Zona
Fotolia 258082227 xs

UM - OSTVARENJE SVJESNOSTI SVEMIRA

Svijest stvara materijalni svijet . Upoznajte tezu prema kojoj je svijest, nasuprot materiji, zaslužna za naše cjelokupno znanje o svijetu. Saznajte više.

Indijski fizičar Amit Goswami u svojem djelu Svemir svjestan sebe – Kako svijest stvara materijalni svijet objašnjava i potkrepljuje tezu prema kojoj je svijest, nasuprot materiji, zaslužna za naše cjelokupno znanje o svijetu. Predstavljajući razne dualističke i monističke škole u trećem dijelu knjige Samoreferentnost: Kako jedan postaje mnoštvo, upozorava čitatelje: „Zadržite skeptičnost i uvijek svaku filozofiju usporedite s vlastitim iskustvom prije no što se opredijelite za neku stranu.“ Prethodna bi se misao mogla iskoristiti kao svojevrstan moto u kontekstu prikupljanja bilo kakvih informacija i upravo je široka primjenjivost ono što je čini univerzalnom.

Promjene u mozgu mijenjaju povijest

Goswami, dakle, govori o svijesti kao o kategoriji koju je moguće promatrati u okvirima kvantne fizike. Neki od njegovih koncepata razrađeni su u tekstu koji slijedi:

„Spoznaja da je najveći dio mozga mjerni aparat vodi do novog i korisnog načina razmišljanja o mozgu i svjesnim zbivanjima. Biolozi često tvrde da svijest mora biti epifenomen ['sekundarni fenomen; nešto što postoji u ovisnosti o prethodnom postojanju nečega drugog'] mozga jer promjenama u mozgu zbog prirodnih oštećenja ili uzimanja droga mijenjaju se i svjesni događaji. Tako je!, kaže kvantni teoretičar, jer mijenjanje mjernog aparata svakako mijenja ono što se može mjeriti pa stoga mijenja i događaj. Ideja da bi se formalna struktura kvantne mehanike trebala primijeniti na mozak – um uopće nije nova, ali razvijala se postupno. Međutim, ideja o tome da se na mozak – um gleda kao na kvantni sustav/mjerni aparat jest nova…“

Mozak je organ koji nam omogućuje percepciju – da svjesno koristimo osjetila pa čak i da ispitujemo njihove značajke, npr: imamo li dioptriju ili cilindre (kako vidimo), u kojoj su nam mjeri začepljeni nos ili uši (kako mirišemo ili čujemo), u kojem dijelu tijela ima najviše ili najmanje završetaka živaca (kako osjećamo dodir), koliko imamo okusnih pupoljaka na jeziku (kako doživljavamo okus).

Ovo su samo neka od osjetila koja čovjek posjeduje. Imamo mnogo različitih organa pomoću kojih se stvaraju osjeti, no sve njih percipira jedan organ, a to je mozak – i to može biti jedan od dodatnih razloga zašto bi na mozak bilo dobro gledati i kao na mjerni instrument tj. kvantni sustav, a ne kao na običan komad mesa.

Moguće je ostvariti povezanost između dvaju mozgova

Osim što putem mozga svaki pojedinac dobiva informacije o zaprimljenim podražajima, mozgom se može i komunicirati, i to na neuobičajene načine:

„Prostorna koherencija je jedno od čudesnih svojstava kvantnih sustava. Tako nam ovi pokusi s koherencijom možda daju izravne dokaze da mozak djeluje kao mjerni aparat za normalne modove kvantnog sustava koji možemo nazvati kvantni um. Nedavno je eksperiment koherencije elektroencefalograma (EEG) subjekata u meditaciji proširen i na mjerenje koherencije moždanih valova u dva subjekta istodobno – i to s pozitivnim rezultatom. To su novi dokazi o kvantnoj nelokalnosti. Dvoje ljudi meditira zajedno, ili je povezano procesom promatranja na daljinu, i njihovi moždani valovi pokazuju koherenciju. Ne bi li to trebalo zaintrigirati i skeptika? Što drugo osim EPR korelacije među umovima može objasniti takve podatke?“

EPR korelacija je „fazni odnos koji se ustrajno održava čak i na udaljenosti između dva kvantna objekta koji su tijekom određenog razdoblja međusobno djelovali, a zatim prestali biti u interakciji; u primjeru ove knjige EPR korelacija odgovara potencijalno nelokalnom utjecaju između objekata“.

