FunkyMEM portal za bitne stvari

Iako večina ljudi smatra da je monogamija danas najrašireniji oblik bračne zajednice, većina suvremenih kultura prakticira upravo poligamiju. Kao oblik bračne zajednice, poligamija podrazumijeva mnogoženstvo, a radi se o "bračnom običaju" koji je najčešće baziran na religiji. Neki antropolozi smatraju da je praksa razvoda u današnjem društvu zapravo serijska poligamija, dok drugi to osporavaju, nazivajući takvu praksu serijskom monogamijom.

 Poliginija

Poliginija je najčešći oblik poligamije, u kojem muškarac ima više zakonitih žena. Danas se takva praksa održala većinom u muslimanskim zemljama gdje je muškarcu dozvoljeno imati čak do četiri žene, ukoliko ih može sve uzdržavati, premda mali broj muslimana to prakticira, što zbog svojevrsnog okretanja zapadnjačkoj kulturi, a što zbog praktičnih razloga odnosno nemogućnosti uzdržavanja više žena. 

Poligamija je učestala i u raznim ne-kontaktiranim ili slabo kontaktiranim plemenima diljem svijeta, kao i u plemenskim zajednicama u muslimanskim afričkim državama. Prerijsko pleme Arapaho ima npr. pravilo da muškarac ženi sve sestre svoje supruge, jednu po jednu kako koja postaje punoljetna. Isto vrijedi i kod kanadskih Creeja, te plemena Adi i Arunachal Pradeshu. 

Poznatiji svjetski poliginisti su mormoni, koji u prosjeku imaju od 3 do 15 žena, a sam njihov osnivač Joseph Smith Jr. imao ih je čak 48. Njihovo učenje tvrdi da jedini način da muškarac bude "bog" u raju jest da ima više žena, koje naravno neće smjeti ući u raj osim ako nisu bile u poliginističkom braku. Glavna mormonska struja odbacila je to učenje 1890-ih godina, no nekoliko mormonskih sekta odcijepilo se i nastavilo prakticirati poliginiju, odnosno "pluralni brak" kako ga oni zovu. Iako su to inače jako zatvorena društva, pa se malo zna o njima, nedavni slučaj u Teksasu aktualizirao je pitanje poligamije. Naime riječ je o fundamentalističkoj crkvi Isusa Krista Svetaca koja se prije sedamdesetak godina odvojila od mormonske crkve, a s ranča na kojem je sekta živjela odvedeno je 400 djece te 130 žena, koje su prisiljavane da se još u mladoj dobi udaju za mnogo starije muškarce. Poliginiju su inače prakticirali i rani Židovi, Kelti, Kinezi prije Konfucija, te mnoge druge kulture. 

Poliandrija

Poliandrija je običaj prema kojem se jedna žena udavala za više supruga, te je puno rjeđi oblik poligamije. Glavni razlozi poliandrije najčešće su nestašica žena u nekom području ili teški životni uvjeti, gdje pomaže da se više muškaraca brine o preživljavanju obitelji. Pleme Nymba iz Nepala prakticira oblik poliandrije prema kojem se žena udaje za cijelu obitelj, odnosno uz supruga udaje se i za svu njegovu braću. Sva braća imaju jednaka prava te se jednako skrbe o svoj djeci. 

Kod kanadskih Eskima postojao je običaj ubijanja ženske djece što je dovodilo do manjka žena, što ih je pak prisilno tjeralo u poliandriju. Običaj ostavljanja obuće ili oružja pred vratima šatora ili eskimskog iglua, ukazuje mužu da je žena zauzeta i da treba pričekati kad će biti slobodna. Kod Eskima, nekih Indijanaca te tibetskih plemena običaj nuđenja žene kao znak gostoprimstva proizlazi iz poliandrijskih običaja. Poliandrija se kao oblik bračne zajednice zadržala u Ladakhu i Indiji (kod stočarskog naroda Toda i plemena Nishi), nekim regijama Kine, osobito u Yunnanu kod starih Guanča, no ne i na svim otocima. 

