Zona
Fotolia 85248167 xs

PARADIGMA KARME

U ovom članku saznajte sve o paradigmi karme te kako je ona integrirana u istočnjački i zapadnjački sustav vjerovanja. Za neke, sama karma je mnogo logičniji koncept od vječnog prokletstva u paklu.

Jedan od osnovnih razloga zašto ljudi čine dobra djela i trude se živjeti uzorno jest činjenica da iako u našoj kulturi tek manji broj ljudi vjeruje u karmu, barem kao tako imenovani pojam, skoro svi vjeruju da se 'dobro vraća dobrim', što je zapravo i misao sadržana u samom terminu karma. Upravo je na tom principu bazirana većina religija, koje također propagiraju 'dobro' naspram zla, te govore, ovisno o religiji, da se dobro nagrađuje na ovaj ili onaj način, bilo rođenjem u bolju osobu, bilo dobrim 'životom poslije smrti' ili pak ispunjenjem zemaljskih želja u ovom životu.

Što je karma?

Karma je središnji pojam u većini istočnjačkih religija poput hinduizma, budizma, sikhizma te džainizma. Sama riječ karma potječe od riječi 'karman' koja na sanskrtu znači čin, djelo. Radi se o vjerovanju da jedno djelo može pokrenuti čitav niz posljedica kako u ovom tako i u budućim životima. Odnosno da ako djelujete dobro, dobro će vam se i vratiti, kao i to da ako netko čini loše stvari, iste će mu se obiti o glavu, pa se razlikuje pozitivna i negativna karma. Vjeruje se da čovjek sam utječe na svoja djela, te da prema njima dobiva karmu koju mora nositi kroz život, odnosno i kroz idući život prema religijama koje vjeruju u reinkarnaciju. Mnogi tako vjeruju da je karma zapravo osnovni zakon koji upravlja reinkarnacijom, dok drugi misle da je karma nešto konkretno što snađe čovjeka koji se loše karme može riješiti pobožnošću.

Karma je također povezana i s praznovjerjem, pa tako postoje razne amajlije koje ili uklanjaju negativnu karmu ili sa sobom nose pozitivnu. U nekim religijama na karmu utječe i Bog koji se ponekad umiješa u nečiju karmu, te da je on može promijeniti u nekim situacijama. Krug koji počinje rođenjem, a završava smrću čovjeka naziva se u istočnjačkim religijama 'samsara' te u toj jednoj samsari čovjek gradi, odnosno stječe svoju karmu. Dok osoba slijedi svoje zemaljske želje, te se usredotočuje na njih, karma će djelovati na tu osobu i prenosit će se na njezin idući život.

Karma u istočnjačkim religijama

Cilj koji se u hinduizmu treba postići da karma više ne bi djelovala na čovjeka je mokša. Mokša znači prosvjetljenje ili oslobođenje, i to oslobođenje od kruga stalnog rađanja i umiranja. Da bi došli do mokše većina hindusa pokušava stvoriti dobru karmu u ovom životu kako bi se uspjeli idući put roditi u 'boljem životu' u kojem bi lakše postigli mokšu. Odnosno smatraju da se dobra karma dobiva ako osoba pravilno izvršava dužnosti koje joj pripadaju kao pripadniku jedne od kasti, te će se stoga u idućem životu roditi u višoj kasti ako je dobro ispunjavala svoje dužnosti, odnosno u nižoj kasti, ako ih je zanemarivala.

Kod budizma karma se određuje motivom zbog kojeg osoba čini neko djelo, odnosno ako netko nešto radi iz dobrih pobuda, stječe pozitivnu karmu, tj. ako pokušava nekom napakostiti stječe negativnu. No također ako netko iz neznanja nekom učini nažao, dobiva lošu karma, jer je nekog oštetio. Budisti za razliku od hinduista vjeruju da karma koju je duša tijekom života prikupila, a ne sama duša kao kod hinduista, prelazi u novom životu u novo tijelo, te zbog te karme čovjek u životu snosi posljedice karme iz prethodnog života. Budisti također teže prekinuti niz samsara te postići stanje nirvane što je kod njih krajnji cilj reinkarnacija.

