Zona
Ovisnost o kladenju

OVISNOST O KLAĐENJU

Gdje su granice između zabave i ovisnosti o klađenju. Uživanje u uzbuđenju i neizvjesnosti ishoda prilikom klađenja, te osjećaj moći koji pruža novac za mnoge je i više nego dovoljan razlog da nastave s ovom aktivnošću

Ako se uzmu u obzir povijesni zapisi i arheološka istraživanja, kockanje postoji u kulturama gotovo svih civilizacija i seže daleko u prošlost. Prema istraživanjima antropologa došlo se do podatka da je kockanje postojalo kroz povijest u velikim društvima te da je imalo važno ulogu u njima. Tragovi i dokazi o kockanju datiraju iz vremena drevne Kine, Egipta, Rima i Indije, a neki su čak pronađeni i u Keopsovoj piramidi. Prvi zapisi o kockanju dolaze iz Engleske iz 14. stoljeća, a u njima Kralj Henry VIII. izjavljuje kako njegovi vojnici jako često troše novac na kockanje. Gledano iz današnje perspektive, igre na sreću su uvelike zastupljene u hrvatskom društvu. Primjerice, u klađenje se povremeno upušta više od milijun ljudi, a upravo je ono oblik kockanja koji je danas u Hrvatskoj pozamašno rasprostranjen. Sve veći broj kladionica koje se otvaraju diljem Hrvatske pokazuje sve veću zainteresiranost Hrvata za ovu aktivnost. Procjene govore da se u kladionicama godišnje obrne 3 milijarde kuna. Budući da se kockanje smatra težom ovisnošću od droga te da broj kockara višestruko premašuje broj ovisnika o ilegalnim drogama, obraćanje pozornosti na prisutnost klađenja u društvu je i više nego potrebno. Koliko je klađenje ozbiljan problem u Hrvatskoj, govore riječi mr.sc. Snježane Šalamon, voditeljice Jedinice za prevenciju ovisnosti: "Svjedoci smo otvaranja sve većeg broja upravo sportskih kladionica.

Svatko od nas na putu prema školi/poslu može ih vidjeti barem nekoliko. Mogu reći da me to zabrinjava jer govori o očitoj potražnji za takvim sadržajima. To nam ukazuje i na činjenicu da naše društvo nije amnestirano od problema vezanog uz ovisnost o kockanju/klađenju, odnosno da taj problem koji postoji u gotovo svim državama svijeta neće zaobići Hrvatsku", te dodaje: "Koliko je to velik problem pouzdano bi se moglo reći tek nakon nekog epidemiološkog istraživanja, ili barem nekih relevantnih statističkih pokazatelja. Kako toga za sada u Hrvatskoj nema možemo samo govoriti o tome je li kao stručnjaci primjećujemo porast broja osoba koji nam se javljaju s pitanjima vezanim uz problem ovisnosti o kockanju/klađenju. Mi u Jedinici za prevenciju ovisnosti to svakako primjećujemo."

Mada postoje tvrdnje koje govore da su dobici na sportskim kladionicama namješteni te da igračeva sreća i upućenost nemaju veze s ishodom, izgleda da većini to ne smeta. Uživanje u uzbuđenju i neizvjesnosti ishoda prilikom klađenja, te osjećaj moći koji pruža novac za mnoge je i više nego dovoljan razlog da nastave s ovom aktivnošću. Neki igrači na klađenje gledaju kao na zanimljivu igru, a i stručnjaci ovo objašnjenje uzimaju kao jedan od razloga za popularnost klađenja u Hrvatskoj. Popularnost kladionica u Hrvatskoj vezana je i uz procese tranzicije, globalizacije i europeizacije. S obzirom na sveprisutan kapitalizam u društvu, želje ljudi su izrazito narasle te vrlo često nisu u ravnoteži s mogućnostima. Činjenica je da velike želje traže od čovjeka da ih ostvari, ali poželjno je istaknuti da neke stvari u Hrvatskoj još ne funkcioniraju do te mjere da one mogu biti samo tako ispunjene. Zbog toga je vrlo jasno zašto se ljudi okreću klađenju, pogotovo mlađe generacije. U Hrvatskoj nisu rijetki niti slučajevi da kladionice ljudima predstavljaju surogat za poduzetništvo. Za one koji nemaju dovoljno novca i obrazovanja, klađenje je pravi način da se poduzetnički impuls izrazi kroz proučavanje raznih sportskih aktivnosti i ulaganje novca. Također, mnogi koji nisu zadovoljni poslom koji rade, klađenjem jačaju samopouzdanje, a vrlo su česti i slučajevi socijalizacije koja se odvija po kladionicama. Ovisnost o kockanju u Hrvatskoj potencijalno najviše stvaraju sportske kladionice. Ovaj podatak se posebno odnosi na mlade, budući da je među njima odlazak u kladionice najčešći. Iako se žene klade u iznimno malom postotku koji iznosi svega oko 6%, među najvećim ljubiteljima kladionica su osobe muškog spola od 15-29 godina, iako ima i onih preko 30 godina. Kao razlog rasprostranjenosti klađenja među mlađom populacijom neki vide okružje u kojem su te generacije odrastale, a koje je bilo obilježeno korupcijom, organiziranim kriminalom i slično.

