Zona
Dreamstime m 238213659

UKLJUČENOST U LAŽNU REALNOST

Kroz koncepte koje posjedujete uključeni ste u lažnu realnost ispunjenu s nečim što nije istina. Takva realnost tada postaje vaš problem, koji nije istinit. Naučite više.

Svaki dan oko 300 000 ljudi umire, većina od njih svoj život temelje na vjerovanjima koja nikada nisu osobno verficirali. Vjerovanja nisu ništa drugo nego niz riječi, simboli za koje netko tvrdi da su istinite. Riječi, same po sebi, nisu istinite, one su samo način da netko objasni životnu misteriju. Život svakog čovjeka događa se u velikoj misteriji za koju nitko nema kapacitet potpunog razumijevanja. Duhovni tragaoci uspijevaju ući dublje u prirodu te misterije, u odnosu na druge. Mnogi od njih su izrazili svoje iskustvo u simbolima koje nazivamo riječi. Te riječi su uvjetovane jezikom, vlastitom povijesti, kulturom i vremenom. Osobna kolekcija samoglasnika i suglasnika nije istina, to je samo koncept osobnog iskustva koji ne predstavlja istinu.

Spoznaja da su vjerovanja samo simboli usmjerava tragaoca da iskusi misteriju bez vjerovanja, onakva kakva jest. 

Koncept bi mogli definirati i kao svaku misao koja pokušava napraviti nešto iz ničega. Koncept je misaoni objekt napravljen od nematerijalnog, nepostojeće stvari u umu, iluzija koja je stvorena iz ničega. No, ipak ona postoji kao misaona forma koja lebdi unutar uma koji o njoj razmišlja. U pozadini svakog misaonog koncepta ne nalazi se istina.

Kada tražimo nešto, propuštamo „ništa“. To „ništa“ je sve što postoji, to je cjelokupnost sadašnjeg trenutka kojeg upravo sada netko iskušava. „Ništa“ je apsolutna istina realnosti kada ona nije podijeljena kreacijama konceptualnog uma. Svako „nešto“ putem kojeg označavamo naš svijet ograničava to „ništa“. Koncepti projiciraju značenje, smisao i definiciju na nešto što je u svojoj prirodi „ništa“.

Izvan uma koncepti ne postoje. Mi smo prisustvo svjesnosti, no nismo ništa što se pojavljuje unutar nje. S obzirom da koncepti mogu postojati isključivo unutar svjesnosti, znamo da oni nisu istina kao što mnogi sugeriraju. Samo je svjesnost apsolutna.

U svojoj srži svaki čovjek je čista prisutnost, slobodna od bilo čega što se pojavljuje unutar uma. Svjesnost je prirodno neograničena i neuvjetovana, no ljudski um je ograničen i uvjetovan kroz koncepte koji nas uvlače u ideju o nama, no mi nismo ta ideja. Koncepti su mape. Oni sugeriraju intelektualno razumijevanje, no oni nisu nikakav pokazatelj nečijeg osobnog iskustva svjesnosti. Koncepti su također i deluzija koja nagrđuje ljepotu i istinu, uzrokujući da netko bespotrebno pati od zamišljanja nečega što uopće ne postoji u stvarnosti.

Kroz koncepte koje netko posjeduje postajemo uključeni u lažnu realnost ispunjenu s nečim što nije istina, takva realnost tada postaje nečiji problem, koji nije istinit. Kada je netko u istini, svi njegovi problemi su ništa. Prije nego je koncept kreirao mentalno okružje u kojem će se koncept manifestirati, takva realnost nije niti postojala. Sam koncept (misao) je ta koja dijeli. Naši koncepti konzumiraju našu sreću, proždiru je ispred naših očiju. Najdublji koncept je onaj kojeg imamo u vezi nas samih, vjerujemo da smo nešto što nismo. Greškom vjerujemo misaonim formama, umjesto da smo povezani sa svjesnom prisutnošću kada možemo registrirati da su se oni pojavili, no iz te pozicije možemo odlučiti ne vezati se za njih. Kada nismo za njih vezani, iskušavamo potpunu prisutnost i tada se pojavljuju mir i ravnoteža. Mir, ravnoteža i potpuna svjesnost uvijek su nam dostupni u trenutku ovdje i sada, no mnogi to ne mogu percipirati zato jer njihovi koncepti to sprječavaju. Univerzalna istina jest da je sve u našem polju percepcije praznina, prazna od neovisnog samopostojanja. Drugim riječima, sve što je „nešto“ okruženo je prazninom, no misaone forme za koje je netko identificiran distorziraju percepciju stvarne realnosti. Činjenica je da ništa ne postoji na način na koji to intelektualno percipiramo. Naučeni smo imenovati svaku formu koju percipiramo i kada ju imenujemo pretpostavljamo da je razumijemo u potpunosti. Drugim riječima, odvojili smo dio realnosti od cjeline dajući joj definiciju, funkciju i značenje. Čineći to percipiramo ono što mislimo, a ne ono što jest. „ Ovo je dobro, ovo je loše; ovo je ružno ovo je lijepo, ovo je ugoda, ovo je bol“, sve su to koncepti koji uzrokuju patnju i emocionalni napor. Koncepti koje smo personalizirali i s kojima smo identificirani ograničavaju našu svjesnu prisutnost u onome što jest. Patimo od priča koje sami sebi pričamo, a ne od same realnosti. Sva patnja postoji isključivo u umu.

Da bi bili doista slobodni, moramo se osloboditi koncepata. Treba započeti eliminirati vjerovanja u vezi sebe, života te razumjeti da nitko ne može biti definiran. Ako nismo identificirani s konceptima te na taj način ne investiramo u njih, oni nas neće kontrolirati i određivati. Postoji samo trenutak ovdje i sada, u njemu ne iskušavamo realnost koja je okovana bilo kojom vrstom mentalnih koncepata (ime, forma, definicija, mišljenje, karakteristika, atribut ili vjerovanje).

Arhiva