Sikhi također vjeruju da karma utječe kako na ovaj, tako i na buduće živote. No za njih je bitno da spoznaju Boga, da ga razumiju i da kroz krajnje pozitivnu karmu postanu jedno s njim.
Džainisti za razliku od ostalih istočnjačkih religija vjeruju da je karma stvarna čestica koja se 'zalijepi' za dušu, koju oni nazivaju 'jiva'. Oni vjeruju da tako dugo dok je duša opterećena karmom, ne može se razbiti ciklus reinkarnacije. Zbog negativnih duševnih kvaliteta poput mržnje, pohlepe i ponosa karma se još jače drži za dušu, te džainisti nastoje smanjiti strasti u životu, živjeti pobožno i ne nauditi nikom, osim u samoobrani.

Karma u zapadnjačkoj kulturi

Samo vjerovanje da se djela, bilo pozitivna bilo negativna, na taj isti način vraćaju čovjeku sadržana su kako i u zapadnjačkim religijama tako i u samom narodu. Naše poslovice 'tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada', te 'kako si prostreš, tako ćeš i leći' najbolje govore o vjerovanju u 'bumerang efekt' naših djela.
Kršćanstvo kao najprisutnija religija na našim prostorima, propovijeda da ljudi koji žive uzorno i pobožno idu u raj, dok pak grešnici idu u pakao, odnosno dobro se nagrađuje dobrim, a loše lošim. Karmu se poima kao suđenje Boga ljudima na osnovu njihovih djela. Za neke, sama karma je mnogo logičniji koncept od vječnog prokletstva u paklu.

Karma je na zapadu popularizirana stvaranjem teozofskog društva krajem 19. stoljeća. Ruska emigrantica Helena Blavatsky osnovala je društvo zajedno s novinarom i odvjetnikom Henryem Steel Olcottom 1875. godine u New Yorku. Grupu je ispočetka formirala oko svojih gnostičkih vjerovanja te učenja kabale, no put u Indiju 1879. godine naveo ju je da se okrene hinduizmu te boljem razumijevanju karme. Vjerovala je da učenja teozofskog društva, rasprave i meditacija mogu pomoći u pripremi ljudi za 'doba vodenjaka' - razdoblje prosvijetljenosti i bratstva. Oni su karmu povezivali sa srećom, odnosno smatrali su da će onoga koji čini dobra djela snaći sreća još u ovom životu, dok će onog koji djeluje na loš način pratiti nesreća. Danas teozofsko društvo karmu definira kao zakon spiritualne dinamike povezan s djelovanjem u svakodnevnom životu te je tek u maloj mjeri povezan s izvornim istočnjačkim poimanjem karme.

Karma je sadržana i u neopaganističkim vjerovanjima koja govore da se čovjeku karma vraća u onom obliku u kojem on djeluje na svijet u obliku 'sve se vraća, sve se plaća'. Na karmu se može gledati i kroz metafizičke ideje o pozitivnoj i negativnoj energiji, odnosno njihovoj cirkulaciji prirodom, gdje se ne gleda toliko na nečija djela i motive kojima im netko pristupa, već na sam predznak nečijeg djelovanja, razmišljanja i osjećanja, pa se tako pod negativnu energiju ubrajaju i tuga i strah, dok se pod pozitivnom energijom govori primjerice o sreći i ljubavi.

S kojeg god stajališta i vjerovanja razmatrali karmu, upravo ona održava sklad u svijetu, jer dokle god postoji razlikovanje dobrog i lošeg, te vjerovanje u nagrađivanje dobrog u kojem god obliku, ljudi će se truditi djelovati upravo pozitivno, stoga kako god nazivali karmu i kako je interpretirali, nikako se ne može raditi o lošem konceptu, ako on ljude potiče na dobro, iako se i njome može destruktivno manipulirati.

Arhiva