Zona
Uzitak%20u%20ubijanju

UŽITAK U UBIJANJU

Što je sa serijskim ubojicama, koje na ubojstvo motivira sam čin ubijanja i čije su žrtve najčešće potpuni stranci koji im ništa nisu skrivili, pitanje je koje tjera na razmišljanje brojne stručnjake koji pokušavaju odgovoriti prvenstveno na jedno jedino pitanje vezano uz serijske ubojice: zašto?!

Ljubomora, pohlepa i mržnja neki su od najčešćih motiva ubojstava, koja, koliko god brutalna bila, prema mišljenju nekih mogu biti razumljiva, ako ne i opravdana, ako postoji razlog takvog čina. No što je sa serijskim ubojicama, koje na ubojstvo motivira sam čin ubijanja i čije su žrtve najčešće potpuni stranci koji im ništa nisu skrivili, pitanje je koje tjera na razmišljanje brojne stručnjake koji pokušavaju odgovoriti prvenstveno na jedno jedino pitanje vezano uz serijske ubojice: zašto?!
 

Psihološki profil serijskog ubojice

Serijski ubojice prema definicije su osobe koje ubiju više od tri osobe, s određenim vremenskim razmacima između ubojstava kad ubojica miruje, a ubojstva su motivirana svojevrsnim psihološkim uzdizanjem ubojice u njegovim vlastitim očima. Takve su ubojice različitih karaktera, neki zastrašuju ljude na prvi pogled, no najčešće je to mirna, povučena osoba iz susjedstva za koju svi imaju samo riječi hvale.

Većina stručnjaka ipak se slaže da su serijski ubojice često magnetski privlačne osobe, izuzetno inteligentne i sklone seksualnim perverzarijama. Većina ih je odrasla u problematičnim obiteljima, najčešće sa samo jednim roditeljem (obično majkom), a često su u djetinjstvu bili seksualno i/ili psihički zlostavljani, zbog čega se kod njih razvije osjećaj manje vrijednosti, beznačajnosti i nedostatak samopoštovanja, koja kompenziraju kroz ubojstva koja im daju osjećaj moći, kako u samom trenutku ubijanja, tako i kasnije. Uživaju u činjenici da je zajednica u strahu zbog njihovih grozota, te da je policija nemoćna. Serijski ubojice imaju izrazito razvijenu maštu, a najčešće još u mlađim godinama, i to prije puberteta, razmišljaju o činu ubojstva, koje planiraju do najsitnijih detalja, da bi poslije tu fantaziju proveli u djelo.

Serijski ubojice imaju drugačiji živčani sustav od ostalih ljudi. Neki stručnjaci smatraju da su serijski ubojice emocionalno zaostali, budući da su često u ranoj dobi zlostavljani, pa se osjećaji poput empatije i grižnje savjesti, koji se kod djece kasnije razvijaju, kod njih uopće ne razviju te ostaju na istom nivou emocionalnog razvoja djeteta. Tu teoriju potkrepljuje i činjenica da su često oralno fiksirani, da se teško uzbuđuju i ne osjećaju strah i tjeskobu. Neki stručnjaci smatraju da je uzrok takvom ponašanju povišena razina testosterona, koja uzrokuje potrebu za kontrolom, i za dominantno "muškim" ponašanjem, a koja u kombinaciji s manjkom serotina (hormona sreće), što je često zabilježeno kod serijskih ubojica, čini osobu nesretnom i živčanom, pa pokušava kroz ubojstva vratiti osjećaj moći.

Smatra se da serijski ubojice još u djetinjstvu pokazuju sklonost prema "zlobnom" ponašanju, pa su tako zabilježena tri karakteristična ponašanja u njihovom djetinjstvu. Oni tako u ranoj dobi podmeću požare, da bi privukli pažnju na sebe i osjećali se moćno. Ponašaju se okrutno prema životinjama, od mučenja i ubijanja do seciranja, i to prvenstveno zbog užitka, a ne zbog impresioniranja vršnjaka. Treće ponašanje zabilježeno u djetinjstvu serijskih ubojica jest mokrenje u krevetu, u dobi u kojoj to više nije uobičajeno za djecu.

