Zona
Najstariji%20zanat

NAJSTARIJI ZANAT NA SVIJETU

Prostitucija je negdje legalizirana, dok se drugdje kažnjava smrću. Koji sve oblici prostitucije postoje, koliko je ona raširena?

Prostitucija je seksualna aktivnost do koje dolazi u zamjenu za novac. Legalni status prostitucije varira između različitih zemlja i kultura, pa dok se negdje kažnjava smrtnom kaznom, negdje je zakonom dozvoljena. Sam termin se često koristi i u malo širem kontekstu, pa se njime izražavaju sve seksualne aktivnosti koje netko ne odobrava, kao što su primjerice promiskuitet ili izvanbračni spolni odnos.

Muška prostitutka koja svoje usluge pruža ženama često se naziva i eskort ili žigolo, dok se pornografske glumce i glumice, kojima se isto plaća za seks, najčešće ne percipira kao prostitutke. Također, žena koja se upušta u spolne odnose s muškarcem koji je financira, ali ne živi s njom, proziva se ljubavnica, ali ne i prostitutka.

Prostitutke se često imenuje različitim uvredljivim nazivima, iako se neke prozivaju i eskort damama, no mnogi ističu da postoji razlika između eskorta i prostitucije jer bi eskort trebao uključivati tek plaćeno druženje s muškarcima, bez seksa, za razliku od prostitucije koja obično ne podrazumijeva druženje i komunikaciju, već puki seks. Iako se riječ kurva koristi u izrazito negativnom kontekstu, u Njemačkoj primjerice većina organizacija prostitutki namjerno koristi tu riječ, jer izraz 'prostitutka' smatraju previše birokratskim. Oni pak koji žele maknuti socijalnu stigmu koja se veže uz prostituciju, koja inače potiče od latinske riječi prostituere što znači javno izlagati, promoviraju izraze kao što su seksualni radnici.

Koliko god ispravno ili neispravno bilo, prostitutka bez određivanja spola uobičajeno se veže uz žene, a sama prostitucija poznata je i kao 'najstariji zanat na svijetu'. Muškarci pod čijom organizacijom rade prostitutke nazivaju se svodnici ili makroi, dok se žene koje to čine prozivaju madame.

Mjesta radnje

Kod ulične prostitucije, prostitutka, oskudno odjevena bez obzira o kojem godišnjem dobu je riječ, presreće mušterije na uglovima ulica, ili šetajući gore-dolje uz cestu, na mjestima poznatim i kao 'štajga'. Mušterije, najčešće u automobilima, dogovaraju cijenu usluge prije nego što im se prostitutke pridruže u automobilu. Potom do seksa dolazi u autu, u obližnjim manje prohodnim ulicama ili u unajmljenim hotelskim sobama. Ulične prostitutke najčešće rade kako bi zaradile za drogu, jer je često riječ o ovisnicama o narkoticima.

Bordeli ili 'javne kuće' specijalizirane su ustanove za prostituciju, a najčešće su smještene u centru grada ili u crvenim distriktima u velikim gradovima. Prostitucija se uz to često odvija u različitim 'salonima za masažu', a u azijskim zemljama i u brijačnicama, gdje se seksualne aktivnosti često nude kao dio ponude obrta.

Kod eskort prostitucije seksualne aktivnosti odvijaju se obično tamo gdje je smještena mušterija, najčešće u njegovoj/njezinoj hotelskoj sobi. Ovim oblikom prostitucije najčešće rukovodi jedna od brojnih eskort agencija, koje nude privlačne pratitelje/pratiteljice za društvena događanja. Agencije svoje usluge obično oglašavaju u regionalnim novinama, a nakon što ih klijent nazove i navede što traži od eskort dame, oni mu ponude nekoliko njih koje bi ga mogle zanimati. Kako bi zaštitili identitet djevojaka, ali i osigurali efektivnu komunikaciju, agenti dogovaraju sastanak klijenta s djevojkom. Također, za vrijeme pregovora agenti ne spominju seksualne usluge, kako bi se osigurali od mogućih krivičnih gonjenja, pa tako same agencije tvrde da nikad ne dogovaraju seksualne usluge, iako je mali broj uspješnih agencija koje nude isključivo djevojke za socijalno druženje.

Čak i u zemljama gdje je prostitucija legalna, postoji čitav niz eskort agencija, jer oni ističu da su njihove djevojke mlađe, obrazovanije i općenito 'finije društvo'. Agencije od djevojaka, po mušteriji, uzimaju od 100 dolara do 50% njihove zarade. Na internetu se danas oglašavaju brojne eskort agencije, s objavljenim fotografijama svojih djevojaka, a među eskort osobljem ponekad se nađu i osobe koje rade samostalno, bez agencije, te koje svoje usluge dogovaraju isključivo same, bez uplitanja trećih osoba. Takve privatnice mogu zaraditi od 200 do 5.000 dolara po klijentu, ovisno koje su sve usluge uključene, a dok se neke eskort dame mogu 'otkupiti' na cijelu noć, druge svoje usluge naplaćuju po satu, ili razdobljima od 30 ili čak i po 15 minuta.

