Zona
Dreamstime m 240757943

PERSONA, NEKAD I DANAS

Persona je simulakrum naše individualne svijesti. Simulakrum predstavlja kopiju nečega što nema original. Simulakrum je formiran izvan nas samih, posredstvom društva. Naučite više.

Autor članka: Zlatko Olić, stručnjak za razvoj ljudskih potencijala, specijaliziran za sport, posjetite web site ovdje

"Što sam ja, ne znam. Ja sam simulakrum samoga sebe" - Jean Baudrillard

Persona dolazi od latinske riječi koja znači obrazina, uloga, maska. Ona predstavlja simulakrum naše individualne svijesti. Simulakrum predstavlja kopiju nečega što nema original.Taj simulakrum je formiran izvan nas samih, posredstvom društva. Scena u kojoj se dešava ta simulacija naziva se matrica.

Persona verzija 1.0

U rimsko doba patricijske obitelji su u predvorju svojih vila imale glinene maske svojih predaka. Zašto su Rimljani toliko brinuli o svojoj personi ? Zato jer im je ona bila dokaz da nisu isti kao robovi, da su ostavili neki trag na ovom svijetu i da su značajni. Robovi nisu imali tu privilegiju. Oni su umirali bez traga i bez dokaza da su živjeli. Za personu su oni potpuno beznačajni.

Persona uvijek ima želju da ostavi trag, da postigne nešto. Obično, ne postigne ništa vrijedno, već svojim djelovanjem stvara neravnotežu. Njoj je cilj biti nagrađen blještavilom i lagodnim životom. Zato toliko truda da se stekne bogatstvo, plemička titula, status općenito. Ako budem uspješan biti ću imenom i prezimenom besmrtan i imam svjedoke za to djelovanje (nasljedstvo, potomci..).

Kakav je, danas, odnos između individualne svijesti i matrice, posredstvom moderne digitalne tehnologije? Isti kao nekad, samo se scena promijenila.

Persona verzija 2.0

Da bi što bolje razumjeli odnos čovjeka i njegove persone, krenuti ćemo u sredinu 19-tog stoljeća i upoznati biometriju. Biometrijom se među prvima počeo baviti francuski policajac, Alphonse Bertillon, koji je na osnovu fizičkih mjerenja izrađivao kartone kriminalaca. Na osnovu tih biometrijskih informacija policija je mogla identificirati prijestupnika, na temelju kartona koji se sadržavao mjere kriminalaca. Kada bi kriminalac ponovio zločin, usporedbom podataka iz kartona moglo se točno odrediti tko je počinio zločin. Prva kazna je bila zatvor, a druga kazna je bila progon u jednu od kolonija Francuske.

Kasnije se identificiralo putem fotografije, otiska prsta, a danas pomoću raznih čipova na osobnim i sličnim karticama.

Danas je matrica "napredovala" pa imamo integrirani digitalni identitet koji sadrži gotovo sve relevantne podatke o našem društvenom identitetu. Tko zna radi čega matrica voli sakupljati podatke?

Svako tekstualno ime ima i svoj binarni oblik. Binarni oblik se sastoji od kombinacija brojeva 0 i 1. Tako, agentu Smithu, iz filma Matrix, u binarnom obliku, ime izgleda ovako: Smith = 01100001 01100010 01100011.

Arhitekt zna odgovor

Kakav odnos može imati čovjek prema svojim biometrijskim podacima ? Da li naš OIB išta govori o nama kao individualnoj svijesti? Na kraju, da li mi kao individualna svijest uopće postojimo? Očito postojimo za matricu samo kao društveni identiteti, ali bez nas samih.

Pa koja je onda razlika između glinene i digitalne persone? Ako nismo vezani niti za jednu personu, za nas nema neke značajnije razlike. Persona ionako nema veze sa našom pravom prirodom. Razliku ne čini tip simulacije u kojoj se krećemo, nego je razlika u tome da li kao individualna svijest, imamo spoznaju da smo dio nečeg puno vrjednijeg nego što je to društvo. Problem je što se persona uvijek veže za društvo, samim time i za sve neravnoteže i podjele koje se događaju u tom društvu.

Sa vremenom svaki simulakrum i simulacija se istroši i izgubi svoj sjaj. Svakoj personi dođe kraj.

Šta se tada dešava sa personom? Možda dođe verzija persone 3.0.

Što se tada dešava sa matricom? Jedino arhitekt zna odgovor.

Arhiva