Zona
Fotolia 18534997 xs

POLITIKA I MORAL

Politika bi u idealnom smisliu trebala biti briga za polis, državu te opće zajedničko dobro i interes, te bi automatski u sebi na taj način trebala imati moralnu dimenziju.No, kakvo je stvarno stanje "na terenu"? Saznajte više.

Raspravljajući o moralu u politici prvo se moraju razgraničiti dvije različite razine: moralnost politike kao sustava ili kao djelatnosti, te individulan moral, tj. moral samih političara, odnosno ljudi koji djeluju u toj sferi. Te su dvije razine istodobno i različitog ranga važnosti, pa tako iako o primjeru individualnoga političkog nemorala slušamo svaki dan u vijestima, rijetko se problematizira o ovoj drugoj razini, koja je utoliko i bitnija.

Politički sustav mogao bi se promatrati na dva načina. Idealan - što bi politika trebala biti, i realan - što ona usitinu jest. O tome što bi politika trebala biti, posebice u odnosu prema moralnosti, raspravlja se u mnogim društvenim i humanističkim znanostima tijekom cijele povijesti Zapada. Riječ je o svojevrsnom intelektualnom perpetuum mobile, o kojem su govorili još veliki grčki filozofi Platon i Aristotel, a o kojem se raspravlja i danas.

Politika bi u tom idealnom smislu trebala biti briga za polis, za državu, za opće zajedničko dobro i interes te bi automatski u sebi na taj način trebala imati inkomporiranu moralnu dimenziju, ali kakvo je zaista stanje "na terenu"?

Značaj opće volje i interesa

No stvarnost je išla drugim putem, a predstojnik Katedre za etiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, prof.dr.sc. Ante Čović, ističe da je za moderni pojam civilizacije i demokracije veoma važan Jean-Jacques Rousseau, koji je uveo i razradio pojam opće volje.
"Politička djelatnost, odnosno politički sustav bi bio sustav u kojem se uspostavlja ili formulira, prije svega, opća volja kao opća, kao volja jedne zajednice i u kojem se ona kao državna vlast zapravo vrši. I u samom tom pojmu opće volje je sadržana zapravo moralna dimenzija i opća volja bez moralne dimenzije ne može biti opća volja."

Važna distinkcija na koju treba upozoriti u ovom slučaju jest zajednički interes i opći interes. Naime, zajednički interes može biti u sukobu s općim, ili moralnim, jer on često predstavlja interes tek jednog kolektiviteta ili jedne zajednice, koji se predstavlja kao opći, što je čest slučaj u današnjim demokracijama.

"Dakle ono kad gledamo u faktičkom aspektu današnje stanje u politici, pa i politici u Hrvatskoj, možemo prije doći do jednog pesimističkog zaključka da je zapravo politika kao djelatnost, politika kao sustav, u osnovi jedan institucionalizirani nemoral, ili da je nemoralno ponašanje zapravo normalno ponašanje. Možemo krenuti od javne percepcije kada se govori o političarima. Čak ni javna percepcija ne očekuje od političara da bude moralan i zapravo moralan političar na neki način, ili pošten recimo, kolokvijalno, je na neki način iznimka ili nešto što ga čini lošim političarem, jer on uzima u obzir neke obzire koji štete u borbi za one interese za koje se faktična politika zalaže ili faktični političari zalažu."

Profesor Čović smatra da prikazivanjem osobnih interesa političara kao općih interesa "imamo jednu perverziju" koja nažalost nije samo problem hrvatske situacije nego i svjetske demokracije. Pritom dodaje da postoje dva ključna ?imbenika koja politički sustav čine nemoralnim, utoliko da on onemogućuje formiranje opće volje i njezinu relaciju prema općem dobru ili moralnom principu.

"To su, teško ih je poredati jer su povezani, prepleteni, to su novac i marketing. Dakle sami utjecaj novca na ishod jednih izbora, dakle načina na koji se formulira to što bi trebala bit opća volja, i utjecaj marketinga je danas dominantan, dakle on nije periferan nego je dominantan. Što drugim rječima znači da ta volja, koja je na taj krivi način formulirana, nije zapravo opća volja, ona se prikazuje kao opća volja, dakle volja cijele zajednice koja ima moralni obzir u sebi inkomporiran i s druge strane tako se ne konstituira, i dakako onda se kasnije tako ne vrši."

Obmane i lakrdije u Hrvatskoj

"Neke činjenice nad kojima se trebamo doista zabrinuti što nam se kao velika pozitivnost objašnjava da će netko dovesti nekog spin doctora iz Engelske, u neke izbore, dakle gdje mi svjesno, gdje to sad se plasira kao pozitivna činjenica. Drugim rječima građanima se kaže: "Budite sretni mi ćemo Vam dovest nekog tko će Vas jako lijepo prevariti." To su sve te devijacije koje možemo, kad gledamo razinu hrvatske politike, ali uz ovu napomenu da se to isključivo ne odnosi na nas, ali možemo naše političke prilike promatrat također kao svojevrsni laboratorij moralnih devijantnosti", tvrdi profesor Čović.