U seksualnom turizmu došljaci iz bogatih zapadnih zemalja odlaze u siromašne zemlje Trećeg svijeta, primjerice na Tajland, u potrazi za seksualnim uslugama koje su u njihovim domovinama daleko skuplje. Svjetska turistička organizacija, specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda, definira seksualni turizam kao "organizirana putovanja u turističkom sektoru, ili izvan njega, koja se koriste strukturom i mrežama s glavnim ciljem upuštanja u seksualne odnose turista s građanima zemlje koju posjećuju".

Seksualni turizam često se miješa s terminom 'dječji seksualni turizam', premda osoba koje se upušta u "običan" seksualni turizam ne mora zbog toga trpjeti posljedice, dok ona koja ima odnos s djetetom prostitutkom može učiniti kriminalno djelo prema međunarodnom pravu, uz kršenje zakona zemlje u kojoj je turist i svoje zemlje iz koje dolazi. Druga popularna odredišta za seksualni turizam su Brazil i Karipsko otočje, ali i brojne zemlje istočnog bloka.

U Rusiji i drugim zemljama koje su nekoć činile dio SSSR-a, prostitucija se najčešće odvija na otvorenom. Jedna prostitutka stoji uz cestu i pokazuje autima kako da dođu do točke, najčešće u pokrajnjim uličicama ili parkiralištima, gdje su poredane prostitutke koje mušterija može promotriti iz auta, pa pokupiti onu koja mu se najviše sviđa. U ovakvim uvjetima, prostitutke, često vrlo mlade djevojke, izložene su riziku od nasilja, no na sreću, iako je bila izuzetno popularna krajem 1990-ih, ovakva vrst prostitucije je u padu.

Postoje i prostitutke specijalizirane za pružanje usluga vozačima kamiona, koje rade uz pomoć radio odašiljača na istim frekvencijama preko kojih vozači komuniciraju međusobno. Prostitutke su smještene na parkiralištima na kojima se obično zaustavljaju vozači, te s njima dogovaraju 'posao' na posebno kodiranom vozačkom žargonu, da bi im se na kraju pridružile u njihovom vozilu.



Pravna stajališta

S jedne strane svijeta, u Sudanu, prostitutke nakon svojeg trećeg prekršaja dobivaju smrtnu presudu, dok su u Mađarskoj i Nizozemskoj porezne obveznice koje imaju čak i svoj sindikat, te su tamo bordeli i oglašavanje posla legalni, iako prostitutke moraju biti starije od 18 godina. U Njemačkoj i Švicarskoj, gdje se uporno svađaju jer neki smatraju da se prostitucijom osobe mogu baviti već s navršenih 16, dok se drugi zalažu da legalna dob ostane 18 godina, kao i na Novom Zelandu, situacija je slična kao i u Nizozemskoj.

U australskoj državi New South Wales svaka osoba s navršenih 18 godina može pružati seksualne usluge u zamjenu za novac, dok u Victoriji i Queenslandu prostitutke moraju imati posebnu dozvolu za bavljenje takvim poslom. Slično, u državi Nevadi u SAD-u dozvoljeni su bordeli, iako su ih neke regije unutar države zabranile, a samostalni seksualni radnici ne trebaju imati dozvole i registrirati čime se bave.

U nekim zemljama legalni status prostitucije varira ovisno o tome što seksualne aktivnosti točno uključuju. Primjerice u Japanu je vaginalni seks zabranjen prostitutkama, dok je felatio (oralno zadovoljavanje muškaraca) legalan i žena smije biti plaćena za pružanje istog. U Turskoj je ilegalna ulična prostitucija, ali ona regulirana u bordelima je legalna. Svi bordeli stoga moraju imati dozvole, kao i njihovi seksualni radnici koji ih dobivaju od Komisije za zaustavljanje veneričnih bolesti i prostitucije.

U mnogim državama sam čin razmjene seksa za novac nije ilegalan, ali mnoge aktivnosti povezane s prostitucijom jesu. Tako su u Engleskoj, Walesu, Škotskoj, Kostariki, Kanadi i Danskoj nuđenje u javnosti, podvođenje prostitutki, te posjedovanje ili vođenje bordela ilegalne aktivnosti. Policija u tim istim zemljama često je potpuno različito kontrolirala prostituciju kroz povijest, prolazeći faze od nulte točke tolerancije prema prostitutkama sve do 'gledanja kroz prste' neslužbenim distriktima crvenih svjetla.