Možda se slična koherencija događa u slučaju u kojem jedna osoba pomisli na drugu osobu, a ta druga osoba, nedugo nakon toga, nazove prvu osobu, koja je na nju samo pomislila, ili joj pošalje poruku, ili nešto takvo, no tu bi pretpostavku valjalo dobro istražiti. Kada bi to bilo dokazano, to bi značilo da ljudi imaju sposobnost komunicirati kao što komuniciraju radioantena i radioprijemnik. Možda postoji mogućnost da svaki čovjek ima supermoći kojih iz nekog razloga nije svjestan. No, ovdje ne bi trebalo biti riječi ni o čemu mističnom – mnogo ljudi ima velik potencijal za obavljanje raznovrsnih, ali svakodnevnih poslova, a nisu ga svjesni.

Kako se manifestira svjesnost svemira?

Raspravljajući o tome je li kvantni um tj. kvantni mozak pojava koja obećava ili samo hipoteza, Goswami napominje:

„Sve nove znanstvene paradigme počinju hipotezama i teoretiziranjem. U onom trenutku kad filozofija ne potiče formuliranje novih teorija i eksperimentalnih ispitivanja ili kad se izbjegava suočiti sa starim, neobjašnjenim eksperimentalnim podacima, ona počinje obećavati.“

Autor pokušava prikazati dualističko shvaćanje na ujedinjujuć način: „Klasični funkcionalizam polazi od toga da je mozak strojna oprema, a um programska podrška. Bilo bi jednako neutemeljeno reći da je mozak klasični, a um kvantni.“ Kako bi iznašao rješenje problema, nastavlja kako se „doživljena mentalna stanja javljaju iz interakcije i klasičnih i kvantnih sustava…“ Drugim riječima, mentalna stanja rezultat su interakcije i strojne opreme i programske podrške, tj. ona nastaju interakcijom i hardvera i softvera. Goswami tvrdi „da je mozak – um dualni kvantni sustav/mjerni aparat. Kao takav on je jedinstven: to je mjesto na kojemu se zbiva samoreferencija cjelokupnog univerzuma. Univerzum je samosvjestan kroz nas. U nama se univerzum cijepa na dvoje – na subjekt i objekt.“ Kada govori o svijesti, autor ističe kako je „odvojeni ego jedini sekundarni identitet za svijest jer nelokalna, kreativna moć svijesti i raznovrsnost kvantnog uma nikad ne nestaju do kraja.“ Drugim riječima, ego je maska kvantne svijesti: „Sa svojim klasičnim naučenim programima koji oblikuju prividno jednostavnu hijerarhiju svijest postiže ego (stanje 'Ja-sam-to') koje se poistovjećuje s naučenim programima i individualnim iskustvima nekog konkretnog mozga – uma.

Goswami donosi drugačiji pogled na mozak, um i njihovu međuovisnost. Kvantna fizika jedna je od rijetkih znanstvenih disciplina koja sama po sebi uključuje i ističe vlastitu filozofsku pozadinu. To je primijetio i hrvatski autor Davor Suhan koji u svojoj kolumni piše: „… zanimljivo je reći da je filozofija uvijek bila pratitelj znanosti, jer sve što je vrijedno u njoj dali su nam briljantni umovi koji su želju za znanjem crpili u težnji za spoznajom bitka. Kvantna fizika dala je tome i praktični smisao – spajanjem filozofijske teorije i znanstvene prakse.“Kvantna teorija uzima u obzir nasumičnost, slučajnost i nepredvidljivost, a upravo ju to čini posebnom.

Autorica teksta: Nika Hrvatić

Arhiva