Zona
Ing 18989 03369

MOĆ STRPLJENJA

Strpljenjem povećavamo svoju svjesnost i preuzimamo odgovornost nad vlastitim životom. Kako uvježbati ovu iznimno važnu vrlinu? Saznajte više.

Prema definiciji Hrvatskog jezičnog portala, postoji nekoliko objašnjenja: 1. „vrlina da se podnosi što mučno ili iritantno“, 2. „ustrajnost u kakvu dugotrajnom pothvatu“ i 3. „mirnoća, hladnokrvnost u čekanju ili očekivanju“. Ovaj se pojam nerijetko koristi i u religijskom kontekstu, kao jedna od glavnih božanskih osobina, ali i u smislu vrline koju je potrebno njegovati kako bi se spoznalo božansko. Ipak, u ovom će tekstu biti riječi o strpljenju u svakodnevnim situacijama i svjetovnom kontekstu zato što je ono povezano sa apsolutno svime u životu, primjerice s našom percepcijom vremena i osjećajem zahvalnosti. Američka psihijatrica Judith Orloff u svom članku „The Power of Patience“ (Moć strpljenja) piše o nestrpljivosti kao o frustraciji: „Dok se frustracija usredotočuje na nepredviđene okolnosti, strpljenje je unutarnje povlačenje koje vodi prema većoj mudrosti.“

Moć strpljenja

Orloff na zanimljiv način piše i o onome što nije strpljenje: „Možete se izluđivati, ponašati se razdražljivo, osjećati se žrtvom ili pokušati prisiliti na ishod - a sve su to samoporažavajuće reakcije koje otuđuju i iznose ono najgore. Ili, možete naučiti transformirati frustraciju strpljenjem. Strpljenje ne znači pasivnost ili odricanje, već moć. To je emocionalno oslobađajuća praksa čekanja, gledanja i saznanja kada treba djelovati.“ Iz navedene bi se tvrdnje strpljenje moglo opisati i sintagmom „aktivno čekanje“ jer, iako nešto iščekujemo, za to vrijeme smo mirni i aktivni smo promatrači onoga što se oko nas događa u međuvremenu.

Za strpljenje je potrebno vremena

Vrijeme je važna kategorija kada govorimo o strpljenju. Kada smo nestrpljivi, nismo u stanju sagledati širu sliku, a istovremeno smo i pohlepni u određenoj mjeri zato što bismo mnogo toga željeli ostvariti odmah, isti čas. Zaokupljaju nas trenutačne zamisli kojima dugoročno vjerojatno i ne bismo bili zadovoljni. Nestrpljivost nam ne dopušta da istinski doživimo trenutak, pa čak i ako je možda neugodan. To je stanje uma u kojemu ne percipiramo koliko je zapravo važno vrijeme da bismo nešto ostvarili. Kad radimo kolač, hoće li se on odmah ispeći? Kad spremamo ispit, hoće li se gradivo naučiti samo od sebe? Kad nešto pokvarimo, hoće li se samo od sebe magično popraviti? Tako je i sa strpljenjem. Potrebno je vrijeme da ispečemo kolač, naučimo gradivo i popravimo napuklu cijev. No ipak, vrijeme samo po sebi nije sasvim dovoljno. Treba nam i majstor, a taj majstor krije se u nama samima. Jedino mi sami možemo ovladati svojom nestrpljivošću i transformirati je u strpljenje. Naravno, ako to istinski želimo.

Ne samo da je dimenzija vremena izuzetno povezana sa strpljenjem, već je strpljenje upravo taj dio nas u kojemu leži moć da nas vrati u sadašnji trenutak. Samim time, strpljenje nas na svjesnom ili nesvjesnom nivou podsjeća koliko uistinu cijenimo ono što već imamo u životu. Uzmimo kao primjer gužvu u prometu. Neki ljudi će provesti vrijeme u prijevoznim sredstvima psujući i gubeći živce, zaboravljajući pritom da im takav način razmišljanja neće pomoći da izbjegnu gužvu. S druge strane, neki ljudi će primjerice pustiti glazbu i na taj se način dovesti u stanje u kojemu više gotovo da i neće imati dojam da nešto čekaju, već će uživati u glazbi.