On dodaje i da su neke devijantnosti hrvatske politike utoliko izražene da se mogu sagledati kao tipični školski primjeri lošeg suodnosa politike i morala, što smatra očitim na primjeru formiranja opće volje, koji se provodi kroz izborni sustav.
"To je jedan školski primjer jednog fenomena koji je u političkoj znanosti opisan kao gerrymandering, gdje su izborne jedinice iskrojene prema interesu u to vrijeme vladajuće stranke. To je danas imate izborne jedinice od Novog Zagreba do Novog Vinodolskog. Dakle to je jedna institucionalizirana moralna devijacija gdje se ne želi jedna kompaktna zajednica ljudi pretvorit u jednu izbornu jedinicu, nego se napravi nešto sasvim neprirodno što odgovara jednom parcijalnom interesu ili partikalnom interesu, u ovom slučaju je to bio interes određene stranke. I sve rasprave koje se vode o tome, vrlo često se u rasprave o izbornom sustavu u Hrvatskoj ubacuju dva elementa, jedan da bi se od Hrvatske napravila jedna izborna zajednica, dakle jedna izborna jedinica što je maksimum falsificiranja opće volje, međutim to uvijek našim dragim političarima padne na pamet, jer bi to otvorilo široke mogućnosti političkom manipuliranja."
No profesor Čović dodaje i jedan noviji primjer: "Ili uzmite najnoviji primjer gdje se, gdje je dovedena u pitanje zapravo jedina, u čistom obliku, legitimna politička institucija, to je predsjednik države, gdje bi se i to htjelo, što ima čisti i jasan legitimitet, jer je doista izabrano na posebnim izborima, gdje bi se i to pretvorilo u određene političke kuhinje i uvelo određene manipulacijske sustave."

Neizvjesna budućnost

Da bi se uopće formulirala opća volja, s pripadajućom moralnom dimenzijom, trebalo bi prvo napraviti drukčiji izborni sustav, što dovodi do moralnog paradoksa u politici.
No,kako prisiliti političku elitu, kako se kod nas to tepa, da izvede takva pravila igre, takav izborni zakon koji će ići na štetu ovakvog funkcioniranja politike, dakle gdje ona štiti praktički partikularni interes?. Jer to upravo moraju oni napraviti, čijim bi to interesima štetilo. Dakako to bi bilo u općem interesu ili u interesu općeg dobra, ali zato i možemo kazati da je politika kakva u institucionalnom obliku postoji trenutno u Hrvatskoj, da je zapravo jedan institucionalizirani nemoral, zbog toga što se s jedne strane ne konstituira politička vlast i politička moć se ne konstituira po onim pravilima koji bi uspostavili opću volju. I što u vršenju te volje koja se uspostavlja, koja nije opća volja, što je na neki način odlična posljedica, što je prekinuta veza, ili prekinut je obzir prema općem dobru tj.moralnom principu u političkom djelovanju."

No iako javnost sve rjeđe očekuje od političara da budu moralni, dobra vijest je da ima i onih pojedinca koji imaju moralni obzir, i koju u očima drugih političara zato ispadaju "loši", napominje profesor Čović, ali ipak nude građanima neku nadu za bolje sutra.

"Mislim ne bih opet želio projicirat jednu potpuno crnu sliku, u kojoj ne bi postojale elementi opće volje ili visoki stupanj njene formiranosti i njenog utjecaja u samom društvenom životu. Postoje i ljudi, i uzorne demokracije, ja ne bih sad išao u nekakve konkretne analize, ali postoje i opće zablude. Kao npr.recimo poznat je pojam, sad smo ga čuli, bastion demokracije, gdje u biti znamo da je glavni faktor uloženi novac u kampanju. I rezultat izbora je faktično rezultat uloženih svota novca. Pitanje je što je u tome opća volja, gdje su tu građani? To je jedna ekonomska transakcija, to nije formiranje opće volje. Naravno da demokracija postoji, izražena u tom istinskom smislu te riječi, dakle gde ima vezu sa moralnošću, u načinu konstituiranja i u načinu vršenja opće volje, da ona postoji i u dobrim oblicima i u vrlo uređenim oblicima, neke države koje su imale dugotrajne tradicije, one su doista neke elemente izbrusile kroz te tradicije, ali neke uopće nisu."

No prije svega, napominje profesor Čović, na globalnoj razini postoji potreba za novim problematiziranjem demokracije, u njezinoj relaciji prema moralnim kategorijama. U istom tom smislu nužno je potrebna i reforma demokratskih institucija.

"U oslikavanju realnog stanja stvari i u tom, ajmo reči, poboljšanju demokracije, da to jesu određeni oblik demokracije, ne možemo to poreći, niti to treba poricati, ali u tom poboljšanju demokratskih institucija potrebno je elminirati dva pogubna utjecaja koje sam već spomenuo; dakle utjecaj novca i utjecaj marketinga. Ni novac ni marketing ne smiju biti odlučujući faktori za formiranje neke opće volje u jednoj zajednici, odnosno za formiranje vlasti u nekoj zajednici, a kad realno pogledamo, oni su u većoj ili manjoj mjeri veoma prisutni faktori. Negdje su dominantni, negdje su potisnuti, i to je taj prostor u kojem je nužno potrebno i problematizirati i usavršavati demokratske institucije kakve poznajemo u Zapadnoj civilizaciji."

Arhiva