Kod stočara Toda, nastanjenih u planinama Niligiri u državi Tamil Nadu, jedna žena se može udati za sve muške članove obitelji u koju se udaje, te na taj način sva braća postaju njezini muževi. Kod plemena Adi i Arunachal Pradeshu također postoji osim poliginije i poliandrija. Kod nekih je naroda i plemena uobičajen tzv. sorrorat - ženidba za sestru umrle supruge, odnosno levirat- udaja za brata preminulog supruga. Tako primjerice američki matrilinearni sistem Chiricahua prakticira i levirat i sorrorat. 

Iako je poliandrija prilično rijetka, oblik bračne zajednice koji uključuje više muškaraca i žena još je rjeđi, a danas ga nalazimo samo u amazonskom plemenu Zoe. 

Zablude o poligamiji

Poligamija se često miješa sa bigamijom, odnosno ta se dva pojma poistovjećuju. No bigamija ne mora nužno biti poligamistički oblik bračne zajednice, ona je samo zakonski nelegalan brak, a može se primjerice raditi o tome da muškarac oženi drugu ženu dok još nije službeno rastavljen od prve, što zakon ne odobrava, no tu nije riječ o poligamiji. Postoje i oni bigamisti koji vode dvostruke živote s dvije supruge gdje jedna za drugu ne zna. a poligamija u zemljama koja ne odobrava takvu bračnu zajednicu tehnički jest bigamija. 

Poliamorija je pojam koji označava da je čovjek zaljubljen u više od jedne osobe istovremeno. Poligamisti prakticiraju poliamoriju, no poliamoristi nisu nužno poligamisti. Oni mogu biti jednostavno zaljubljeni u više osoba bez da se zakonski obvežu ili oforme zajednicu s tim osobama. Poliamorist bi bio primjerice i suprug koji vara svoju suprugu s ljubavnicom. Razlika je općenito i u tome da poligamisti imaju čvrsta religiozna uporišta, dok su poliamoristi nepoligamisti najčešće liberalnijih gledišta. Neki doduše smatraju da je poliamorija samo naziv kojim se pravda nevjera.

Swingeri također ne spadaju u poligamiste budući da njih s ljudima s kojima mijenjaju partnere ne veže ništa, te se ne radi ni o kakvoj zajednici ili ljubavi, već isključivo o seksualnim odnosima ili eventualno prijateljstvu.

Pozitivne i negativne strane poligamije

Statistike o fizičkom ili seksualnom zlostavljanju u takvim brakovima gotovo i ne postoje, budući da su poligamističke bračne zajednice rijetko dokumentirane i poprilično zatvorene, no upravo noviji primjer teksaške sekte u kojoj su zabilježena silovanja kao i razni oblici seksualnog zlostavljanja i terora, te još neki dokumentirani slučajevi pokazuju da je nasilje ipak učestalo u takvim brakovima. 

U takvim obiteljima ne postoji ženska individualnost, veliča se muškarčev autoritet, a žene i djeca su mu podređeni. Mnoge žene u poligamističkim brakovima odrasle su u poligamnim obiteljima, te im je takav način života prihvatljiv i normalan, pa bi se zapravo i teško snašle izvan takvog sustava, budući da nisu samostalne. Međutim, iako su neki takvi brakovi skladni, u mnogima je zabilježena ljubomora, jer se suprug ne može jednako posvetiti svim ženama, odnosno supruga svim svojim muževima, kojima zato manjka pažnje. 

Pozitivno stvar kod poligamije, tj. prvenstveno kod poliandrije, jest olakšana skrb za obitelj, od osnovnih životnih sredstava do brige o djeci i kući. Poliginija je pozitivna i kad je natalitet u pitanju, budući da muškarac može na taj način u kraće vrijeme dobiti veći broj djece, te su upravo iz tog razloga poliginiju prakticirali i rani Židovi. 

Međutim, upravo to je i glavna mana poliandriji, gdje muškarac niti ne može biti siguran je li ostavio nasljednika. Prema Josephu Smithu Jr. poligamija ima više prednosti, jer osim odlaska u raj omogućava lakšu brigu oko djece i kućanskih poslova, te onemogućava nevjeru, budući da uz toliko žena muškarac jednostavno ne stigne tražiti nekog izvan braka. Stoga se u današnje vrijeme gdje je nevjera gotovo pa uobičajena pojava postavlja pitanje je li poligamija zapravo način reguliranja prijevare ili tek zastarjeli oblik bračne zajednice koji se do danas uspio održati uglavnom u nerazvijenim područjima.