Zona
Fotolia 95680922 xs

SAMODISCIPLINOM DO AUTENTIČNOSTI

Kako bi došli do jedne stabilne pozicije u kojoj se ciljevi ostvaruju sa lakoćom, prije svega bitan je permanentan rad i samodisciplina.Majstorom se postaje jedino ako se uloži vrijeme i pozornost na rast, razvoj i naravno na samodisciplinu. Saznajte više.

Svatko u životu ima ciljeve kojima teži, no međutim velikoj većini ljudi se ti ciljevi nikada ne realiziraju. Zašto?

Zato što su trenutno bitnije „neke druge stvari", pa kada se one riješe, dođu neke nove i tako redom. A gdje ste vi i gdje su vaši vaši ciljevi?

Kako bi došli do jedne stabilne pozicije u kojoj se ciljevi ostvaruju sa lakoćom, prije svega bitan je permanentan rad i samodisciplina. Prisjetite se situacija kada ste krenuli učiti nešto sasvim novo, što nikada prije niste učili, u početku ste imali otpore, bilo vam je teško, došli ste do certifikata, diploma, potvrda i slično, no to nije kraj to je tek početak, u biti tek tada započinje pravo učenje ulaskom u razno razna nepoznata iskustva i daljnja učenja i usavršavanja kroz koja se zapravo permanentno uči, kako bi jednoga dana došli do pozicije majstorstva.

Majstorom se postaje jedino ako se uloži vrijeme i pozornost na rast, razvoj i naravno na samodisciplinu. Majstori su puno truda uložili kako bi došli do te poziciji, recimo vrhunski klavijaturist je sate i sate svakodnevno proveo vježbajući kako bi postao majstor u sviranju klavira.

Pozicija majstorstva je moćna pozicija iz razloga što majstor je ovladao sa svakim malim djelićem onoga što je želio postići, a što je postigao samo zato što je imao samodisciplinu, da bi nakon određenog vremena počeo razvijati neke nove ideje, vidjeti neke nove mogućnosti koje su drugačije, autentične i originalne.

Na putu do majstorstva znaju se dogoditi otpori, koji stvaraju senzacije nelagode, odgađanja, zastoja, a koje svakako uz pomoć samodiscipline valja nadvladati. Postoji jedno pravilo koje se naziva pravilo pet sekundi, koje kaže ukoliko osjetite da ulazite u poziciju nelagode, otpora, odgađanja i slično počnete brojati od pet do jedan i nastavite se kretati dalje usmjerivši fokus prema svojem cilju. Upravo u ovoj situaciji prekinuli ste petlju nelagode, otpora ili odgađanja koja vas je počela uvlačiti, prekinuli ste je brojanjem i usmjerili svoju pozornost na cilj. Tu ste uzeli stvar u svoje ruke i neometano nastavili kretnju prema cilju kojim težite.

Samodisciplina treba postati lifestyle, da živite znanja koja učite, da ih konstantno primjenjujete u svakodnevnici, a ono što još niste, da usavršavate vježbom i kada se pojave otpori da ih nadvladate.

Što ste više u poziciji samodiscipline to ćete lakše prolaziti kroz otpore koji će vam se pojavljivati na putu do cilja, dok odjednom samodisciplina će postati nešto sasvim normalno.

Naravno, u onome što radite valja imati strast, jer onda sve to ima smisla, onda je to spoj kreativne energije i samodiscipline koji se zajedno isprepliću i daju fantastične originalne rezultate.

Strast prema onome što učite i radite je gorivo za samodisciplinu, stras je pokretačka snaga unutar vas koja želi znati još i još, jednostavno ne staje, već teče u skladu sa životom.

Samodisciplina se primjenjuje u svim segmentima našega životu i to u sportu, učenju, poslu, umjetnosti, radu na sebi i sl. U tome svemu ima važnu ulogu naš mozak jer on nije samo organ u našem tijelu i njega treba istrenirati na način da nam služi u životu, no svakako prije svega valja naučiti kako mozak funkcionira, što je mozak, zašto je bitno da je mozak u balansu, od čega se sastoji mozak i još mnogo toga.

Timothy Gallwey teniski trener, prenio je svoje ideje, iz dugogodišnjeg iskustva i majstorstva, na mnogo širi način napisavši knjigu: „The Inner Game of Tennis" – „Unutarnja igra tenisa" a koje ideje su postale univerzalno relevantne i gdje opisuje kako je u sportu jako bitna ne samo vanjska igra, već i unutarnja, a to je bitka svakog natjecatelja sa svojim vlastitim mentalnim ograničenjima. Kaže da najprije trebate pobijediti u unutarnjoj igri, pa tek zatim u vanjskoj igri, te da je vrlo često unutarnji protivnik teži nego vanjski, a to je dio koji previše razmišlja, radi suviše analiza i „pokušava" igrati tvrdo.

Stoga dobitna kombinacija je uz samodisciplinu poraditi i na unutarnjem dijelu vas koji vas sprječava da budete disciplinirani i da dosegnete one ciljeve o kojima ste uvijek maštali, a nikada se niste usudili krenuti ka njima, jer ste u tome sami sebe sputavali.

Autorica teksta je Martina Ružić Bratović, stručnjakinja za razvoj osobnih i sistemskih potencijala, saznajte više o njezinom radu ovdje.

Arhiva