Zona
Fotolia 84200942 xs

SEKSUALNI VODIČ U SVIJET PERVERZIJA

Patološka seksualna sklonost stoga opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati s kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti, a može implicirati i ne-večinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili moralnu devijantnost.

Seksualne perverzije su stanja u kojima se seksualno uzbuđenje ili orgazam povezuju s takvim imaginarnim činovima koji se u društvu smatraju neuobičajenim. Kako bi se izbjegli problemi povezani sa stigmatizacijom određenih izraza, izumljen je neutralan izraz parafilija, složen od grčkih riječi para(osim) i philia (ljubav), koji označava sve što se smatra neprirodnim spolnim ponašanjem u psihologiji i seksologiji.

Parafilija ili patološka seksualna sklonost stoga opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati s kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti, a može implicirati i ne-večinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili moralnu devijantnost. Termin parafiliju u uporabu je uveo hrvatski židovski seksolog Friedrich Salomon Krauss u 19. stoljeću, iako ga je popularizirao bečki psihoterapeut Wilhelm Stekel u svojoj knjizi "Seksualne aberacije" izdanoj 1925. godine.

Klinički priznate parafilije

Parafilija se najčešće dijeli u nekoliko grupa, od kojih su najpoznatiji klinički priznati oblici pedofilija, sadizam, mazohizam, seksualni fetišizam, egzibicionizam, voajerizam, froterizam i transvestitski fetišizam.

Pedofilija je fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema predpubertetskoj djeci, koja je u Hrvatskoj zabranjena ako se radi o djeci mlađoj od 14 godina. Pedofili obično preferiraju djecu određene dobi i spola, a mogu imati aktivnosti ograničene na razodijevanje i promatranje djece, izlaganje vlastitog tijela, samozadovoljavanje pred djecom ili dodirivanje spolovila i maženje djece, pa sve do nasilnih spolnih činova s djecom.

Sadizam označava spolno ponašanje u kojem se zadovoljstvo postiže nanošenjem boli drugoj osobi (npr. bičevanjem ili ponižavanjem), a naziv je dobio po razuzdanom piscu markizu de Sadeu.

S druge strane, mazohizam se definira kao psihički poremećaj koji rezultira sklonosti osjećanja zadovoljstva prilikom izloženosti fizičkoj boli ili poniženju. Ovaj pojam znanstveno je prvi put upotrijebio njemački psihijatar i specijalist sudske medicine dr. Richard von Krafft-Ebing, prema austrijskom piscu Leopoldu von Sacheru-Masochu koji je u više djela opisao takve odnose prema ženama.

Seksualni fetišizam označava predmete ili dijelove tijela bezrazložne i opsesivne pozornosti i obožavanja, koji pobuđuju ili zadovoljavaju spolni nagon. Klasična teorija fetiša usredotočuje pozornost na Edipov kompleks, gdje se u dječjoj podsvijesti određeni predmeti povezuju s njihovim penisima. No prema drugoj teoriji, čiji je najznačajniji predstavnik bio Donald Winnicott, fetišizam proizlazi iz vremena kada odvajanje od majke predstavlja samu smrt i fetiš je prijelazni predmet koji pomaže malom dječaku da premosti strah i usamljenost.

Inače, predmeti fetišizma mogu biti različiti oblici odjeće i obuće (cipele, čizme, visoke pete, čarape, rublje, uniforme, rukavice), materijali za odjeću i obuću (koža, lateks, likra, guma, plastika), dijelovi tijela - što se još naziva i parcijalizmom (stopala, ruke, kosa), tjelesne tekučine, te mnoge druge stvari.