Strpljenje je komplementarno sa zahvalnosti

Moglo bi se reći da je na nekoj razini strpljenje slično zahvalnosti, a nestrpljivost nezahvalnosti. Zašto? Kad smo strpljivi, svjesni smo malih koraka koji su nas doveli ovamo gdje smo sad, a samim time smo i zahvalni na njima. Nestrpljivost djeluje poput filtera koji nam onemogućuje da vidimo sva ta mala postignuća, čini nas nervoznima i sprječava da na miru osvijestimo nove mogućnosti, čini nas užurbanijima nego što bismo trebali biti i to sve dovodi do stresa i stanja opće neuravnoteženosti. U tom stanju nismo fokusirani i radimo greške. Nasuprot tome, kad smo strpljivi, znači da samima sebi dajemo vrijeme koje nam je potrebno da bismo obavili neki zadatak,procesuirali misao, uzemljili emociju i sl. što ukazuje na to da smo u tim trenucima svjesni sebe i da se prema sebi odnosimo s poštovanjem. Pokazujući poštovanje prema sebi, ljudi iz naše okoline to primjećuju, na ovaj ili na onaj način, stoga automatski počinju više poštivati i naše vrijeme, odabire, ponašanje. To je zato što prava promjena uvijek dolazi iznutra.

Na to nas podsjeća poznati švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung: „Zamislite li nekoga tko je dovoljno hrabar da se odrekne svih svojih projekcija, tada ćete dobiti pojedinca koji je svjestan prilično guste sjene. Takav je čovjek postao odgovoran za probleme i sukobe koji nadolaze. Samome je sebi postao ozbiljan problem, jer sada ne može reći da netko drugi čini ovo ili ono, da je u krivu i da se protiv nekoga treba boriti. Takav čovjek zna da se sve što u svijetu nije u redu zapravo nalazi u samom sebi, a ako se sam nauči nositi s vlastitom sjenom, učinio je za svijet nešto stvarno.“ Stoga, odlučimo li vježbati strpljenje, ono će se reflektirati na našu najbližu okolinu, a s vremenom i šire. Time svijet općenito malo po malo postaje strpljivijim mjestom. Tako funkcionira promjena. Ona ne dolazi preko noći, već s vremenom, korak po korak.

Kako nam strpljenje može biti korisno u međuljudskim odnosima?

U svakoj vrsti međuljudskih odnosa, strpljenje ima važno mjesto i igra bitnu ulogu. Ono je izuzetno važno u održavanju kvalitetne komunikacije. U ovaj se kontekst dobro uklapa jedna kineska poslovica: „Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjeći ćeš sto dana tuge.“ Drugim riječima, puno se puta naljutimo ili izgubimo živce samo zato što nismo bili strpljivi. Strpljenje je poput neke vrste odgode koju je moguće vježbati i njegovati samodisciplinom.

Prema Orloff: „Frustracija sprječava emocionalnu slobodu. Izraziti frustraciju s ciljem njenog rješavanja je zdravo, no to se mora učiniti s mirnog, a ne neprijateljskog mjesta. U suprotnom, drugi će reagirati braneći se. Bivanje u stanju frustracije dovodi do beskonačnog nezadovoljstva, postavljajući nas u sukob sa životom. Ova nas emocija čini napetima, ubija naš smisao za humor. Također vodi ka odgađanju; odgađamo stvari kako bismo izbjegli vjerojatne prepreke. Ovladavanje frustracijom oživjet će vaš emocionalni život tako što će vas dovesti u poziciju da sami možete izabrati način na koji ćete rješavati svakodnevne gnjavaže i stresove.“ Drugim riječima, strpljenjem povećavamo svoju svjesnost i preuzimamo odgovornost nad vlastitim životom.

Strpljenje je korisna vještina koju možemo izoštravati u svakodnevnim situacijama. U prometnoj gužvi, u komunikaciji s najbližima, čekajući u redovima. To je vrlo moćno saznanje zato što je na taj način strpljenje moguće vježbati u manje bitnim situacijama, no, činimo li to svakog dana, na taj način možemo kondicionirati um i pripremiti ga na neke zahtjevnije situacije koje nas eventualno čekaju u životu.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva