Zona
Fotolia 25724257 xs

RASCIJEPLJENI SVJETOVI ISTOKA I ZAPADA

Gotovo cijeli Zapad položaj žene u tradicionalističkom islamskom društvu smatra inferiornima. Zapadnjaci smatraju da tamošnje žene živote prolaze sakrivene iza hidžaba, bez ikakvih prava i saznanja o tome što se zbiva u vanjskom svijetu. No, je li baš tako?

Gotovo cijeli Zapad položaj žene u tradicionalističkom islamskom društvu smatra inferiornima. Zapadnjaci smatraju da tamošnje žene živote prolaze sakrivene iza hidžaba, bez ikakvih prava i saznanja o tome što se zbiva u vanjskom svijetu. Jedan od primjera "istočnjačke" zemlje u kojoj mnoge žene same sebe ne doživljavaju potlačenima jest Iran, a tko bi mogao bolje objasniti u kakvoj su tamo žene situaciji od samih žena.

Položaj žena u Iranu

Iranska redateljica Ensiyeh Shah Hosseini tvrdi tako da žene u Iranu danas imaju itekakve slobode.
"Prije pedeset godina žene su bile pod pritiskom, to je istina. Ali kad je došlo do revolucije, koja nije bila naručena, nego je došla iz same srži društva, ljudi, počela je revolucija. I pobijedili smo. Naravno žene su tad dobile više slobode. Možemo slobodno reći da smo poslije revolucije dobile najviše slobode. S obzirom da revolucija nije bila prema želji nekih velesila, počeli su nas, kao državu, gnjaviti sa ljudskim pravima i govoriti da žene nemaju slobode. To je izazvalo našu Vladu da nam daju više slobode nego što smo ikada imale. Ja nisam od onih koje vjeruju u feminističke države, ili u feminističko društvo, jer mi ne smatramo da muško i žensko postoji, nego jedno drugo nadopunjuju, kao što kaže i religija. Tako da kod nas ne postoji muški i ženski svijet, nego smatram da smo jednaki i ravnopravni."

Od svih iranskih redatelja, deset posto su žene, što drugdje u svijetu i nije čest slučaj. No, situacija ipak nije bajna, napominje druga iranska redateljica, Ferial Behzad.
"Jedini problem koji danas postoji, bez obzira koliko žene u Iranu imaju slobode, jest da muški svijet još postoji. Na žalost, mi to možemo osjetiti. Na visokim funkcijama žene još nemaju prava glasa koliko im pripada. U obiteljima koje su siromašne, žene prehranjuju obitelj, kao samohrane majke i njihova prava, kao i prava njihove djece nisu regulirana u okviru Zakona. Nažalost, moramo shvatiti da se poslije revolucije stvorila nova država, koja je mlada. Događa se reforma, no ne onolikom brzinom kolikom smo mi očekivali. Morate razumjeti da ne možemo preko noći promijeniti tradicionalne žene i stvoriti europske žene, jer neke od tih žena neće prihvatiti tu slobodu."

U posljednjih dvadesetak godina iranska kinematografija je osvojila publiku i kritiku na svim većim međunarodnim festivalima. Razlog tome, tvrde redateljice, nalazi se u temama koje obrađuju - svakodnevnim problemima društva, na koje se, uz pomoć filma, može pozitivno djelovati. Jer kao što kaže Pouran Derakhshandeh, prva žena redateljica u Iranu, film je tamo ozbiljna stvar:
"Mi naravno imamo karakteristične probleme koji možda ne postoje na Zapadu. Mi smo mlado društvo, u Iranu živi 30 milijuna mladih ljudi i problemi nisu isti kao u Europi. Tu je droga, s kojom imamo problema, jer su naše susjedne zemlje najveći proizvođači droge. I pritisak sa svih strana koji se na nas vrši, nažalost nas čini specifičnim. Mladi kod nas, ali i društvo, još osjećaju posljedice osmogodišnjeg rata i danas dijete koje se rodilo u ratu ima 20 godina. Tako ova mladež ima svoje specifične probleme i to je tema o kojoj možemo puno pričati."

Filmaši su s vremenom profilirali određeni tip gay populacije, zbog koje su na kraju takvi filmovi, gotovo prema pravilu, pretvarani u male melodrame, smatra Dobrović.