Egzibicionizam ili ekshibicionizam označava težnju za vlastitim pokazivanjem, isticanjem samog sebe, ali i seksualno nastranog ponašanja koje se očituje pokazivanjem dijelova tijela ili spolovila drugim ljudima, pri čemu egzibicionisti postižu spolni užitak i zadovoljavanje, koje u najtežim slučajevima može biti popraćeno masturbacijom. Termin je u medicinu uveo francuski internist Ernest-Charles Lasegue 1877. godine, a danas neki čak smatraju žene "latentnim egzibicionisticama" zbog namjernog javnog eksponiranja dijelova tijela tijesnom, otvorenom, kratkom ili prozirnom odjećom. No pravi egzibicionizam daleko je češći kod muškaraca i vrlo često predstavlja simptom nekog već postojećeg poremećaja.

Nasuprot egzibicionizmu stoji voajerizam, koji se manifestira tako što osoba gledajući druge ljude zadovoljava svoje seksualne potrebe. Ljudi koje promatrač gleda mogu pak biti goli, u donjem rublju, prakticirati snošaj ili činiti bilo što drugo što privlaći voajera. Često ga dodatno uzbuđuje činjenica da čini nešto zabranjeno zadirući u intimnost pojedinca koji ne zna da ga netko promatra.



Froterizam uključuje dodirivanje i trljanje o osobe koja to ne žele, a najčešće se događa u prepunim prostorima iz kojih osoba može lakše pobjeći (npr. u sredstvima javnog prijevoza). Osoba trlja svoje spolovilo o žrtvine bokove ili stražnjicu, ili miluje njezino spolovilo/grudi svojom rukom, a dok to čini obično mašta o osobitom, pažljivom odnosu sa žrtvom. Froterizam se obično javlja u adolescenciji, a najveća je u dobi od 15. do 25. godine života, nakon čega najčešće postupno opada.

Transvestitski fetišizam očituje se kao seksualno uzbuđenje za vrijeme odijevanja u odjeću tradicionalno rezerviranu za suprotni spol. Često se javlja kod muškaraca koji skupljaju žensku odjeću, obuću i rublje, te se povremeno u nju odijevaju, za vrijeme čega se samozadovoljavaju maštajući da su istovremeno i muški subjekt i ženski objekt svojih seksualnih želja. Neki transvestiti tek povremeno nose odjeću suprotnog spola, neki su u nju odjeveni konstantno, a neki nose cijelu odjeću ili samo dio odjeće ispod društveno prihvatljive odjeće (npr. ženske gačice i čarape ispod muške odjeće). Premda su njihove prevladavajuće sklonosti heteroseksualne, skloni su malom broju partnera, te povremenim homoseksualnim aktivnostima. Poremećaj obično započinje u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji, a rijetko kad s godinama jenjava.
 
Druge vrste parafilije

Gerontofilija je fizička, seksualna i duhovna privlačnost prema starim osobama. Pojam uglavnom nije označen kao vrsta parafilije iako se u društvu takav odnos ne prihvaća i na njega se gleda s gnušanjem, budući da se odnosi na mlađe osobe koje uzbuđuju puno starije osobe. Termin je izumio psiholog i seksolog John William Money.

Zoofilija označava psihičku i fizičku privlačnost prema životinjama, a u posljednje vrijeme u širu su primjenu ušli i izrazi zooseksualci i zooseksualnost, kojima se označava seksualno opredjeljenje prema cijelom nizu različitih životinjskih vrsta. Suprotan pojam je bestijalnost, koji se često koristi kao sinonim za zoofiliju, iako označava isključivo spolni odnos ljudi sa životinjama.

Nekrofilija predstavlja uživanje u promatranju mrtvih osoba ili u seksualnom odnosu s tijelom preminulih. Nekrofilija je težak psihički poremećaj u kojem osoba ima osjećaj potpune kontrole nad svojim "partnerom", a pokazuje više simptoma poremećaja kao što su paranoja, teško ostvarivanje socijalnog kontakta s ljudima, te nedostatak empatije. Nekrofil može godinama skrivati svoju morbidnost povučenim načinom života, ne ulaskom u konfliktne situacije, te skrivanjem u drugom planu.