Tipovi serijskih ubojica

Stručnjaci serijske ubojice kategoriziraju u dva tipa, organizirane i neorganizirane, iako oni tijekom svojeg "djelovanja" znaju promijeniti tip ponašanja. Organizirani serijski ubojice najčešće su osobe visokog kvocijenta inteligencije, najčešče iznad 120. Metodički pristupaju ubojstvima, žrtve otimaju na jednom, ubijaju na drugom, a tijela se rješavaju na trećem mjestu. Često namame žrtve apelirajući na njihovu samilost, kao što je primjerice činio Ted Bundy noseći lažni gips, moleći pritom žrtve da mu pomognu prenijeti nešto do auta. Organizirani ubojice također su dobro upoznati sa policijskim tehikama, pa odlično pokrivaju svoje tragove, a ubojstva često prikrivaju pokušavajući ih prikazati kao samoubojstva. Uglavnom su obiteljski ljudi, roditelji, omiljeni u društvu, koji prema opisu prijatelja ne bi ni mrava zgazili.

Neorganizirani serijski ubojice često su osobe niže inteligencije koji ubojstva izvršavaju impulzivo. Dok organizirani serijski ubojice planiraju ubojstvo, neorganizirani će ubiti čim mu se ukaže prilika, ne mareći pritom ni da se riješi tijela. Često osim samog ubojstva uživaju i u nekrofiliji ili kanibalizmu. Imaju svega nekoliko prijatelji, a ljudi koji ih znaju, opisuju ih kao čudake ili ekscentrike.

Motivi ubojica

Stručnjaci najčešće izdvajaju pet motiva serijskih ubojica te ih na temelju tog dijele u kategorije vizionara, misionara, hedonista, onih motiviranih dobiti, i kontrolom, odnosno moći.

Vizionari su sociopati koji serijska ubojstva izvršavaju zbog nekog višeg cilja, često jer im tako kažu "glasovi". Primjer je Amerikanac Herbert Mullin koji je ubio 13 ljudi, jer su mu glasovi rekli da je to potrebno da bi spriječio potres u Kaliforniji.

Misionari misle da svojim ubijanjem zapravo društvu čine uslugu, jer ubijaju jednu skupinu ljudi koju pokušavaju "istrijebiti", npr. prostituke ili pripadnike nekog naroda ili rase. Razlikuju se od ostalih serijskih osoba stoga što njihova ubojstva nisu povezana sa seksom.

Hedonisti su tip serijskih ubojica koji je najčešće prikazivan u filmovima i knjigama. Njih vodi isključivo želja za ubijanjem i to čine isključivo iz užitka. Neki od njih uživaju proganjajući žrtvu, a neki mučeći je. Njihova ubojstva često imaju veze sa seksom i raznim izopačenim djelima.

Serijski ubojice koje motivira dobit su oni koji ubijaju i pritom se nastoje okoristiti. Tu se ne ubrajaju mafijaški plaćeni ubojice. Primjer tog tipa je Marcel Petiot koji je u doba francuskog otpora namamio bogate Židove, ukupno njih 63, u svoj stan obećavajući im da će ih sakriti od Nijemaca, no umjesto toga ih je ubijao i uzimao im bogatstvo.

Ubojice motivirane kontrolom pokušavaju ubojstvima steći osjećaj moći i vlastite vrijednosti. Takvi serijski ubojice svoje žrtve muče, te seksualno zlostavljaju, i to ne iz seksualne želje, već iz osjećaja dominacije nad žrtvom.

Najpoznatiji serijski ubojice

Jack Trbosjek je možda najpoznatiji serijski ubojica u povijesti. Ono što ga čini toliko slavnim jest činjenica da nikada nije uhvaćen, pa neki smatraju da se radi o ljubomornoj ženi, dok se većina slaže da je u pitanju liječnik ili mesar, zbog preciznih rezova na trbuhu svojih žrtava kojima je vadio organe. Ubijao je davne 1888. godine, a koncentrirao se isključivo na prostitutke. Broj njegovih žrtava nije točno utvrđen, no smrt pet prostitutki se pripisuje njemu osobno. Trbosjek je bio uzor mnogim serijskim ubojicama poslije, pa je i nedavo u Velikoj Britaniji uhićen Tom Stephens, optužen za ubojstvo također pet prostitutki.

