo prazninu koja na nekom sloju unutar naše podsvijesti zove da se s njom pozabavimo i blokira našu životnu energiju. Jedino rješenje je pokrenuti i vratiti svoju životnu energiju koja je zaglavljena u obrascima koji se kriju u našem umu. Što više budemo bivali na tom putu i vraćali sebi svoju energiju, volja će se početi pojavljivati prirodno, kao proljetni povjetarac koji izvire iz naše unutrašnjosti bez ikakvog razloga i povoda. Ona će jednostavno biti tu. 

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Arhiva