Nimfomanija je poremečaj koji se očituje preaktivnim libidom i opsesivnom željom za seksom, koja se ne može utažiti samim snošajem. Nimfomanija se veže uz žene, koje nakon postignute genitalne stimulacije ne uspiju osjetiti nikakvo emocionalno ni fizičko zadovoljstvo, a iako se ne ubraja u vrstu parafilija, predstavlja neuobičajeno i ne pretjerano prisutno ponašanje. Istoznačni poremećaj hiperseksualnosti kod muškaraca naziva se satirijaza, a iako svakodnevna potreba za snošajem ili masturbacijom u početnom stadiju ne mora predstavljati problem, ako se pretvori u ovisnost može se poistovjetiti s ovisnošću o drogama.

Telefonska skatologija je dosizanje seksualnog uzbuđenja uz nepristojne telefonske pozive, dok se emetofilija veže uz seksualno uzbuđenje povezano s povraćanjem (bilo gledanje nekoga kako povraća, bilo da osoba doživljava uzbuđenje dok sama povraća ili povraća po partnerovom tijelu).
Klizmatofilija se pak veže uz seksualno uzbuđenje postignuto klistirom, dok se urofilija veže uz mokraću, a koprofilija uz izmet.

Koprofili se pak dijele u nekoliko podskupina, ovisno o tome uživaju li u konzumaciji izmeta, u izlučivanju izmeta tijekom snošaja (bilo da oni izlučuju izmet ili da to partner čini po njima), ili u razmazivanju izmeta po tijelu. Uz koprofiliju se neposredno često veže i analingus kojim se u posljednje vrijeme osim oralnog zadovoljavanja analnog otvora označava i stavljanje u usta predmeta/dijelova tijela koji su neposredno prije bili u anusu.

Opskurniji užitci

Rijetko koga pogled na krznene životinje, pogotovo mladunčad, može ostaviti hladnokrvnim, no isto tako je mali broj onih koji će razmišljati o seksu s njima. Krznofili čine pokret koji se posljednjih godina raširio u tolikoj mjeri da imaju svoje mjesne sastanke, stranice na Internetu i ljetne kampove, u kojima se oblaće u kostime najdražih "krznaša".

No iako krznaši ističu da sama njihova ljubav prema krznenim igračkama nema veze sa seksom, među njima se nalazi velik broj krznaša pervertita (engl. furverts), koji ne samo žele postati slatke životinje iz crtića, već žele s njima i stupiti u seksualni odnos, u skladu s njihovim likom u kostimu, i to kako u virtualnoj stvarnosti tako i u stvarnom životu.

Među krznašima pervertitima postoji i mali broj osoba koje žele seks s pravim životinjama, no večina se ipak tek želi transformirati u stanje djećje nevinosti, gdje putenost, strah i čarolija postaju intenzivnije. Inače, prema nekim procjenama čak polovicu populacije krznaša pervertita čine homoseksualci, iako su u drugim fetišima zatupljenije osobe heteroseksualnog opredjeljenja.

Večina igračaka iz djetinjstva ima jaki fetišistički potencijal, pa mnogi ljudi odrastu u plišofile, koji su romantično i/ili erotski vezani uz plišane životinje, zahvaljujući čijem mirisu ili dodiru mnogi plišofili mogu doživjeti instantan orgazam. Plišofili se razlikuju prema tome koliko im je bitno od kojeg materijala su njihovi ljubljeni "plišanci", te koje su im punjene životinje seksipilnije, a večina njih istiće da su plišane životinje, za razliku od ljudi, uvijek vjerne i nikad ne razočaraju. Nekim plišofilima dovoljno zadovoljstvo pričinja tek trljanje uz njihovu igračku, dok su ih drugi spremni preoblikovati u "nekog" pogodnog za intimnije djelovanje, tako što im ugrađuju rupe ili nadograđuju umjetne penise. Inače, neslužbeni moto polazne internetske stranice večine plišofila je: "U pliš mi vjerujemo".