John Wayne Gacy poznatiji kao Klaun ubojica, budući da je na zabavama koje je često priređivao za prijatelje, djecu zabavljao u odijelu klauna, osuđen je za silovanje i ubojstva 33 dječaka. Ubijao je između 1972. i 1978. godine, a osuđen je na 21 bezuvjetnu kaznu zatvora i 12 smrtnih kazni, što je najveća kazna ikad dosuđena.

Charles Manson, serijski ubojica i samoprozvani glazbenik, bio je vođa tzv. obitelji Manson, skupine ljudi koja ga je bezuvjetno slijedila i to do te mjere da su na njegov nagovor neki od njih počinili samoubojstva. Šezdesetih godina prošlog stoljeća krenuli su u izazivanje rata između bjelaca i crnaca, ubijajući bijelce ne bi li za zločin bili optuženi crnci. Na rat je prema Mansonovom mišljenju pozivala pjesma "Helter skelter" od Beatlesa. Osuđen je za ubojstvo sedmero ljudi, uključujući Sharon Tate, trudnu suprugu redatelja Romana Polanskog, no njemu i njegovoj "obitelji" pripisuje se smrt 35 ljudi, mada točan broj nije poznat. Manson trenutačno služi doživotnu kaznu u kalifornijskom zatvoru, s mogućnosti pomilovanja.

Ted Bundy - mlad i ugledan odvjetnik, osuđen je već u dobi od 33 godine, jer je tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ubio i sodomizirao više od 30 djevojaka, uglavnom studentica duge, tamne kose. Pogubljen je 1989. godine, nakon dva bijega iz zatvora.

Slovenac Metod Trobec najpoznatiji je serijski ubojica na našim područjima. U razdoblju između 1975. i 1978. godine ubio je pet djevojaka koje je potom raskomadao i spalio u krušnoj peći. Osuđen je na zatvorsku kaznu od 20 godina, čemu je kasnije pridodano još 15 godina budući je dvaput pokušao ubiti svojeg cimera u ćeliji. 2006. godine počinio je samoubojstvo.

Među najmasovnije serijske ubojice ubrajaju se i Harold Fred Shipman, ugledni britanski obiteljski liječnik koji je ubio više od 200 ljudi falsificirajući razloge njihovih smrti u medicinskim kartonima, te Pedro Lopez, poznatiji kao "ubojica iz Anda", koji je još kao dijete napastvovao vlastitu sestru, a osuđen je na kaznu doživotnog zatvora, te se ponosi smrću stotina kolumbijskih i ekvadorskih djevojaka.

Valja još spomenuti američkog serijskog ubojicu J. L. Dahmera koji je između 1978. i 1991. godine ubio 17 muškaraca i dječaka, a kojem se osim ubojstava pripisuju i zločini nekrofilije, silovanja i kanibalizma, ali i ruskog šahistu-ubojicu Aleksandra Puškina, osuđenog 2006. godine za ubojstvo 48 ljudi i 3 pokušaja ubojstva, iako on sam tvrdi da je ubio više od 60 osoba, te da je dobro da su ga ulovili, jer ne bi prestao ubijati.

Stručnjaci kažu da serijski ubojice najčešće ubijaju strance, odnosno osobe koje ne poznaju, te da su žene češće na meti od muškaraca. Prema statistikama svaki 700.000. Amerikanac je serijski ubojica, dok u Europi na milijun i pol stanovnika dolazi po jedan. Uz pretpostavku da su jednakomjerno raspoređeni po zemljama, u Hrvatskoj bi trenutačno trebala djelovati trojica serijskih ubojica, a budući da se najčešće radi o mirnim i povučenim ljudima, ponekad i uglednim članovima društva, a u rijetkim slučajevim čudnim pojedincima, ne možemo ni pretpostaviti gdje s kriju, te tko su potencijalni sumnjivci.

Arhiva