Zona
Postojanje zivotne sile

POSTOJANJE ŽIVOTNE SILE

Inovativna istraživanja potvrđuju postojanje nevidljive životne energije.Njemački znanstvenik, dr. Klaus Volkamer pružio je jasan znanstveni dokaz o postojanju suptilne, eterične materije koja prožima fizičku materiju i daje joj život. Saznajte više.

Susreti Europljana s Kinom i Japanom na Zapad su donijeli koncept temeljne životne sile koju su zvali ki ili chi. Njemački znanstvenik, dr. Klaus Volkamer (doktor fizikalne kemije i dugogodišnji bliski suradnik Maharishi Mahesh Yogija te vodećih indijskih stručnjaka za vedu i ajurvedu) pružio je jasan znanstveni dokaz o postojanju suptilne, eterične materije koja prožima fizičku materiju i daje joj život. Otkriće tog polja pruža novu paradigmu postojanja fizičke materije i daje objašnjenje principa na kojem rade mnogi fenomeni, od telepatije preko homeopatije, do astrologije i antigravitacije. Spoznaja da se ispod površine sve, na neki način, dodiruje sa svime, pruža neslućene mogućnosti, a da našom sviješću imamo pristup toj matrici, duboko je oslobađajuća. Volkamer je svoja istraživanja bazirao na dva predviđanja iz drevnih tradicija. Jedno je iz vedske znanosti, kako je podučavao Maharishi Mahesh Yogi, a drugo je predviđanje Demokrita, drevnog grčkog filozofa. U oba se predviđanja tvrdi da postoje dvije vrste materije. Jedna je ona koju možemo dotaknuti, koju možemo vidjeti i koju možemo doživjeti svim osjetilima. Ta materija, rastavljena na sastavne dijelove, prozvana je atomos, što znači „nedjeljiv“ i od te riječi potječe riječ atom. To je jedna vrsta materije. No, u vedskoj literaturi, kao i kod filozofa Demokrita piše da postoji i druga vrsta materije koju ne možemo vidjeti golim okom. Također se zove atomos. Atomi te materije koju ne možemo vidjeti golim okom, čine temelj svijesti. Prema tom shvaćanju, svijest nije nusproizvod neurološke aktivnosti mozga, već postoji samostalno. Raznim inovativnim metodama istraživanja Volkamer je potvrdio postojanje energije koju su brojna znanstvena istraživanja dugi niz godina pokušavala eksperimentalno dokazati.

To je učinio pomoću neke vrste detektora koji je može apsorbirati. Intuitivno je konstruirao vrlo jednostavan detektor koji se može koristiti za razne stvari. Pritom je koristio komad aluminijske folije, dužine jedan metar i otprilike 16 centimetara širine, koju je zajedno s polietilenskom folijom namotao na cilindar. Zatim je uzeo još jedan komad folije istih dimenzija i iste mase. No, taj komad folije nije namotao, već ga je preklopio. Prema drevnim predviđanjima znao je da nevidljiva materija ima unutarnje svojstvo kojim razlikuje različite oblike. Oblik i vibracija vrlo su važni za otkrivanje te vrste materije. Uzmete li takve uzorke i mjerite ih, na primjer, svako jutro i svaku večer, po deset puta u nizu, vidjet ćete da težina cilindričnog oblika nije konstantna, za razliku od preklopljenog oblika, tvrdi Volkamer. Ona se s vremenom mijenja. To je nedopustivo s gledišta suvremene znanosti zato što se time krši očuvanje mase i energije u nerelativističkim uvjetima. Volkamer tvrdi da se pritom mora biti oprezan da prašina, toplina i vlaga ne utječu na eksperiment. No, ako se oprezno provede eksperiment s jednostavnim detektorima s namotanom i preklopljenom aluminijskom folijom, odmah se vide odstupanja u masi. Ta se odstupanja u masi mogu objasniti isključivo time da cilindričan oblik upija nešto što ne možemo vidjeti, nešto što je nevidljivo.

Pogledajte video

Arhiva