Zakoni također ovise o tom koji je akter osoba u lancu prostitucije, je li riječ o mušteriji, prostitutki ili njezinom svodniku. U Švedskoj je dozvoljeno prodavanje seksa, ali ne i njegova kupovina, kao i svodništvo. U Hong Kongu prostitucija je legalna sve dok se odvija privatno, dok su svodništvo i bordeli zabranjeni. No u praksi većinu prostitucije kontroliraju trijade, vodeći uz to najčešće salone za masažu, noćne klubove i klubove za karaoke. Trijade, kako bi izbjegli optužbe za vođenje bordela najčešće iznajmljuju stanove za djevojke u kojima one rade, ali i unutar svojih karaoke klubova grade i svoje male sobe za iznajmljivanje po satu, pa nakon što djevojke ponude svoje usluge zainteresiranim posjetiteljima kluba, posebno unajmljuju sobe svatko za sebe. Policija povremeno organizira racije s kojima želi uhititi što više članova organizirane prostitucije pod vodstvom trijada, no najčešće završe tek s nekoliko jadnih djevojaka koje mogu optužiti zbog ilegalne imigracije. Samostalne prostitutke, većinom s Filipina, Tajlanda, iz Indonezije, i katkad iz Latinske Amerike ili bivšeg Sovjetskog Saveza, svoje usluge nude u disko klubovima ili barovima hotela.

Ustanove uključene u seksualno ropstvo ili one kojima rukovode organizirani kriminalci glavna su meta policijskih akcija, iako često neuhvatljiva. Policija najčešće intervenira nakon žalbi lokalnog stanovništva i to obično na ulične prostitutke, a čak i u zemljama u kojima je prostitucija ilegalna, neki njezini oblici se toleriraju. Dvostruka mjerila koriste se i na način da policija zna od prostitutki iznuđivati novac ili protuusluge, posebice informacije o kriminalnim djelima, u koje prostitutke često imaju dobar uvid, u zamjenu za to da im progledaju kroz prste i puste ih da na miru obavljaju svoj posao.

U nekim zemljama u kojima je prostitucija dozvoljena, ona je regulirana nizom smjernica. Opravdanje za različite regulative društvo pronalazi u činjenici da je prostituciju teško u potpunosti zaustaviti, pa smatraju da je bolje barem onemogućiti što više njezinih nepoželjnih posljedica. Ciljevi reguliranja prostitucije su kontrola spolno prenosivih bolesti, smanjenje seksualnog ropstva, kontrola bordela i onemogućavanje povezivanja prostitucije s velikim zločinačkim organizacijama. U Melbournu u Australiji tako su 2003. godine na burzu izašle dionice bordela Daily Planet, a prije negoli je itko mogao postati njihov dioničar morao je proći policijsku provjeru.

Problemi prostitucije

Prostitutke su u najvećoj mjeri izložene nasilju, a kao profesija imaju veću smrtnost od ijedne druge grupe žena ikad proučavane. Stopa ubojstava kod žena prostitutki 2004. godine iznosila je 204 prostitutke na njih 100.000, dok je primjerice u rizičnoj profesiji muških taksista 1994. godine na njih 100.000 ubijeno tek 29. Ali bitno je istaknuti razliku u postotku žrtva nasilja među prostitutkama koje rade na ulici i onih koje rade kod kuće, kao eskort dame ili u salonima za masažu, dok nasilnici u jednakoj mjeru mogu biti klijenti, svodnici i korumpirani policajci. Prostitutke su često i žrtve serijskih ubojica, koji ih mogu koristiti kao laki plijen ili se opravdavati socijalnom i/ili religijskom stigmom povezanom s prostitutkama. Jack Trbosjek ubio je u Londonu 1888. godine pet prostitutki, dok je Amerikanac Gary Ridgway priznao da je između 1982. i 1998. godine ubio 48 prostitutki, a njih pet na isti je način okončalo svoje živote u Ipswichu u Engleskoj, u prosincu 2006., kad su pale u ruke Stevea Wrighta.

Prostitutke su i česte žrtve trgovine ljudima. Naime, mnogim ženama iz siromašnih zemlja obeća se dobar posao na Zapadu, ili ih se jednostavno otme, te ih se odvede na drugi kraj svijeta gdje su prisiljene baviti se prostitucijom. Budući da njihovi otmičari posjeduju prave ili lažne dokumente, ne mogu napustiti zemlju niti pobjeći od njih, a često se prijeti smrću članovima njihove obitelji, koju su ostavile doma, često u istočnoj Europi, ako pokušaju pobjeći.

