Zona
Depositphotos 18290661 l 2015

TRENIRANJE MOZGA

Mozak je spreman naučiti kako poboljšati vlastitu izvedbu, te tako uvećati kvalitetu i kvantitetu. Jedna od metoda treninga je i neurofeedback. Saznajte više.

Svatko tko se želi baviti nekim sportom svjestan je da mu predstoje sati i sati treninga prije nego li se pojave prvi uspješni rezultati. Pa ipak, rijetkima će pasti na pamet trenirati organ koji i najtromiji koriste svaki dan - mozak!

70-ih godina prošloga stoljeća američki neuroznanstvenik Barry Sterman eksperimentirao je s električnim potencijalima od 12-15 Hz, na glavi epileptične bolesnice, u predjelu senzorno motoričkog pojasa. Iako je nekoliko godina ranije isti eksperiment, na mačkama, radio za NASA-u, iznenadio se povoljnim ishodima, jer je nakon tretmana uočeno poboljšanje radne aktivnosti, kao i kvalitetniji profesionalni i privatni život.

Nije bilo teško zaključiti da ukoliko je moguće ispraviti takvu moždanu nepravilnost, a epilepsija je jedan od najtežih oblika, da se lako može pomoći i kod cijelog niza problema pažnje - od deficita pozornosti i hiperaktivnosti (ADHD), poremećaja raspoloženja, depresije, poremećaja spavanja, tjeskobe i različitih anksioznih poremećaja, kod kroničnih boli pa sve do stresa i uklanjanja posljedica stresa do poteškoća u učenju, raznih oblika ovisnosti, kompulzivnosti, fizičkih i psihičkih trauma, te afektivnih poremećaja. I tako je nastala metoda neurofeedbacka, čijim tretmanima se u 60-90% slučajeva zamijetilo da svi ti problemi mogu nestati, ili se bar u velikoj mjeri smanjiti.

Neurofeedback

Mozak je nevjerojatna mašina spremna naučiti i pohraniti gomilu informacija, emocija i obrazaca ponašanja. Upravo stoga, ukoliko dobiva dobre upute, mozak je spreman naučiti kako poboljšati vlastitu izvedbu, te time povećati kvalitetu i kvantitetu skladištenja i upotrebe novodobivenih informacija. Sve to može naučiti koristeći se neurofeedbackom - inovativnom, bezbolnom i kompjuteriziranom strategijom učenja, koja snima moždane valove bez ikakvog djelovanja na njih osim kroz povratnu informaciju.

Koristeći opremu računalnog biofeedbacka, za jednim računalom sjedi kontrolor, neuro eksperimentator, koji nadzire i prati proces kroz EEG valove mozga pacijenta. Za drugo računalo sjeda pacijent, koji igrajući video igricu zarađuje bodove za određena pravila, dok za neprihvatljiva ponašanja dobiva kazne. Između pacijenta i računala nalazi se interface - uređaj koji šalje mjerne podatke računalu preko elektroda spojenih na pacijentovoj glavi. Elektrode se stavljaju po jedna na svako uho, koje se pričvršćuju 'kvačicama', dok je još jedna smještena na određenom mjestu na glavu pomoću posebne kontakt-paste ili gela uz pomoć čega se samo lagano utisne na glavu.

Neuro eksperimentator namješta igricu tako da ona potiče i stabilizira upravo one moždane valove koji su kod pacijenta možda manje izraženi, a ključni su za rješavanje njegovih problema, bilo da je riječ o nesanici, ovisnosti o pušenju ili migreni. Terapeut objašnjava pacijentu što je na slici i kako se igra pojedina igra, na što on potom utječe snagom svojeg uma. Ako terapeut želi da pacijentov mozak proizvodi više brzih valova, kako se bude povećavala aktivnost mozga u tim frekvencijama pacijentu će bolje ići igranje. S vremenom, a jedna seansa traje između 45 i 60 minuta, pacijentov mozak će sve više reagirati na upute i naučit će željeni obrazac ponašanja.