Makrofile uzbuđuju priče o divovskim ljudima koji jedu, proždiru i sjede na normalno izgledajućim ljudima. Oni vizualiziraju sebe između divovskih grudi ili stopala žene, ili pak, ako preferiraju muškarce, kako jašu na divovskim penisima. Večina ljubitelja divovskih žena zanima se ili za sam proces povećanja (vole gledati kako žena raste, kako pucaju šavovi njezine odjeće i kako lete gumbi s iste), ili ih uzbuđuje kako već narasla žena uzrokuje razaranje. Makrofile se često povezuje s djetinjstvom, jer je to jedino razdoblje kad smo bili okruženi "divovima" te mnogi smatraju da pokazuju klasičan slučaj neriješenih kompleksa iz djetinjstva.

Često se uz makrofile vežu i osobe koje vole gnječenje i gaženje. U večini slučajeva riječ je o ljudima koji se poistovjećuju s nekim kukcem ili drugom malom životinjom, koju stave pored sebe dok ih oboje netko gazi i gnječi. Obično doživljavaju orgazam u trenucima kad druga osoba gnječi i razmazuje ostatke kukca pored njih, zamišljajući da je riječ o njima samima. Za tu vrst fetišizma postoji izuzetno raširena videoteka filmova kućne izrade, od kojih mnogi prikazuju donošenje različitih kukaca na javna mjesta i skrivena snimanja osoba koje ih nehotice ili namjerno gaze u prolazu. Ljubitelji gaženja napominju da seksualno uzbuđenje i vrhunce doživljavaju tek samozadovoljavajući se u privatnosti svojeg doma dok pregledavaju snimke.

Jedna od najčudnijih grupa fetišista ponosno se prozvala '"balon-luđacima" ili "lunerima". Riječ je o tisućama muškaraca i žena heteroseksualnog i homoseksualnog opredjeljenja koji dijele strast prema skupljanju, maženju, puhanju i bušenju balona. Večina lunera preferira najobičnije balone od lateksa, a slike koje razmjenjuju na internetskim forumima na prvi pogled ne djeluju nimalo pornografski, iako često osobe uz balone nose povez preko očiju, što nagovješćuje zabranjene užitke.

Pa ipak, luneri ističu da nema tih slika ili filmova koji mogu nadomjestiti makar i samo jedan balon, jer ono što ih često najviše uzbuđuje jest miris balona. Također, oni napominju da ih baloni oduševljavaju raznolikošću koju nude, pa mogu nadomjestiti, ovisno o tome kako se koriste, nježne grudi, snažan penis ili prihvatljivu vaginu. Luneri često raspravljaju o tome varaju li svoje partnere s balonima i međusobno si savjetuju kako u seksualni život uvesti balon ako njihov partner/partnerica nije luner. Zbog toga pak što ih baloni asociraju na djetinjstvo, neki traže što veće balone, kako bi se uz njih osjetili malima.

Uz navedene grupe i fetiše, postoje još mnoge manje ili veće skupine ljubitelja predmeta koji se obično ne vežu uz seks. Oni svi redovito napominju da nisu drugačiji od osoba koje ih okružuju i s kojima rade, nego tek u privatno vrijeme preferiraju nešto drugačiji način dosizanja seksualnih užitaka. Koje su granice perverzija i što nije normalno, nikad nije bilo lako reći, a danas izgleda da postaje sve teže, jer se zahvaljujući Internetu osobe s neuobičajenim interesima mogu bolje povezati, ne skrivati i shvatiti da nisu "jedini čudaci na svijetu", što im mnogima znači itekako puno.

"Nije perverzno ništa na što odrasle osobe samovoljno pristanu, čime nikom drugom ne štete i što im pričinja užitak", poznata je izreka, koja u ovom slučaju isključuje većinu parafilija, no ne i sve. Ako se neki tako vole igrati s plišanim igračkama ili vlastitim izmetom - njihova stvar, tj. tko voli nek izvoli, reči će mnogi koji se drže parole "Živi i pusti druge da žive". No rijetki će poreči da ne bi, u slučaju da uhvate svojeg partnera u takvoj aktivnosti, doživjeli, u najmanju ruku, ogroman šok, nevjericu i zgražanje, koliko god otvoreni i liberalni bili.

Arhiva