Zona
Fotolia 43327791 xs

NAJVEĆE SVJETSKE EPIDEMIJE

Zbog mnoštva bolesti, velik dio čovječanstva tijekom povijesti, ali i danas nije umro prirodnom smrću. Koje su bolesti bile najpogubnije?

Čini li vam se da prilikom otkrića cjepiva protiv neke bolesti čovječanstvo kao da na sebe 'navuče' 10 novih bolesti? Naime, kroz povijest se zaredao velik broj bolesti od kojih su neke poprimile razmjere epidemije, pa čak i pandemije, te su sa sobom 'uzele' velik broj ljudskih života. No zamislite što bi tek bilo da cjepivo za bolesti koje se danas uspješno liječe nikad nije izumljeno?! Iako se mnoge od sljedećih bolesti danas uspješno liječe, neke još uvijek nalaze žrtve i uzimaju ljudske živote. Upoznajte 10 najvećih epidemija u ljudskoj povijesti.

Velike boginje

U 16. stoljeću, u vrijeme otkrića Amerike, koja je tad imala oko 100 milijuna stanovnika, američki domoroci nisu bili imuni na bolesti koje su im donijeli europski došljaci, što je pridonijelo tome da je gotovo došlo do istrebljenja tog stanovništva. Vodeća bolesti s kojom se nisu mogli nositi bile su velike boginje.

Bolest koja je u Europi bila prisutna tisućama godina, prenosi se tjelesnim tekućinama, zrakom te preko odjeće. Manifestira se povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima po cijelom tijelu te svrbežom popraćenim osipom i krastama po tijelu. Velike boginje izazivaju smrt kod oko 30% zaraženih, a kod preživjelih često ostavlja trajnu unakaženost ili sljepoću.

Iako je cjepivo otkriveno još 1796. godine, smatra se da je samo u 20. stoljeću od te bolesti umrlo između 300 i 500 milijuna ljudi. 1977. godine virus je iskorijenjen među ljudskom populacijom, te ga danas nalazimo isključivo u laboratorijima. Iz tog razloga cijepljenje protiv velikih boginja više se ni ne provodi, pa mnogi smatraju da bi se ta bolest mogla početi koristiti kao terorističko oružje.

Španjolska gripa

Kako se Prvi svjetski rat počeo bližiti kraju, stanovništvo je počela desetkovati nova bolest, koja je u par mjeseci primila ne samo razmjere epidemije, već i pandemije. Španjolska gripa pojavila se u ožujku 1918. i do kraja iste godine usmrtila je skoro 40 milijuna ljudi. Za usporedbu, u cijelom Prvom svjetskom ratu poginulo je od ratnih zbivanja nešto više od 8 milijuna ljudi.

Sam uzročnik smrti najčešće je bila upala pluća izazvana virusom španjolske gripe, popraćena najčešće obilnim krvarenjem. Simptomi su inače bili klasični simptomi gripe, uz to što su se javljale crne točke najčešće po licu, a smrt je nastupala u pravilu 48 sati nakon zaraze. Virus španjolske gripe uzrokuje mikrob H1N1, a znanstvenici smatraju da je virus prešao s ptica na ljude u SAD-u. Naziva se upravo španjolskom gripom, jer su španjolski mediji najviše pisali o gripi kad se pojavila, budući da Španjolska nije sudjelovala u Prvom svjetskom ratu.

Ljudski organizam za razliku od ptičjeg nije imao dovoljno razvijen imunitet da se bori protiv te bolesti, kao što američki domoroci nisu imali imunitet na europske bolesti. Epidemija se nakon otprilike godinu dana utišala, te je virus preuzeo manje opasan oblik, no procjenjuje se da je od španjolske gripe umrlo oko 100 milijuna ljudi.

