
SIMBOLI, METAFORE I SVJESNOST
Tisućama godina rascjepljujemo svoj um zbog miješanja simbola i metafora u doslovne aspekte realnosti. Okultisti, „duhovnjaci" i čarobnjački manipulatori koriste koncepte da bi nas zavarali da povjerujemo u stvari koje im odgovaraju.
Da bi uvećali svjesnost i koristili je, potrebno je razumjeti bit postojanja. Prije svega, moramo razumjeti stvarnost, imati znanje koje dolazi iz objektivne percepcije stvarnosti i poznavanja njezinih simbola. Početak simbolike počinje sa stvarnosti. U stvarnosti u kojoj živimo baza je dnevni ciklus sunca u četiri elementarna ciklusa koji su temelj mnogih drugih simbolika. Oni su simboli koji se referiraju na procese u stvarnosti kroz njezino promatranje. Četiri elementa osnova su za simboliku križa. Četiri točke se koriste umjesto tri točke simbolike trojstva svijesti , s ciljem obrade, generiranja i kreiranja u stvarnosti. Kao što je razapeti bog uskrsnuo, i mi možemo uskrsnuti, ponovno se roditi, obnoviti, reciklirati, "reinkarnirati" u novu verzije sebe u elementarnom procesu samo-transformacije naših želja, briga i misli, što rezultira raznim djelima i radnjama, što vodi do različitih posljedica. Simboli sunca, neba, zraka, krila, pera, svi oni simboliziraju višu svijest, zajedno s mnogim drugim pripadajućim simbolima, poput zmije. U gravurama ranih kultura simboli ptica, krila, pernatih bića (sup, orao), zrak personificirani su kao velika ženska božica, s krilima ili raširenih ruku. Gerald Massey je naziva Genetrix, simbolom velike majke ptice boginje povezane s prostorom, nebom, prazninom, maternicom, itd. Tu je i tamna strana Genetrixa, kao što je Kali Ma (Maat), tamna strana vezana uz strvinara, smrt, , kao i smrti simbolike neistine. Bik-krava i simbolika roga prisutni su ponekad u opisima simbolike sunca.
Putem simbola predstavljani su različiti aspekti stvarnosti. Antropomorfiziranje, personifikacija, te projekcije javljaju se s ciljem predstavljanja koncepata u odnosu na sebe, dakle bogove i božice koji dijele aspekte koje onda mi projiciramo na njih. Postoje muške i ženske komponente, a te dijelove nalazimo u bogovima, te božicama, personificirane u odnosu na sebe i dvojnu prirodu spola. Mnoge drevne kulture su stvarale izgradnju simbolizma preko životinja i prirode.Očito je da postoji sve više dokaza koji podržavaju ideju da su rani ljudi iskazivali sofisticiranu ovisnost o nebu zbog dobivanja informacija. U stvari, Krupp primjećuje da je neminovno da će ljudi gledati zvijezde i sazviježđa, jer oni pružaju, "praktične usluge: mjerenje vremena, obilježavanja sezona, kalendara, vremenske znakove, koncentraciju nadnaravnih moći i simboliku važnih podataka kulture."Od fascinacije nebom, do razumijevanja pozicije i kretanja zvijezda, pa do otkrivanja značenja i simbola zvijezda i planeta, čini se da je stvarnost prvo shvaćena kao astronomija, a zatim projekcija sebe na zvijezde kao simbolizam astrologije.
Koja je svrha simbolizma? Praćenje zvijezde i informacija koje daje? Vrijeme? Izmišljanje ili pretvaranje da posjedujemo božansko znanje o porijeklu i svrsi života? Što je znanje o tome kako živjeti život? Ne bi li to trebalo biti sveobuhvatan cilj svih otkrića, postizanje razumijevanja života, odnosno prirodni život, stvarni život, pravi život, viši život, vječni život, život nakon smrti?Ako znate nešto o tarotu, masoneriji, rosenkreutzerstvu, kabali, hermetizmu, alkemiji, astrologiji, svjesni ste da je sve to zapravo područje psihologije i svijesti. Sveta mudrost je dio tih tradicija. Mislite li da oni imaju znanje o skrivenim tehnologijama, vanzemaljacima ili natprirodnim moćima? Ne, oni posjeduju pravo znanje o sebi, te o tome kako živjeti život.