Različito shvaćanje ljubavi i seksualnosti na Istoku i Zapadu

Puno se priča i o ljubavi, koja je u Iranu prikazana na izrazito poetski način, jer su scene seksa zabranjene. Redateljice pak smatraju da to nimalo ne umanjuje vrijednost filma, već naprotiv žene ne prikazuje kao potrošnu robu, nego im pruža poštovanje koje i zaslužuju, a koje ne dobivaju u holivudskim filmovima. No dok u Hollywoodu homoseksualci dobivaju sve više prostora, u iranskim filmovima ih nema iz jednog razloga - naime ne smatraju se problemom u društvu iz jednostavnog razloga što ih navodno nema, napominje Pouran.
"Moram reći o problematici homoseksualaca, da u Iranu njih, ako ih i ima, mi ih ne vidimo, jer mi smo religijsko društvo, religijska država, i ne Zakon, već ljudi njih ne mogu shvatiti. Mi kad kažemo brak, mislimo na zajednicu muškarca i žene, kad kažemo obitelj, mislimo na mamu, tatu i djecu. Izvan toga ne vidimo. Sve što je izvan okvira za nas, jer smo ipak ostali tradicionalni, izvan braka i obitelji, smatramo da je neprirodno. Možda ih u Iranu i ima, ne kažem da ih nema, ali s obzirom da se ne mogu javno deklarirati, mi nismo svjesni ni koliko ih ima i gdje ih sve ima. Pa s obzirom da ne možete vidjeti djevojku i mladića da se ljube vani, sigurno da nećete vidjeti ni muškarca sa muškarcem. I takva skupina je izbačena iz društva, jer se ljudima čine nemoralnim. To je izvan okvira naše vjere."

Od početka razvoja filmske industrije izuzetno velike uspjehe u kinodvoranama na Zapadu postizali su pak filmovi koji su obrađivali teme koje ljude intrigiraju. Svaki stil života koji odudara od takozvane normale, tako je pobuđivao, a i dalje to radi, interes javnosti. Na pitanja homoseksualizma na našim se područjima i dalje često gleda s dozom skepse, no Zvonimir Dobrović, voditelj programa Queer Zagreb festivala, tvrdi da su filmovi homoseksualne tematike u zadnjih desetak godina doživjeli veliki "izlazak" na filmska platna.
"Mislim da je sve to počelo još sredinom 90-ih sa New queer cinema, tu su redatelji koji su se etablirali, znači Gus van Sant, Pedro Almodovar, Greg Araky, koji su uspjeli sa tom tematikom postići svjetsku slavu. Naravno za tim onda prate i ostali. Isto tako, mislim da je američka televizija vrlo važna. Većina televizijskih serija se u nekom svom momentu bavila gay/queer odnosima. I tu se pokazalo da postoji novac, da postoji interes i naravno da filmska industrija to prati."

"Znači to su filmovi, tradicionalno kad se bave gay temama, uvijek su tu do sada bile homoseksualne osobe prikazane kao žrtve, kao nekakvi ljudi koji pate cijelo vrijeme, i poznata je knjiga "Celluloid closet" Vita Russoa, koji je inače napravio analizu glavnih junaka holivudskih filmova koji su bili homoseksualne orijentacije, koji su svi na kraju ili poginuli ili umrli od AIDS-a ili bilo šta. I sad zaista se dogodio jedan preokret u cijeloj toj priči gdje su homoseksualni likovi prikazani bez takvih predrasuda. Znači, bez tog jednog back dropa te smrti ili teške patnje."

Iako je i holivudski Oscarovac "Planina Brokeback" tragična priča i ljubavi dvojice kauboja, u njemu se javlja jedna nova komponenta.
"Mislim da je taj film vrlo važan zato što koristi simbole američkog folklora odnosno machizma u američkom folkloru - kauboje. Recimo, pandan bi bio kao da se u Hrvatskoj snimi sličan film o sinjskim alkarima; što nekako mislim da ćemo na taj film još neko vrijeme čekati. Dakle, s te strane, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh na dodjeli Oscara film je vrlo značajan za senzibilizaciju šire javnosti."

No koliko je zaista moguće promijeniti mišljenje ljudi, pogotovo na našem području, tek ćemo vidjeti, jer se u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj film kao što je prije par godina snimljen "Go west" definira kao "gay" film, što se vani, smatra Dobrović, nikako ne bi moglo dogoditi.
"To je jedan čudan film, to je jedna hibridna forma, ne znam, puno stvari je u taj film umetnuto; i to se osjeti na filmu. Znači, tu je išla ta jedna homo priča. To je priča o ratu, priča o odnosu oca i sina, ima puno stvari i nisam siguran jesu li i sami autori filma na kraju znali što žele sa filmom postići. S druge strane, o gay odnosu na tom filmu se više govorilo izvan kina, nego na samom filmskom platnu, što je opet znakovito. Dakle, to opet ne daje neku dobru sliku cijeloj priči i mislim da je taj film više rađen kao po nekoj formuli, ono što bi se moglo dobro prodati publici. Dakle to je film koji je vrlo benigan u smislu nekakvog gay odnosa, i zapravo ne bi ga uopće karakterizirao kao gay film."

Kao što smo već napomenuli, filmovi se najčešće bave tematikama koje nas zaokupljaju i u svakodnevnom životu. Pogled u drugačiji svjetonazor i stil života, bilo da je riječ o načinu života žena u Iranu ili homoseksualaca u Bosni, u svakom slučaju može nam pomoći da barem djelomično shvatimo i prihvatimo mišljenja s kojima možda i nismo suglasni, no barem ih možemo probati razumjeti.

Arhiva