Zona
Vas emocionalni partner kao ucitelj

VAŠ EMOCIONALNI PARTNER KAO UČITELJ

 Možemo sakriti istinu o sebi od prijatelja, ali ne možemo sakriti istinu o tome tko smo mi doista od osobe koja živi s nama svaki dan. Bez obzira kako se ponašamo, partner svjedoči svemu. Saznajte više.

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Najčešća činjenica koja se nameće parovima glasi: „Znam da je moj način percepcije točan i ispravan, ali ne mogu uvjeriti partnera/partnericu da to razumiju. Kako može biti tako ___________ (navedite bilo koju omiljenu nepoželjnu prosudbu).“ Koje je dublje značenje ove frustracije?

Kad se zaljubimo, sposobni smo za nevjerojatne vizije, nesebičnost i senzibilnost. Naši obrambeni mehanizmi se otapaju, a srca se otvaraju. Ali u jednom trenutku ulazimo u drugu fazu, u kojoj se um počinje uplitati u odnos s partnerom/-icom. U tom trenutku tražimo što možemo dobiti od partnera, zadovoljava li on/-a naše potrebe, da li je on/-a uistinu toliko savršena/-a, da li smo uistinu toliko slični kako nam se činilo na početku…itd. Posljedica toga je da se počinjemo zatvarati prema partneru/-ici i proživljavati odnos isključivo kroz intelekt.

Mentalni pristup odnosu, pa i životu, onemogućuje nam prepuštanje i izuzetno jača potrebu za kontrolom. Zašto? Kada ne bi kontrolirali, morali bi se/nešto mijenjati. Zbog toga branimo svoju poziciju, koja glasi: „Ja sam u pravu, ti si u krivu.“ Činjenica je da to ne radimo da bismo stvorili probleme u životu. Baš naprotiv, ljudi iskušavaju iznimno razočaranje zbog gubitka bliskosti s partnerom i dubinski teže njegovom obnavljanju. Međutim, budući da nismo u mogućnosti spontano iskusiti tu bliskost, iduća logična stvar koju činimo je ta da pokušavamo promijeniti partnera i učiniti ga sličnijim nama.

Jednom kad um preuzme glavnu ulogu u odnosu, počinje bitka za prevlast-obje strane brane svoju točku gledišta umjesto da se međusobno saslušaju s empatijom.

U tom slučaju, kako vratiti poziciju otvorenosti i tijeka u odnos? Prije svega, vrlo je važan pomak u stavu, a to znači da počnemo promatrati partnera/-icu kao vlastitog učitelja, a ne kao vlastitog suca.

Bitno je razumjeti i zapamtiti jednu stvar – mi možemo sakriti istinu o sebi od prijatelja, kolega, pa čak i vlastitih terapeuta, ali ne možemo sakriti istinu o tome tko smo mi doista od osobe koja živi s nama svaki dan. Bez obzira kako se ponašamo, naš partner svjedoči svemu tome. On/-a bolje od bilo kod drugog zna naše kvalitete i mane.

Idući put kad vam um doslovno podivlja u odnosu, zapitajte se jednostavno pitanje: koju lekciju mogu iz ovoga naučiti? Kako se mogu prebaciti u receptivniji mod iz kojeg mogu učiti i vidjeti svog partnera kao učitelja? Jer sve se svodi na pitanja: želite li biti u pravu ili želite da odnos napreduje? Želite li distancu ili intimnost? Želite li ravnopravan odnos ili bitku za moć i kontrolu?

Ako želite ostati u odnosu i iskušavati ljubav, u tome vam može pomoći činjenica da iako se vaša percepcija možda razlikuje od partnerove, ona je rijetko kada bolja ili lošija.

Da bismo mogli partnera/-icu percipirati kao učitelja, kao što sam spomenula u prethodnom postu, vrlo je važan pomak u stavu, a to znači da počnemo promatrati partnera/-icu kao vlastitog učitelja, a ne kao vlastitog suca. Pritom je bitno razumjeti da nijedna strana u partnerskom odnosu ne percipira apsolutnu istinu. Svatko percipira život kroz prizmu vlastitih, unikatnih iskustava, želja i cjelokupne prošlosti. Upravo to obogaćuje naše odnose. U realnosti nitko ne želi da je partner/-ica njegov klon. Zbog toga je bitno naučiti poštovati i razumjeti partnerovu percepciju jer upravo ona predstavlja njihovu realnost.

Da biste u tome uspjeli, važno je zauzeti znatiželjan stav i pokušati razumjeti drugu stranu. Za to je potrebno dopustiti si uistinu poslušati što partner ili partnerica ima za reći bez prosudbi i očekivanja. Pitanja koja vam pritom mogu pomoći su, primjerice: kako se moj partner/-ica osjeća u odnosu sa mnom u ovome trenutku, kako bi bilo vidjeti svijet njegovim/njezinim očima u ovome trenutku, zašto vjeruje u taj specifičan pogled na stvari i zašto vjeruje da je ta percepcija točna i stvarna, što mogu promijeniti kod sebe da doprinesem kvaliteti odnosa kroz prihvaćanja načina njegove/njezine percepcije…itd.

U trenutku kad postanete znatiželjni i počnete istraživati partnerove poglede na svijet, time pozivate svog partnera da se na isti način postavi prema vama. Međutim, time postižete i nešto puno dublje, a to je da energiju svog odnosa mijenjate iz natjecateljske u onu usmjerenu na suradnju. Također, takav pristup vas otvara k tome da budete prisutni u potpunosti u svom odnosu i za svog partnera/-icu te da realno percipirate trenutnu situaciju u odnosu.

Rezultat svega toga je odnos u kojem međusobno podržavate svoje buđenje iz obrazaca, najčešće stvorenih ili preuzetih iz okruženja tijekom djetinjstva, koji vam dirigiraju svoja pravila igre te onemogućuju mogućnost izbora.

Iako nikada nećemo moći u potpunosti osjetiti kako je živjeti u „partnerovoj koži“, ipak si možemo dati truda i poslušati njihovu trenutnu istinu i u tom procesu naučiti nevjerojatne stvari o sebi – što projiciramo, s čime narušavamo kvalitetu odnosa, što trebamo naučiti da postanemo bolji partner te što u cijeloj priči trebamo promijeniti kod sebe i u odnosu.

Nije problem ukoliko se ne slažete s partnerovom percepcijom ili percipirate stvari drugačije sve dok međusobno poštujete svoje istine. Ako na takav način funkcionirate u odnosu, rješenje problema pojavit će se spontano i biti će najbolje za obje strane.

Imajte na umu da ukoliko imate partnera ili partnericu da su on ili ona najbolji i najiskreniji učitelji u vašoj svakodnevici te da ćete takvog učitelja teško pronaći mimo toga.

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj, više o njezinom radu saznajte ovdje.

Arhiva