Zona
Fotolia 42854971 xs

PERCEPCIJA VREMENA

Vrijeme se ponekad usporava. Ova činjenica nije stvar isključivo znanstveno fantastičnih filmova. Baš naprotiv, realnost daje jasne dokaze o postojanju ovog fenomena.Pitanje je ‐ kako je to moguće? Saznajte više.

Vrijeme se ponekad usporava. Ova činjenica nije stvar isključivo znanstveno fantastičnih filmova. Baš naprotiv, realnost daje jasne dokaze o postojanju ovog fenomena. Pitanje je ‐ kako je to moguće? Najjača potvrda dolazi od ljudi koji su bili izloženi nekoj opasnosti. Žrtve automobilskih nesreća, i sličnih katastrofa, iznose dokaze o usporavanju vremena koje dovodi do mogućnosti sagledanja svega što se događa sve do najmanjih detalja. Događaju li se uistinu situacije koje usporavaju vrijeme?

Ovaj fenomen je iznimno zaintrigirao znanstvenike. Znanstvenici su htjeli dobiti relevantne dokaze. U skladu s tim proveli su nekoliko istraživanja kako bi dokazali vjerodostojnost činjenice da se vrijeme u opasnosti usporava. Način putem kojeg su pokušali doći do konkretnih saznanja bio je povezan uz zastrašivanje volontera koji su sudjelovali u istraživanju. Iako je sam proces istraživanja bio iznimno riskantan, ujedno je bio i posve siguran. No, istraživači su znali da je to jedini način da se dokaže fenomen koji se događa s vremenom kad smo u opasnosti. Prema zamisli znanstvenika, istraživanje je bilo osmišljeno tako da su se volonteri trebali baciti s poprilične visine, od 45 metara, okrenuti leđima prema površini na koju će pasti. Površina na koju su padali bila je specijalna mreža. Ono što je ovo istraživanje učinilo još strašnijim je činjenica da su volonteri padali bez ikakvog užeta privezanog za njihovo tijelo.

Znanstvenici su uspjeli u svojoj namjeri. Nakon pada su priupitali volontere koliko dug im se činio njihov pad. Svi odgovori su upućivali na samo jednu činjenicu – vrijeme se tijekom izloženosti opasnosti usporava. Ali, što stvara taj osjećaj usporavanja? Nema sumnje. Jedino što dovodi do toga da nam se u opasnosti čini da se vrijeme usporava je osjećaj iluzije. S ovom tvrdnjom slažu se i sami znanstvenici. Tome u prilog ide i činjenica da su volonteri iznosili informacije koje produžavaju vrijeme njihovog pada od stvarne dužine pada. Svi sudionici istraživanja su smatrali da je njihov pad trajao 36% duže nego što uistinu je. Realnost stvari je bila bitno drugačija. Ona je ukazivala na to da je njihov pad trajao samo 3 sekunde pri brzini od 112 kilometara na sat.

Vodećeg znanstvenika u istraživanju Davida Eaglemana, neuroznanstvenika na Baylor College of Medicine u Houstonu, zanimalo je i koliko takve, i slične stvarne, situacije doprinose proširenju percepcije. U skladu s tom namjerom, volonteri su tijekom pada imali oko ručnog zgloba posebnu napravu koja je trebala pružiti dokaze teorije da se u opasnosti percepcija uistinu proširuje. No, nakon istraživanja se pokazalo da ta teorija nije važeća. Gledano u kontekstu vremena, znanstvenici napominju da cjelokupni efekt usporavanja vremena proizlazi iz potpune uključenosti u iskustvo kroz koje se prolazi naglašavajući činjenicu da što više memorije imamo o iskustvu koje smo prošli to će nam se činiti da je ono duže trajalo.

Sve je zapravo stvar načina putem kojeg mozak percipira vrijeme. Znanstvenici ističu da je cijelo istraživanje bilo usmjereno na proučavanje načina na koji se mozak ponaša kad je u opasnosti. Činjenica je da što su iskustva strašnija ili bogatija, to ćemo ih jače doživjeti. Jednostavno, na takav način funkcionira naš mozak. Eagleman iznosi primjer u kojem govori da djeca imaju bogatu memoriju svih svojih iskustava, dok je kod odraslih situacija znatno drugačija. U skladu s tim, djeca imaju osjećaj da vrijeme protječe znatno sporije za razliku od odraslih kojima se čini da vrijeme leti.

Jednostavnim riječima rečeno, percepcija vremena kod djeca se znatno razlikuje od percepcije vremena kod odraslih. Ali navedeno istraživanje dokazuje činjenicu da odrasli percipiraju vrijeme, kad su u opasnosti, kao i djeca. Zastrašujuća iskustva povezana su s bogatijom memorijom. No, jednu činjenicu treba imati na umu. Eagleman ističe da iako se čini da iskustvo u opasnosti traje duže, to ne znači da se proširilo i iskustvo vremena. Stvar je u tome da kad se osvrnemo tj. kad se prisjetimo događaja u kojem smo bili u opasnosti u tom trenutku vjerujemo da je iskustvo koje smo proživjeli trajalo duže nego što uistinu je. Za znanstvenike je ovo istraživanje donijelo jedan novi pomak vezano uz percepciju vremena.

Pogledajte video:

Arhiva