Inače, da bi se postigla određena poboljšanja preporuča se 'odrađivanje' 20-40 seansi, a najbolji rezultati postižu se ako su seanse raspoređene na 3 do 5 treninga tjedno. Maksimalni razmak između dva treninga pak, kako se ne bi izgubili prijašnji efekti, može biti tjedan dana. Nakon što se odradi kompletan trening, a dogode se nepredviđene stresne situacije u kojima pacijent eventualno izgubi određeni efekt prethodnog treniranja, preporuča se posjećivanje nekoliko dodatnih seansi.

Osim toga, kao i kod drugih vrsta treniranja, neurofeedback metoda treniranja mozga može se koristiti neograničeno, kao i kod osoba koje inače neometano prolaze kroz život. Takva vrst treninga naziva se 'peak performace', a koriste ju osobe koje žele postići osobni maksimum u životu i postići najbolje što mogu na svim životnim područjima.

Izvlačenje maksimuma

Najnovija istraživanja ukazala su na iznimnu plastičnost mozga, a stručnjaci uz pomoć neurofeedback metode treniraju pacijente da funkcioniraju na onim uspavanim frekvencijama mozga koje dotad nisu koristili, a optimalne su za njih. Tako se postiže peak performance uz pomoć biofeedbacka, modernog alata koji se primjenjuje u mentalnom treningu kako bi se postigao jasan i fleksibilan fokus i koncentracija, inhibicija negativnog unutarnjeg razgovora, mentalna i emocionalna sigurnost i adekvatna psihofiziološka reakcija na stres. Zbog osvajanja bodova na igrici, mozak se postepeno vježba i jača kortikalne mehanizme promjena stanja, te počinje težiti ka svojoj prirodnoj homeostazi, kako bi postigao dugotrajnu ravnotežu i optimalan odnos stanja relaksiranosti i napetosti.

Metodom biofeedbacka uz pomoć sofisticirane tehnologije mogu se pratiti i najmanje promjene u organizmu, kao što su električna aktivnost mozga, disanje ili srčani ritam, s tim da se istovremeno dobiva povratna informacija u realnom vremenu, tj. u onom trenutku kad se ta promjena odvija, budući da se prikazuje na monitoru, a dobiva se i potvrda kad je postignut balans u autonomnom živčanom sustavu. To omogućuje praćenje, kontroliranje, ali i mijenjanje osobnih psihofizioloških reakcija, te uzrokuje jačanje povezanosti uma i tijela. Jer kad smo u srčanoj koherenciji ili stanju ravnoteže autonomnog živčanog sustava, stvara se optimalan odnos neuronskih, hormonalnih i biokemijskih procesa u tijelu. To se odražava stabilizacijom krvnog tlaka i poboljšanjem imuniteta, a osoba postiže smirenost i kontrolu nad samom sobom.

Smatra se da je 95% svih oboljenja psihosomatske prirode, uzrokovanih nesposobnošću mozga da postigne prikladna mentalna stanja. Dugotrajan stres, fizičke i psihičke traume i negativne emocije, izbacuju središnji živčani sustav u stanje krajnje nestabilnosti. No srećom, mozak se može oporaviti, pa se primjerice jednom uspostavljenim neurofeedback obrascem učenja, trajno razbuđuje. A vidjevši svoj mozak u akciji, možemo poželjeti samo još poboljšati vlastite izvedbe.

Brojni će specijalisti liječnici potvrditi da je za zdravo starenje, uz prehranu i tjelovježbu jednako bitno i treniranje mozga, što se može činiti i jednostavnim svakodnevnim rješavanjem križaljki. Stjecanjem novih znanja također se trenira mozak, no zbog današnjeg načina života on može postati i preopterećen, pa bi ga bilo pametno prije starije dobi 'urediti' da preživi i sadašnjicu. A uz neurofeedback, koji se danas može 'vježbati' kako u različitim privatnim ordinacijama tako i u za to posebno organiziranim ljetnim kampovima, najzabavniji dio zasigurno je činjenica što stabiliziranje mozga možemo postići zaigravši se igricama, koje se bar jednom ne mogu okarakterizirati kao puko gubljenje vremena i vida!

Arhiva