Zona
Pazite%20da%20ne%20izgroite

PAZITE DA NE IZGORITE

Može li se ljudsko tijelo zapaliti i izgorjeti bez vanjskog izvora zapaljenja, saznajte više.

Samoubojice koji se zapale ne bi li okončali život, ili ljudi koji se zapale iz protesta, ili pak naravno oni koji to učine slučajno ako dođu u kontakt s vatrom ili nekom tvari koja prouzrokuje zapaljenje, nisu neobična pojava. No, koliko ste upoznati sa slučajevima u kojima su se ljudi zapalili sami od sebe, bez uporabe upaljača, šibice, benzina i sličnih pomagala, već su jednostavno iz čista mira, bez očitog razloga počeli gorjeti?

Što je spontano ljudsko samozapaljenje?

Radi se o vjerovanju da ljudsko tijelo ponekad može izgorjeti bez ikakvog vanjskog izvora zapaljenja. Ovaj fenomen, budući da nije dokazan, za sobom povlači mnogo kontroverznih razmišljanja i spekulacija. Prvi poznati slučaj takvog spontanog samozapaljenja datira iz 1663. godine, kada je danski autor Thomas Bartholin opisao kako se žena u Parizu pretvorila u prah i pepeo dok je spavala. Slamnati krevet na kojem je spavala, vatra nije zahvatila. Samo 10 godina kasnije Francuz Jonas Dupont izdao je djelo 'De Incendiis Corporis Humani Spontaneis' u kojem opisuje slučajeve spontanih samozapaljenja. Sve su žrtve takvih slučajeva gotovo u potpunosti izgorjele, najčešće u unutrašnjosti svojeg doma, a mrtvozornici su na tom mjestu osjetili slatkast zadimljen miris.

Ono što je zanimljivo kod takvih slučajeva jest da ekstremiteti osoba ostanu gotovo netaknuti, iako torzo i glava izgore do neprepoznatljivosti. Krevet ili prostor u kojem se samozapaljenje dogodilo uvijek su netaknuti, te se vatra nikad ne proširi. Ali ne izgore uvijek sve žrtve spontanog samozapaljenja. Kod nekih se jednostavno na koži pojave opekline, bez da su prisustvovali požaru ili nečem sličnom, ili se jednostavno počnu doslovno dimiti bez prisutnosti vatre, te uspiju preživjeti bez većih posljedica.

Teorije o fenomenu

Da bi se samozapalilo, ljudskom tijelu potrebne su dvije stvari: izuzetno visoka vrućina i zapaljiva supstanca. Iako naše tijelo u normalnim okolnostima ne posjeduje ni jedno ni drugo, znatiželjnici pretpostavljaju da postoji nekoliko razloga kako bi do samozapaljenja ipak došlo. Charles Dickens koji je u svojem djelu 'Sumorna kuća' glavnog lika ubio spontanim samozapaljenjem, još početkom 19. stoljeća, dok se kao glavni razlog takvog fenomena smatrala prekomjerna konzumacija alkohola, proširio je vjerovanje da je upravo to razlog spontanog samozapaljenja.

Danas za tu pojavu postoji više teorija. Jedna od najpoznatijih je ona koja glavnim faktorom smatra metan (koji nastaje raspadanjem biljaka) u utrobi, koji reagira s enzimima te potiče samozapaljenje. Međutim, velik broj žrtava više izgori s površinske strane tijela, nego što im izgore unutrašnji organi, što se kosi s ovom teorijom. Druga teorija smatra da spontano samozapaljenje nastaje zbog skupljanja statičkog elektriciteta u tijelu, ili pak geomagnetskih sila na tijelu.

Američki samoprozvani stručnjak za spontana samozapaljenja Larry Arnold smatra da je glavni uzrok samozapaljenju nova subatomska čestica koju on naziva 'pyroton', a za koju smatra da u sudaru s ljudskom stanicom, izaziva spontano samozapaljenje.


Iako priznaju spontano zapaljenje koje se događa primjerice, ako ostavite masnu krpu na suncu, pa se ona ugrije do temperature na kojoj počinje gorjeti, ili pak samozapaljenje plasta sijena koje se može spontano zapaliti prilikom procesa raspadanja, budući da bakterija koja omogućuje raspadanje može prouzrokovati iskru koja je dovoljna da se sijeno zapali, znanstvenici su i dalje skeptični prema spontanom samozapaljenju ljudi. No, ne daju nikakvo obrazloženje zašto se ti ljudi doslovce zapale 'iznutra'.