Podaci govore da je sportsko klađenje sve učestalije, a kako društvo reagira na tu situaciju? "Društvo svoje stavove o nekom ponašanju uglavnom pokazuje kroz različite zakone i propise. Tako je kod nas zabranjeno klađenje maloljetnim osobama, čime društvo šalje poruku da je to ponašanje koje može biti opasno za mlade ljude. Problemi nastaju kada se zakon treba provoditi, odnosno kad se trebaju sankcionirati oni koji ga krše. Postavlja se pitanje jesu li to djelatnici u kladionici ili osobe koje umjesto maloljetnika uplaćuju listić i podižu dobitak? Rasprava se može nastaviti pitanjem i jesu li i roditelji odgovorni za to što im djeca imaju naviku klađenja? To su samo neki od razloga zbog kojih naše društvo sporo, a ponekad i neadekvatno reagira", objašnjava gospođa Šalamon. Poseban naglasak stavlja se na maloljetničko klađenje koje je uvelike zanemareno u hrvatskom društvu. Razlog velikog broja maloljetnika koji kockaju leži i u činjenici da mnoge kladionice ne provjeravaju dob igrača. No, kad bi se gledao motiv odlaska u kladionice, čini se da zabava nije na prvom mjestu. Zašto? Iz vrlo logičnog razloga, a to je laka zarada. Što kao motive posjećivanja kladionica iz svog iskustva vidi gospođa Šalamon, govore sljedeći podaci: "Klijenti koji se nama obraćaju za pomoć navode dva osnovna razloga: potrebu da osvoje novac i zabavu. Na žalost kada se pojave problemi vezani uz klađenje gubici su najveći upravo kod novca i zabave. U radu s njima dolazimo do nekih drugih, na prvi pogled nevidljivih razloga, npr. bijeg od svakodnevice." Zemlje poput Amerike i Engleske na klađenje gledaju kao na stvar zabave i tradicije, a da takva situacija nije i u Hrvatskoj potvrđuju sociolozi koji na klađenje gledaju kao na veliki društveni problem današnjice. Veličinu problema najbolje dočarava podatak Ministarstva financija koji govori da je tijekom 2007. godine na oklade uplaćeno više od 4 milijarde kuna, od čega je svaka kladionica ostvarila prihod od 72 milijuna kuna, a isplate u kladionicama tijekom 2007. godine dosegle su skoro 3,5 milijardi kuna. U mnogim gradovima postoji trend da se na mjestu malih dućana otvaraju kladionice, zbog čega ih negdje ima više nego pekarnica. Rijetko koja od tih kladionica ima neuspješno poslovanje, što pokazuje i činjenica da rijetko kad koja od njih prestane s radom. Podaci govore i da su neke hrvatske kladionice ušle među 400 najvećih tvrtki u Hrvatskoj.

Posljedice - zabava ili potpuni krah

Posljedice koje klađenje ostavlja na pojedincu nisu male te se očituju i na individualnoj i društvenoj razini. Zdravlje kockara je izrazito ugroženo zbog ove aktivnosti. Naime, patološki kockari često iskušavaju bolesti povezane sa stresom te imaju izrazitih problema u odnosu s bližnjima te u odnosu prema poslu. Klađenje nije opasno po obitelj ako se igrači zadržavaju na malim iznosima koje mjesečno ulažu u kladionice, te ako klađenje percipiraju kao zabavu. Koliko je takvih slučajeva u Hrvatskoj, a koliko postoji slučajeva patološkog klađenja? Iako je već napomenuto da o raširenosti klađenja među stanovnicima Hrvatske nema relevantnih istraživanja, ipak se o tome može nešto reći. "Ono što se pouzdano može reći je to da nije svako kockanje ili klađenje problematično, odnosno ponekad to radimo zaista iz čiste zabave. Postoje kriteriji koji nam pomažu pri procjeni je li netko ima problem s klađenjem i ukoliko ih neka osoba zadovolji svakako se treba javiti na liječenje. Situacija je donekle slična s alkoholom - većina ljudi popije u nekim prigodama čašu alkoholnih pića i to ne predstavlja nikakav problem. Međutim, određeni broj ljudi ima problem alkoholizma", tvrdi gospođa Šalamon.