Crna smrt

Crna smrt koja je 1348. godine doslovce prepolovila europsko stanovništvo, a usmrtila je i velik broj ljudi u Kini i Indiji smatra se prvom pandemijom. Simptomi su uključivali otečene limfne žlijezde, groznicu, kašalj, krvave izbljuvke i poteškoće s disanjem. Crna smrt je dugo smatrana epidemijom kuge koja se na ljude prenosila preko štakora i buha, no novija istraživanja osporavaju tu teoriju.

Naime, neki znanstvenici smatraju da je bolest koja je u 14. stoljeću harala Europom bila slična eboli, te da se ne radi o kugi, budući da se radi o bolesti koja može rezultirati velikim gubitkom krvi. Iako se znanstvenici ne mogu usuglasiti koja je bolest skrivila toliko smrti, povijest ju je zabilježila kao Crnu smrt zbog njezinog figurativnog značenja, a ne zbog akralne nekroze - simptoma bolesti zbog kojeg bi koža bolesnika pocrnila zbog potkožnog krvarenja, kao što mnogi misle. Osim po smrtnosti bolest je ostala zapamćena i po tome što je izmijenila socijalnu strukturu ondašnjeg stanovništva, te je promijenila način razmišljanja ljudi tog doba koji su tad počeli živjeti za 'ovaj trenutak'.




Malarija

Malarija je bolest koja je među ljudima prisutna oko 4.000 godina te je zabilježena i u nekim grčkim djelima, te indijskim i kineskim tekstovima. Već su u prvim tekstovima ondašnji znanstvenici povezali bolest sa komarcima. Naime, malarija se prenosi komarcima koji bolest prenose na čovjeka dok se hrane njegovom krvlju.

Nakon što mikrobi koji uzrokuju tu bolest došavši u krv, ulaze u eritrocite i uništavaju ih u potpunosti. Simptomi uključuju visoku temperaturu, groznicu, bol u mišićima te glavobolje. Malarija je, otkad se pojavila, uzrokovala velik broj smrtnosti diljem svijeta, te je broj života koje je odnijela teško procijeniti. Iako se malarija danas uspješno liječi, ona je još uvijek veliki problem u svijetu, posebno u siromašnim zemljama gdje lijekovi nisu dostupni. Na mogućem se cjepivu protiv malarije još uvijek radi.


Tuberkuloza

U DNK-u egipatskih mumija pronađeni su uzročnici tuberkuloze što pokazuje da i ova bolest ima dugačak staž među čovječanstvom. Bakterija koja se širi zrakom, napada pluća uzrokujući bolove u plućima, slabost, gubitak težine, kašalj i obilno znojenje. U nekim slučajevima bolest napad i mozak, bubrege i kralježnicu.

Velika epidemija tuberkuloze započela je u Europi u 17. stoljeću i harala je puna dva stoljeća. Poznata kao 'velika bijela kuga' bila je iznimno velik problem u afričkim kolonijama, te još danas desetkuje siromašno afričko stanovništvo, iako za bolest postoji i cjepivo i lijek. No ipak od onih koji razviju aktivni oblik bolesti, svake godine na svijetu umire 2 milijuna ljudi, što tuberkulozu čini najsmrtonosnijom zaraznom bolešću iza AIDS-a.


Kolera

Indijci su bili upoznati s kolerom od davnina, no ostatak je svijeta došao u dodir s tom bolesti tek u 19. stoljeću. Bolest zahvaća cijelo tanko crijevo, a uzrokuje proljev, povraćanje, grčeve u mišićima, dehidraciju, oliguriju i kolaps. Imunološki sustav većine ljudi može lako 'pobijediti' koleru, no samo ako spriječe dehidraciju u prvih nekoliko dana. Bolest se obično širi kontaminiranom hranom i vodom, a u rijetkim slučajevima i fizičkim kontaktom.