Koja je poanta informacija o istini, pravdi i ispravnosti, ako se sve svodi na zagrobni život i svrhu zagrobnog života? To bi imalo više smisla ako bi mogli razumjeti simbolizam na načine koji se odnose na naše živote upravo sada, a ne o izmišljenim uvjerenjima i mogućnostima.Većina ljudi misli da ako nešto dolazi iz konceptualne dimenzije, s konceptualnom aurom "duha" kao "nevidljivog", "nematerijalnog", "ne-fizičkog", a ne odražava izravno predmete u stvarnosti , da su to "duhovna" znanja jer se bave nevidljivim stvarima. Mašta pretvara fantaziju u stvarnost, nestvarnost u stvarnost, s aurom samoinducirane "duhovnosti" . Mi smo sami sebi najgori neprijatelji. Svojevoljno se zavaravamo. Sve što je potrebno je iskriviti riječi i koncepte i tada se stvaraju uvjerenja u koje većina ljudi želi vjerovati. Ideje dovode do djelovanja kroz stvaranje novih stvari. Kvantna mehanika je "nevidljiva", tako da je ljudi povezuju s "duhom" i gomilom fantastičnih izmišljenih uvjerenja i koncepata o svijesti. To je posljedica nedostatka razumijevanja moći mašte i komunikacije kroz simbole.
"Više ja" je potencijal da ostvarimo idealni potencijal koji vizualiziramo u našem unutarnjem carstvu svijesti "duha". To „ja" je više, jer živimo kao bića niže svijesti u odnosu na više stanje koje bi mogli dosegnuti. Možemo postati bolji, a svako poboljšanje je dostizanje "višeg ja", jer koristimo "višu volju" koja potječe od "veće skrbi / želje" te teži potencijalu zraka, neba i simbolike nebesa. Metafora, poput 4 elementarne osnove, koristi se za razumijevanje generiranja u stvarnosti, kako generirati sebe kako bi mogli generirati stvarnost. U knjizi "Posthumni svijet" Michael Tsarion kaže da je "više ja" prisutnije u tijelu nego negdje izvana, kako tvrde neka fantazmagorična vjerovanja. Ovaj koncept uzemljen je u stvarnosti temeljenoj na nama kao individualnim bićima, sposobnim da dosegnu "više ja" kao bolju verziju sebe samih, idealni potencijal koji vidimo kroz naše "duhovno" unutarnje carstvo svijesti, nevidljivo, nematerijalno, ne-fizičko područje multiverzuma subjektivne stvarnosti koja ide paralelno uz objektivne stvarnosti. "Duh" je sama svijest. "Možemo postati "više ja" ako to želimo. "Više ja" je idealni potencijal ideja koje imamo u našem "duhovnom" djelokrugu svijesti. Sve dolazi iz nas, ovdje i sada, u fizičkoj realnosti. Sve dolazi iz tijela, kao i self. Naše postojanje kao tijelo i svijest su povezani i neodvojivi. Razlika između svijesti i uma / srca je stvorena kako bi se potvrdila vjera u pojmove svijesti koja prožima izvan sadašnjeg života tijela s nekim drugim mjestom, nakon života ili smrti. Um / srce su samo unutarnji nevidljivi "duhovni" aspekti našeg tijela, u metafori, a akcije su vanjske . Metafore obmanjuju ljude kada gube svoju simboliku i postaju doslovne tijekom vremena. Te su "duhovne" koncepcije izmislili ljudi. Emocije su također metaforički povezane s "duhom" i to se shvaća doslovno kao neki pravi "duh". Mnogi su programirani da slijede emocije i osjećaje u životu, jer oni su "duh" povezivanja. Stoga, većina ljudi slijedi blaženstvo, iskustvo, užitak, zadovoljstvo, dobar osjećaj, rezonanciju, poput slijepih neukih lutalica, bez mogućnosti da progledaju. Zazivaju vlastito iskustvo u subjektivnom multiverzumu mašte.