Velik broj ljudi ulaže u kladionice ogromne svote novca, diže kredite i ulazi u minuse. Također, postoje slučajevi od ubojstava do samoubojstava. Jedan takav slučaj u Hrvatskoj je i slučaj patološkog kockara Dražena Dorčeca iz Kalinovca. Krajem 2006. Dorčec je opljačkao FINU u Đurđevcu te je pritom ubio dvoje ljudi, a sve to zbog ogromnih dugova u koje je upao zbog previše novca ostavljenog u kladionicama. Što se tiče samoubojstava, od ukupnog broja liječenih osoba od 20-30% njih je prije liječenja pokušalo počiniti samoubojstvo. Problemi s kockanjem u Hrvatskoj liječe se na odjelima za ovisnosti od sredine devedesetih godina. Budući da konstantno raste broj uplatnih mjesta, proporcionalno tome raste i broj ljudi koji traže pomoć stručnjaka. Razlozi su najčešće isti - nemogućnost kontroliranja poriva te veliki financijski problemi. Tko se najčešće obraća za pomoć? Prema riječima gospođe Šalamon, kao i kod drugih oblika ovisnosti okolina (obitelj) prepozna problem prije nego ga sama osoba prizna, na što dodaje: "Kod nas najčešće roditelji ili supružnici prvi kontaktiraju Savjetovalište, nakon čega se dogovara uključivanje u tretman. Klijenti su uglavnom adolescenti koji imaju financijskih problema zbog klađenja/kockanja. Ukoliko se pokaže da se radi o patološkom kockanju dajemo informacije o tome gdje mogu potražiti pomoć psihijatra."

Opasnost za mlade

Do ne tako davno, klađenje je bilo oblik zabave ili poroka koji je bio rezerviran samo za odrasle. Međutim, s obzirom da je kockanje legalan, svima dostupan i društveno prihvatljiv oblik zabave, očigledno je koliko takva percepcija doprinosi utjecaju na mlađe generacije. Takav stav doprinosi riziku od pojavljivanja ovisnosti kod mladih ljudi. Stopa problematičnih kockara je dva do četiri puta veća u adolescenata nego u općoj populaciji. Razlog? Razvoj od rekreativnog kockanja prema problematičnom i posljedično ovisničkom kockanju puno je brži kod adolescenata nego kod odraslih. Isto tako, u Zagrebu ne postoji naselje koje nema barem jednu kladionicu. Budući da klađenje nije obilježeno nikakvim restrikcijama, ono postaje popularan oblik rekreacije za adolescente. Sve je više mladih koji posjećuju kladionice. Iako osobe mlađe od 18 godina ne smiju kockati, nije rijedak slučaj da su roditelji ti koji svojoj djeci kupuju listiće i daju im novac za uplatu oklade. Evo što o ovakvim slučajevima ima za reći gospođa Šalamon: "Kada razgovaramo s roditeljima adolescenata koji nam se jave za pomoć sami priznaju da nisu tome u početku pridavali veliki značaj. Obično se i sami roditelji klade, pa to tumače kao obiteljsku zabavu. Roditelji prema našim saznanjima nisu maloljetnu djecu slali u kladionice. Češći je slučaj da im nisu zamjerili i nisu postavljali previše pitanja kad bi maloljetnici donijeli novčani dobitak kući." Posljedice klađenja u adolescentskoj dobi, također, postoje. Klađenje kod mladih ostavlja posljedice na svim aspektima njihovog života, od uspjeha u školi do mentalnog i fizičkog zdravlja. Posebno su izložena opasnosti ona djeca čiji roditelji kockaju, pa djeca usvajaju njihov obrazac ponašanja. Mladi koji su u velikoj mjeri izloženi klađenju postaju zatvoreni u sebe, često mijenjaju raspoloženje, a nerijetko su i vrlo depresivni. Kakva je situacija s adolescentima i klađenjem u Hrvatskoj? "Služba za prevenciju ovisnosti grada Zagreba provela je istraživanje u kojem su sudjelovali adolescenti grada Zagreba (N=2145). Na pitanje "koliko često si kockao" 13% ispitanika je odgovorilo: "Jesam više puta". Četiri godine prije u istom tom istraživanju tako je odgovorilo 9,8% ispitanika. Dakle vidimo da se u Zagrebu broj adolescenata, uglavnom se radi o maloljetnicima, povećava, a nema razloga misliti kako je u drugim gradovima u Hrvatskoj drugačije", tvrdi gospođa Šalamon.