Kolera je potakla povećanje brige oko higijenskih uvjeta i navika, te se smatralo da je epidemija uspješno zaustavljena i da je bolest nestala. No ponovo se javila 1961. godine u Indoneziji i proširila na velik dio svijeta, te je prisutna i danas. Smatra se da godišnje od kolere oboli 300.000 ljudi te da od oboljelih njih oko 4.000 umre.

AIDS

AIDS je zasigurno najozloglašenija i najraširenija bolest današnjice. Pojavila se osamdesetih godina prošlog stoljeća i otad ubila više od 25 milijuna ljudi. AIDS je kronična neizlječiva bolest uzrokovana HIV-om (Human Immunodeficiency Virus). Prenosi se krvlju, seksualnim kontaktom, s majke na nerođeno dijete, tijekom poroda i kasnije dojenjem.



HIV oštećuje i uništava stanice imunološkog sustava i tako onemogućuje organizmu da se bori protiv bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija s kojima se inače organizam bori bez ikakvih poteškoća. Znanstvenici smatraju da je bolest prešla tijekom 20. stoljeća s majmuna na čovjeka te se ubrzo proširila i to pogotovo ponovno po Africi, prvenstveno zbog needuciranosti stanovništva o bolesti. Prema nekim statistikama trenutačno je 33.2 milijuna ljudi u svijetu HIV pozitivno, a samo 2007. godine od AIDS-a je umrlo 2.1 milijuna ljudi.

Žuta groznica

Žuta groznica je teška virusna bolest koju prenose komarci. Proširila se poglavito po europskim kolonijama u Americi, te je i sam Napoleon nakon što je poslao vojsku od 33.000 vojnika u Luisianu, a zahvaljujući žutoj groznici vratilo mu ih se samo 4.000 živih, u strahu da ne ostane bez vojske odlučio prodati koloniju.

Tipični simptomi žute groznice su visoka temperatura, groznica, glavobolja, bolovi u mišićima te povraćanje. Otkazivanje jetre uzrokuje da tijelo poprimi žutu boju, otkud i ime bolesti. Usprkos cijepljenjima i lijekovima bolest je u Južnoj Americi i Africi još uvijek prisutna, a smrtnost kod te bolesti iznosi 20-50%.

Pjegavi tifus

Za vrijeme ratova kad se primjerice u rovovima ili logorima velik broj ljudi nalazi u zatvorenom nečistom prostoru, velika je mogućnost da se pojave tjelesne uši s kojima su se kroz povijest morali boriti svi prenatrpani gradovi i prostori. Tjelesna uš svojedobno je harala za vrijeme 2. svjetskog rata kada je i prenosila pjegavi tifus, odnosno rovovsku groznicu. Podizanjem higijenskog standarda ta je vrsta uši danas gotovo iskorijenjena.

Simptomi koji se javljaju kod pjegavog tifusa su glavobolja, gubitak apetita, mučnine i visoka temperatura. Budući da bolest utječe na cirkulaciju, javlja se i gangrena te otkazivanje bubrega i upala pluća. Uz to, mogu se javiti i halucinacije i otkazivanje srca. Povećanjem sanitarnih uvjeta, pjegavi je tifus nestao, premda se još ponekad javlja u siromašnijim dijelovima svijeta.
Dječja paraliza

Dječja paraliza je bolest koja je paralizirala i ubijala djecu tisućama godina unatrag. Bolest nastaje kao posljedica virusne upale dijela leđne moždine, a uzrokuje potpunu ili smanjenu pokretljivost. Vjeruje se da virus poliomyelitisa, koji uzrokuje dječju paralizu, ulazi u tijelo kroz usnu šupljinu i da se razmnožava u gastrointestinalnom traktu, a vjerojatno i u susjednim tkivima. Kod dijela takvih osoba virus naknadno zahvaća središnji živčani sustav.

Nakon masovne epidemije dječje paralize 1954. godine uvedena su obavezna cijepljenja. Danas se novi slučajevi javljaju tek kod osoba koje nisu cijepljene, kako djece tako i odraslih.

Arhiva