Prostitutke se često povezuje i sa spolno prenosivim bolestima. Naime, jedan od glavnih razloga širenja HIV-a u azijskim zemljama je njegovo masivno širenje između seksualnih radnika i njihovih klijenata. HIV se također veže uz prostituciju u Africi, a jedno istraživanje je pokazalo da odnosi s prostitutkama uzrokuju povećanje infekcije HIV-a među odraslim muškarcima u Accri, glavnom gradu Gane, za 84%.Također širenje HIV-a iz urbanih središta u ruralna područje Afrike povezuje se sa sve većom mobilnošću farmera koji često posjećuju prostitutke u gradovima, što je čest slučaj u Etiopiji.

U zemljama u razvoju povećava se pak rast spolno prenosivih bolesti u urbanim sredinama, što mnogi povezuju s prostitucijom. Kao odgovor na taj rastući problem mnogi zahtijevaju ili potpunu zabranu prostitucije, ili uvođenje sistema registracije prostitutki što bi uključivalo i njihove redovite sistematske zdravstvene preglede, ili pak edukaciju prostitutki i njihove klijentele o kontracepciji i rizičnosti nezaštićenih spolnih odnosa. Mnogi pak smatraju da bi prve dvije mjere bile kontraproduktivne i da bi one samo uzrokovale da prostitutke rade ilegalno i bez ikakvih mjera opreza, na svoju osobnu štetu.

Prostitucija kroz povijest i danas

Najstarija javna kuća o kojoj su sačuvani podaci bila je u gradu Uruku u Sumeriji, a potječe iz doba Nabukodonozora II., koji je vladao od 605. do 562. godine prije Krista. Tamo su pronađeni ugovori iz kojih proizlazi da su bogati građani u Babilonu iz prostitucije svojih robinja dobivali znatne zarade. Geograf Strabon, koji je živio u doba cara Augusta, tvrdi da je u tadašnjem afroditinom hramu bilo više od 10.000 prostitutki. Toma Akvinski je zaključio da je prostitucija "nužno zlo", a Augustin da "ne treba suzbijati prostituciju, jer će lakomislena požuda pokvariti društvo". Većina zemalja zabranila je prostituciju nakon 2. svjetskog rata, ali se ona održala na ilegalan način.

Prema jednom američkom članku iz 1990. godine broj prostitutki u tipičnom okruženju u SAD-u, u Coloradu Springsu između 1970. i 1988. godine bio je procijenjen na 23 od 100.000 stanovnika, od kojih je 4 % bilo mlađe od 18 godina. Prosječna karijera tih prostituki trajala je prema procjenama prosječno pet godina, a prostitutka je u jednoj godini spavala s prosječno 868 muških partnera. Istraživanje iz 1994. pokazalo je pak da se 16 % muškaraca u dobi između 18-59 godina u SAD-u barem jednom u životu koristilo uslugama prostitutki.

Procjenjuje se da u Indiji radi gotovo 8 milijuna prostitutki, dok u Nizozemskoj prostitucija čini čak 5 % ukupne ekonomije. U Hrvatskoj, prema grubim procjenama, ima oko 3.500 prostitutki koje na godinu zarađuju 30 milijuna Eura.

U svojim nastojanjima da suzbiju prostituciju, vlasti raznih zemalja podijelili su se oko pogleda na korijene i uzroke prostitucije. Za neke je temeljni krivac potražnja, a za druge ponuda. Za one koje analiziraju potražnju važni su razni parametri, poput primjerice neravnomjernosti broja žena i muškaraca (primjerice, u Kini trenutačno ima 70 milijuna više muškaraca nego žena, što je plodno tlo za prostituciju).

Među onima koji smatraju da je temelj potražnja je i profesorica na Ženskim studijima Fakulteta na Rhode Islandu Donna Hughes koja je napisala: "Treba konfrontirati potražnju za prostitucijom... Muškarci, kupci komercijalnog seksa, su ultimativni konzumenti žena i djece koji se prostituiraju... Istraživanja o muškarcima koji kupuju seks su pokazala da su mnoga nagađanja o njima lažni mitovi. Rijetki su to muškarci koji su usamljeni ili imaju seksualno nezadovoljavajuću vezu. Zapravo, muškarci koji se koriste prostitucijom češće imaju više seksualnih partnera nego oni koji se njom ne koriste. Oni često javljaju da su zadovoljni svojim suprugama. Oni kažu da žele više - seksualni činovi koji njihove supruge neće učiniti ili uzbuđenje koje dolazi od potrage za ženom koju mogu kupiti na kratko vrijeme".

A dok gotovo sve religije bezuvjetno zabranjuju prostituciju, kao i seks izvan braka, mnogi smatraju da je ovaj najstariji zanat ionako teško zabraniti, te, ne ulazeći u moralni aspekt spavanja s nekim zbog novca, ističu da je bolje regulirati prostituciju nego je uzaludno pokušavati iskorijeniti.

Arhiva