Podaci govore da je u Hrvatskoj 50% srednjoškolaca izjavilo da povremeno ili često sudjeluju u igrama na sreću, što naravno uključuje i kladionice. No, budući da u Kanadi ta brojka iznosi 80%, Hrvatska još ima šanse za promjenu na bolje. Kako se može reducirati problem klađenja u hrvatskom društvu, govore i sljedeći podaci gospođe Šalamon: "Raširenost problema vezanih uz klađenje/kockanje ovisi o ponudi i potražnji, kao i kod drugih oblika ovisničkih ponašanja. Dakle, država bi trebala paralelno raditi na ta dva "fronta". Osmisliti programe prevencije, tretmana ali i programe redukcije ponude." Mnogi imaju vrlo slično mišljenje te se slažu s činjenicom da se jedino kroz dugotrajne i koordinirane napore koji uključuju i promjenu politike kontrole te edukativne intervencije mogu očekivati promjene u ponašanju kod mladih.

Granica zabave i ovisnosti

Neka istraživanja pokazuju da čak 20% ljudi u Hrvatskoj povremeno kocka. U Hrvatskoj razne oblike kockanja organiziraju kladionice, kockarnice, Hrvatska lutrija, igraonice s aparatima te pisani i elektronski mediji. Iako većina ljudi kocka iz zabave, za neke ljude kockanje postaje ovisnost. Gdje je granica između klađenja zbog zabave i ovisnosti te kad se ona prelazi? Prema riječima gospođe Šalamon, granicu postavljaju brojni kriteriji, a evo i koji su to: "Kao što sam već napomenula postoje kriteriji za procjenu postoji li problem, odnosno ovisnost. Neki od njih su: preokupiranost kockanjem, npr. cjelodnevno praćenje sportskih rezultata, povećavanje uloga s ciljem da se dosegne željeno uzbuđenje, neuspješni napori da se prestane s kockanjem, nemir i iritabilnost kada se pokuša prestati ili smanjiti, vraćanje kockanju kako bi se nadoknadili gubici, laganje obitelji, posuđivanje novca za kocku, nabavljanje novaca na ilegalan način, gubitak posla ili napuštanje škole i drugo."

O patološkim kockarima, bilo koje vrste, kao što je već napomenuto, u Hrvatskoj nema preciznih podataka. Međutim, u razvijenim zapadnim zemljama taj postotak iznosi od jedan do tri posto populacije. Etiologija patološkog kockanja je još uvijek nepoznata. Ono što se smatra vjerojatnim je neurobiološki uzrok kockanja, kojeg se vezuje i uz sve poremećaje kontrole poriva. No, činjenica je da 25% kockara, općenito, ima roditelje koji su bili patološki kockari. Ono što je sigurno je činjenica da je rizik za razvoj ovisnosti veći što je dob ulaska u rizično ponašanje niža. S obzirom na problem kockanja, u svijetu su poznate akcije usmjerene na politiku kontrole samog procesa kockanja. Akcije uključuju jasnu definiranost dostupnosti, restrikcije vezane uz osobe koje smiju kockati te lokacije na kojima je dopušteno kockanje. Osim toga, u svijetu postoje i razni edukativni programi i javne kampanje koje ciljaju na podizanje svijesti o problemu kockanja. Ima li sličnih inicijativa i u Hrvatskoj što se tiče klađenja? "U Hrvatskoj počinjemo primjećivati probleme, a prvi korak ka rješavanju nekog problema je svakako spoznaja da on uopće postoji. Naravno da treba proći i određeno vrijeme da bi se problem razvio i prepoznao. Čini se da je upravo sada to vrijeme, odnosno da su se stvorili uvjeti za konkretne poteze", ističe gospođa Šalamon, dodajući: "Prvi koraci su već učinjeni, primjećujemo različite aktivnosti vezane uz senzibilizaciju javnosti za taj problem. Međutim, to su uglavnom ne kontinuirane aktivnosti koje poduzimaju neki pojedinci ili udruge građana. Država bi s jedne strane trebala raditi na programima edukacije, odnosno prevencije problema, te strože kontrolira otvaranje kladionica/kockarnica, odnosno destimulirati takav oblik zarade." S vremenom će se situacija vezana uz sportsko klađenje sigurno promijeniti. Hoće li ta promjena biti pozitivna ili negativna, teško je reći, a evo i zašto: "Odgovor na ovo pitanje bi značio predviđanje budućnosti, kao da gledam u čarobnu kuglu. Kako će se odvijati situacija vezano uz problem klađenja ovisi o mnogim faktorima: koliko će se mladi uspjeti zabaviti na druge načine, koliko će biti razbijena zabluda o lakoj zaradi, koliko će kladionica postojati, koliko će roditelji moći pružiti materijalnih dobra svojoj djeci i slično", ističe gospođa Šalamon. Za određivanje budućnosti hrvatskog društva u svezi kladionica potrebno je imati relevantne pokazatelje, što potvrđuju i riječi gospođe Šalamon, koja ističe da za sada to nije slučaj jer u Savjetovalištu za probleme ovisnosti grada Zagreba postoji, primjerice, problem dolaska do podatka koliko je uopće sportskih kladionica otvoreno u Hrvatskoj.

Arhiva