Zona
Fotolia 42871208 xs

TV KONTROLA

Kako znamo koje su emisije gledane, a koje ne? Kako funkcionira praćenje gledanosti televizijskih programa te tko odlučuje o rejtingu emisija?

Televizijske emisije nastaju i gase se iz dana u dan, a pojavljivanjem novih, kako lokalnih tako i nacionalnih televizija konkurencija iz dana u dan sve više raste. U međusobnoj borbi za gledateljima opstanak emisije garantira upravo njezina gledanost, pa svako malo doznajemo podatke recimo je li finale nekog reality showa gledalo primjerice 57% gledatelja, što je zasjenilo čak i središnji dnevnik koji je taj dan pogledalo svega 32% gledatelja. No jeste li se ikad zapitali otkud televizijskim kućama ti podaci, a da vas nitko nije pitao što ste baš vi gledali?

Kako funkcionira TV rejting?

Najpoznatija agencija koja se bavi mjerenjem TV rejtinga u svijetu je Nielsen Media Research koja istražuje gledanost emisija uglavnom u SAD-u i Kanadi, a gledanost prema njihovim mjerenjima može se provjeriti i na njihovim internetskim stranicama. Osnovana je 1923. godine, a danas prati gledanost u stotinjak zemalja. Nielsen koristi tehniku poznatu kao statistički uzorak da ocijeni emisije, a istom se tehnikom provjeravaju i stavovi birača prije političkih izbora. Kod istraživanja koriste se uređaji ugrađeni u televizijske prijamnike kod osoba izabranih na principu reprezentativnog uzorka, a prati se koliko je dnevno televizor uključen, te koji se programi gledaju.

U svrhu dobivanja podataka o tome tko gleda televizijske programe te o kojim se emisijama radi, Nielsen je angažirao 5.000 kućanstava koji su činili reprezentativni uzorak u čije je TV prijamnike ugrađen uređaj koji se aktivira kad i televizor, te prenosi podatke o tome koji se programi i koliko gledaju. Budući da se procjenjuje da 99 milijuna kućanstava u SAD-u posjeduje tv prijamnike, uzorak baš i nije velik, zbog čega je još bitnije da odabrani uzorak stanovništva bude što reprezentativniji, te da se sama procjena vrši na više načina. Sam odašiljač djeluje na način da podatke o tome što se u tom kućanstvu gleda i koliko, prikuplja dok je uključen, te svaku večer prikupljene podatke odašilje u središte tvrtke gdje praćenjem što je bilo na programu u koje vrijeme, Nielsen Media Research radi analizu praćenja TV programa.

Osim toga uređaj prati i tko u kućanstvu što gleda, tako što je svakom članu kućanstva dodijeljen određen gumb kojim uključuje televizor, pa se na osnovu toga također radi analiza koja dobna skupina prati koje programe. Zbog oglašavanja primamljivija je mlada populacija gledatelja, kao i žene. A vodi se računa i o tome koja ekonomska klasa prati koje emisije i programe. Samo istraživanje obraća i pažnju na to koliko se dugo netko zadržava na određenom programu, odnosno prebacuje li programe, te koliki je postotak ljudi koji gledaju određenu emisiju u odnosu na one koji trenutačno imaju uključene TV prijamnike.

Veće nacionalne TV kuće uvelike se oslanjaju na Nielsenove rezultate no također redovito vrše i samostalna istraživanja i dobivene rezultate uspoređuju s drugim podacima o gledanosti dobivenim na različite načine, pa tako i zovu ljude diljem zemlje da ih pitaju koji program gledaju u tom trenutku ili ih pak zamole da neko vrijeme vode svojevrsni dnevnik u koji će upisivati što gledaju od emisija. Samo takvo istraživanje vrijedi više milijardi dolara, a različiti oglašivači se odlučuju oglašavati na onim televizijama i za vrijeme onih programa koji su najgledaniji upravo prema Nielsenovim istraživanjima, a i same televizijske kuće odlučuju koju će emisiju prestati prikazivati, te za kakvim emisijama postoji interes na tržištu također zahvaljujući tom istraživanju.

Emisije moraju biti financijski isplative, inače se ukidaju usprkos milijunskoj gledanosti. Budući da se ipak radi samo o uzorku gledatelja, moguće je da emisija koja dobije rejting 0,0 zapravo ima svoje gledateljstvo. Od svibnja 2007. godine Nielsen prati koliko su gledani i koji reklamni programi, tako da i sami oglašivači imaju uvid u to koliko su njihovi proizvodi plasirani putem reklama. Nielsen također bilježi gledanost po sezonama, odnosno ispituje tržište o tome što gledatelji žele gledati u predstojećoj sezoni, jer su tijekom godine određena razdoblja gledanija, dok su druga slabije gledana.

Kritike sustavu mjerenja TV rejtinga

Mnogi smatraju da su Nielsenove metode mjerenja pristrane i nepouzdane. Smatraju da sama činjenica da ljudi koje Nielsen koristi u svom uzorku znaju da su dio uzorka može utjecati na promjenu navika gledanja TV emisija, te da zbog tog gledaju više TV programa i drukčije emisije nego inače. A razlike u rezultatima su se pokazale i kad se usporede rezultati dobiveni ugradbenim uređajem, te oni dobiveni pisanjem dnevnika gledanja emisija. Također se smatra da su kod mjerenja dnevni i noćni program nejednako zastupljeni.

Neki također smatraju da uzorak nije reprezentativan, odnosno napominju da u SAD-u postotak afroamerikanaca 6% dok u kućanstvima zastupljenim Nielsenovim istraživanjem čini 6,7% ispitanika, te da je postotak američkih latinoamerikanaca u općoj populaciji 5% dok su u Nielsenovom istraživanju zastupljeni sa 5,7%, što upućuje da je postotak manjina kod Nielsena prezastupljen, odnosno da je uzorak ipak nereprezentativan. Još jedna od kritika upućenih Nielsenovom sustavu mjerenja je zaobilaženje studentskih domova, kafića i različitih okupljališta na kojima se često gleda televizija, a nisu uključeni u istraživanje, no u Nielsen Media Researchu rade na tome da popune sve te rupe u rezultatima.

Evo popisa najgledanijih američke emisije u proteklih 20 godina, prema istraživanju Nielsen Media:

1988. - Cosby show
1989. - Cosby show
1990. - Cosby show & Roseanne
1991. - Kafić uzdravlje
1992. - 60 Minutes
1993. - 60 Minutes
1994. - Sam svoj majstor
1995. - Seinfeld
1996. - Hitna služba
1997. - Hitna služba
1998. - Seinfeld
1999. - Hitna služba
2000. - Tko želi biti milijunaš?
2001. - Opstanak
2002. - Prijatelji
2003. - CSI
2004. - CSI
2005. - Američki idol
2006. - Američki idol
2007. - Američki idol
2008. - Američki idol


 



Arhiva