Jedno od objašnjenja kojima objašnjavaju pronađena pougljenjena tijela jest 'fitilj efekt'. Naime, smatraju da se tijelo ponaša kao svijeća, odnosno fitilj svijeće, tj. da je taj fitilj upravo žar koji se udiše dok se dimi cigareta. Kako kod svijeće fitilj gori polako, a njegovo sagorijevanje izgara, vosak oko njega, tako se prema znanstvenicima u ljudskom tijelu tjelesna masnoća ponaša kao zapaljiva supstanca, a ljudska odjeća i kosa kao fitilj. Naime, kako se od vrućine masno tkivo topi, odjeća koja se ponaša kao vosak ga apsorbira i omogućava tijelu da nastavi izgarati masno tkivo. Znanstvenici smatraju da je zbog toga i najčešće unutrašnjost tijela netaknuta ili tek jedva izgorjela, dok su odjeća i kosa u potpunosti izgorjeli.

No, postavlja se pitanje što je s ljudskim nogama i rukama koje ostanu netaknute. Znanstvenici smatraju da je uzrok tome radijans temperature zbog kojeg je gornji dio tijela topliji od donjeg. Isto objašnjavaju na primjeru šibice koja ukoliko se okrene naopačke počinje brže gorjeti, nego ako je držite normalno za dno šibice koje je hladnije. Nakon spontanog samozapaljenja na zidovima i stropu ostaju masne mrlje koje znanstvenici također objašnjavaju izgaranjem masnog tkiva.

Ali usprkos tome, znanstvenici ne priznaju spontano samozapaljenje kao uzrok takvim događajima, već smatraju da se to može objasniti nizom drugih objašnjenja, budući da su većina žrtava bili strastveni pušači, a neki su bili i pod utjecajem alkohola kad se incident dogodio, ili su pak bili onemogućeni u kretanju što im je onemogućilo bježanje nakon što se dogodilo samozapaljenje.

BBC- jev eksperiment

1998. godine britanska televizija BBC pokušala je objasniti spontano samozapaljenje u epizodi pod naslovom 'goruće pitanje' tako da su u jednu prostoriju zatvorili uginulu svinju koju su omotali u pokrivač koji su nakon toga zapalili. Nakon što je vatra zahvatila kožu svinje počelo je izgarati i njezino potkožno masno tkivo koje se topilo po pokrivaču. Veći dio jadne životinje je izgorio, no vatra nije zahvatila pokućstvo koje je okruživalo svinju niti se proširila. Stručnjaci smatraju da je taj eksperiment dokazao zapravo da je 'fitilj efekt' dobro obrazloženje spontanog samozapaljenja, iako se oni koji su bili najjači zagovornici te teorije nisu slagali s postupkom na koji je eksperiment izveden, odnosno smatrali su da uvjeti koji uključuju vanjski izvor zapaljenja, te gorivo kao akcelerator, ne mogu u potpunosti simulirati uvjete koji su prisutni kod spontanog samozapaljena.

Priče o spontanom samozapaljenju

Budući da fenomen spontanog samozapaljenja intrigira i stručnjake, i pisce, i laike, postoji niz napisanih istinitih priča o ljudima koji su se spontano samozapalili. Evo nekoliko zanimljivih, koje će vam možda najbolje dočarati o čemu se zapravo radi.

22-godišnja Phyllis Newcombe vraćala se 1938. godine s plesa u engleskom gradu Chelmsfordu, dok je na stepenicama po izlasku iz zgrade njezina haljina bez ikakvog očitog razloga počela gorjeti. Vratila se trčeći u plesnu dvoranu te se pred prisutnim plesačima onesvijestila i na putu do bolnice preminula. Iako je vjerojatnim uzrokom zapaljenja tada smatran žar od cigarete, nikakva cigareta nije pronađena na stubištu.

67-godišnja Amerikanka Mary Reeser pronađena je 2. srpnja 1951. godine u svojem domu u Petersburgu na Floridi spaljena do neprepoznatljivosti. Mary je sjedila u naslonjaču koji je bio skoro cijeli čitav, dok je od nje ostalo samo komad noge, ruke, te lubanja koja se od vatre skupila na veličinu šalice. Nikakvi tragovi požara u stanu nisu pronađeni, a mrtvozornik je izjavio da takav slučaj nikad nije vidio, dok su susjedi događaj pripisali crnoj magiji.

1982. mentalno retardirana Engleskinja Jean Lucille Saffin sjedila je sa svojim 82-godišnjim ocem u njihovom domu u Londonu, kad je otac krajičkom oka uočio vatru. Okrenuo se i vidio kako njegova kćer gori. Pozvao je zeta Donalda Carrolla s kojim je uspio ugasiti vatru. Prema Carollu, Jean je 'rigala vatru' poput zmaja, odnosno vatra je iz nje izlazila na usta. Unatoč njihovim naporima Jean je umrla od opeklina u bolnici tjedan dana nakon nesretnog događaja.

Arhiva