Zona
Fotolia 140354390 xs

STANJE UMA ODREĐUJE KAKAV ŽIVOT ŽIVITE

Svjesna osoba vidi širu sliku i zna da se može prepustiti životu, sigurna je u životu i vođena je ugodom koja je bazična emocija instalirana u njenom sustavu i koja joj otvora nova vrata iza kojih se krije originalni život. Saznajte više.

Ono što je instalirano u nečiji um i ono što se dopusti da se instalira, to kreira život svakog čovjeka. Ako u sebi osoba ima instaliranu kontraktivnu emociju npr. ljutnju, ta ljutnja će privlačiti u njen život isključivo ljute ljude i situacije bez obzira ako se taj dan nalazila u poziciji potpunog mira.

Osim ljutnje to može biti i bilo koja druga nisko vibratorna energija poput bijesa, straha, tuge, indiferentnosti i sl.

Takvo stanje uma većina ljudi konstantno ohrabruje i ojačava na način da percipira sebe kao žrtvu, takva slika sebe kao žrtve osobi kreira životne situacije, a da ona uopće toga nije svjesna.

Samo u trenutku kada se osvijesti stanje žrtve i kada osoba sama sebi kaže da od danas nije više u poziciji žrtve, već da ona sama kreira svoj život, tada samim tim osvještavanjem stanje žrtve nestaje i osoba više u svom životu ne privlači situacije u kojima je ona žrtva. Tada neki ljudi koji su do jučer bili bliski sa tom osobom nestaju iz njezina života i dolaze sasvim neki novi ljudi i nove situacije koji izvlače osobu iz okolnosti i životnih situacija u kojima je ona žrtva.

Ukoliko u sustavu osobe postoji jako puno kontraktivnih nisko vibratornih emocija, tada je i svjesnost te osobe na jako niskoj razini i takva se osoba nalazi u poziciji neznanja i neistine.


Mi smo ti koji kontroliramo svoju sudbinu do te mjere da je to nevjerojatno, samo mi možemo promijeniti naš svijet i nitko drugi.

Najlakše je konstantno okrivljavati nekoga ili nešto i prebacivati odgovornost na nekoga drugoga za ono što nam se događa u životu.

Mnogi ljudi konstantno okrivljavaju svoje roditelje zato što im ne ide u životu, pitanje je do kada će i dalje biti u toj infantilnoj poziciji i kada će doći taj dan da sami sebi budu roditelji i da prihvate svoje roditelje baš takve kakve jesu, jer roditelji su svakome dali najbolje što su znali i mogli.

Sve je stvar izbora, no velikoj većini ljudi je to teško prihvatiti, jer zašto se mijenjati, zašto rasti kada je ovako jednostavnije, no to nije baš tako, a što će se s vremenom pokazati.

Kada imamo stanje uma koji je u balansu, ljubavi i miru tada privlačimo situacije i ljude u svoj život koji nas usmjeravaju ka ekspanziji, koji su nam podrška i koji nas ne uvjetuju u prijateljstvu, jer svako prijateljstvo ili bilo kakav odnos koji u sebi sadrži uvjetovanosti su lažni, neiskreni i neistiniti. Pravi prijatelj od vas ne traži da ukoliko ste vi njemu nešto od srca dali da odmah mora dobiti nešto zauzvrat, pravi prijatelj ne mora biti konstantno prisutan u vašem životu, ali kada se pojavi, vrijeme kao da je stalo i nalazite se u jednoj prekrasnoj simbiozi i razmjeni.

Ljudi visoke svjesnosti će za svaku situaciju koja im se dogodi u životu reći: „Ja sam to kreirao, ja preuzimam odgovornost za to“. Iz ove pozicije osoba raste, otvorena je novim znanjima koja joj pomažu da učini pomake u svom životu i da punim jedrima zaplovi u neka nova stanja svog uma koja joj otvaraju jednu sasvim novu perspektivu sebe i života koji je okružuje.

Takva osoba vidi širu sliku i zna da se može prepustiti životu, sigurna je u životu i vođena je ugodom koja je bazična emocija instalirana u njenom sustavu i koja joj otvora nova vrata iza kojih se krije najoriginalniji život o kojem je samo mogla sanjati.

Autorica teksta je Martina Ružić Bratović, stručnjakinja za razvoj osobnih i sistemskih potencijala, saznajte više o njezinom radu ovdje

Arhiva