Tisućama godina rascjepljujemo svoj um zbog miješanja simbola i metafora u doslovne aspekte realnosti. Imamo okultiste, „duhovnjake" i čarobnjake manipulatore koji koriste koncepte da bi nas zavarali da povjerujemo u stvari koje im odgovaraju. Na taj način su rituali i ceremonije razvijane, kao primjerice način da se osigura dobar prelazak u uvjerenje o životu nakon smrti, ponovnom rođenju itd. To se može dobro vidjeti u povijesti konceptualnog razvoja budizma i hinduizma. No, subjektivne imaginarne stvarnosti i inducirana unutarnja stanja izmijenjene svijesti nisu potrebna. Ostale stvarnosti ne moraju biti poznate. „Ovdje i sada" je jedino bitno. Gledajući riječi mašta i fantazija iz mašte, one su iste. Ono sve što zamislite nije objektivna stvarnost. Mi često kreiramo nestvarnosti iz tvornice mašte svijesti. Imajte na umu važnost svjetlosti u korijenu riječi:
phantasia ("mašta")
(phantázō "pokazati na oku ili uma")
(phaínō "pokazati u svjetlosti")
(φôs, "svjetlo").
Od grčkog Phantasma "slika, fantom, ukazanja; Sama slika, nerealnost", od phantazein - "učiniti vidljivim", iz stabljike phainein - "donijeti na svjetlo, pojaviti se; izaći na vidjelo; objasniti, razjasniti, obavijestiti", iz PIE korijena * bha- (1)" sjati "
Iz ovoga se može razumjeti zašto je toliko ljudi zaluđeno konceptom da su mašta, "desni mozak", kolektivno nesvjesno superiorni i božanski aspekt svjesnosti. To se nadovezuje na ono što govorim o simbolizmu svjesnosti, unutarnjem , umu, ideji, idealu, potencijalu, "duhu", "bogu" generatoru, kreatoru, itd. Naš subjektivni multiverzum može manifestirati bilo što iz mašte, te stvoriti nešto i donijeti na svjetlo našeg uma. Mi smo ti koji pokrećemo simulacije u našem svjesnom multiverzumu i dajemo mu život, kao hologram u Zvjezdanim stazama, stvoren od svjetlosti mašte, fantazme, fantazije, svega ono o čemu sam već govorio. Simulacija je imitacija. Kada koristite metafore i analogije, pokrećete simulacije da bi povezali stvari jedne s drugima. To su slike u svijesti, kipovi, mašta. To je ne samo netočno, ili pretvaranje u negativno, već je lažno u smislu da to nije ista identična stvar s kojom se uspoređuje, poput vode i vode, nego je to slika vode u subjektivnom multiverzumu stvarnosti a ne stvarne vode u objektivnoj stvarnosti.
Postoje i pozitivne fantazije koje nam donose svjetlo istine i koje žive u našem životu. Negativni dio dvosjeklog mača je svijest fantazija življenja u iluzijama i nerealnosti kao same stvarnosti. Vidite li kako zagovornici "svjetla" u New Age-u žive u negativnoj mašti? Sve što oni predviđaju postaje sama istina, postaje stvarnost, samim time što su to "vidjeli" u svojoj mašti. Oni su "ugledali svjetlo istine", ali to je samo svjetlost fantazije u njihovim glavama. Mašta je potrebna, ali može biti i opasan dvosjekli mač. Ako niste pažljivi i oprezni u razumijevanju svoje moći, te ako se moć koristi u stvarnosti na pogrešan način, možete povrijediti sebe i druge s uvjerenjima, čak i da toga uopće niste svjesni, za razliku od situacije kada pomoću mašte prozrete lažna stanja i stvarate bolji svijet u stvarnosti temeljenoj na mašti koja je utemeljena u stvarnosti. Nakon što je potvrđeno u stvarnosti i po iskustvu, kroz dokazivu objektivnu stvarnost, uvjerenje postaje koncept subjektivne stvarnosti i činjenica u objektivnoj stvarnosti koju drugi ljudi također mogu potvrditi kroz vlastito iskustvo razumijevanja tog aspekta stvarnosti. Navodna "božanska" moć je ustvari naša svijest. Možemo se izliječiti evolucijom svjesnosti u kojoj shvaćamo snagu svjesnosti, koja je božanska, kreator i generator, kao Bog. Mi smo se personificirali i projicirali na nešto drugo. Oduzeli smo sami sebi moć nerazumijevanjem moći koju posjedujemo. Čini se da je građenje okvira i modela razumijevanja sebe samih ljudima vrlo teško, te često projiciraju aspekte svjesnosti kao "božju sliku", izvan njih samih, te vide moć kao nešto što je izvan njih. Čini se da mnogi trebaju vanjske predmete/objekte da bi razumjeli sami sebe, , a kako to ne možemo naći u realnosti u kojoj živimo, prisiljeni smo smišljati druge realnosti i projekcije koje su izvan nas.
Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness.