Zona
Fotolia 106521095 xs

MANIPULACIJA SUBLIMINALNIM PORUKAMA

Subliminalne poruke su poruke koje se emitiraju na razini ispod granice ljudske percepcije tako da ih ljudsko oko ne može na vrijeme opaziti što znači da se ne mogu zbog svoje kratkoće osvijestiti u mozgu. Koliko smo im izloženi, saznajte više.

Subliminalne poruke su poruke koje se emitiraju na razini ispod granice ljudske percepcije tako da ih ljudsko oko ne može na vrijeme opaziti što znači da se ne mogu zbog svoje kratkoće osvijestiti u mozgu. Subliminalnim porukama i signalima zaobilaze se granice ljudskog opažanja.

Utjecaj subliminalnih poruka na mozak

Pojavljuju se najčešće u trajanju od tri stotinke odnosno 30 milisekundi u obliku riječi ili slika. Ovakvom vrstom poruka podražuju se različiti dijelovi ljudskog mozga, posebice područje za vid važno za opažanje oblika, boja i pokreta kao i sljepoočni režanj koji je zadužen za memoriju i prepoznavanje predmeta te limbički sustav u kojem se stvaraju emocije. Bez obzira na to što podražuju mnogo područja u mozgu, te tri stotinke ipak nisu dovoljne da ostave učinak na prednji, čeoni režanj zadužen za osvješćivanje svih tih prethodno spomenutih boja i oblika.

Većina današnjih filmova napravljena je tako da je u svaku sekundu snimke smješteno trideset slika, a to znači upravo da svaka slika traje 3 stotinke, što nas stoga dovodi do zaključka da konstantno, gledajući takve pokretne sadržaje, bivamo stimulirani na razne načine, a da ih nismo svjesni. Ovom metodom služe se producenti i filmaši. Poznato je i da se subliminalne poruke daju iščitati i iz crtanih filmova, npr. onih braće Warner, u jednom takvom s poznatim likom Patkom Dodom, u djeliću sekunde pojavljuje se štit metalne figure na kojemu ugraviranim slovima piše „buy bonds" što bi prevedeno na hrvatski značilo „kupujte obveznice", time se Amerikance poticalo da podrže financiranje rata. Takvim porukama u podsvjesni dio ljudskog uma pokušava se usaditi određena namjera. Zadnjih nekoliko desetljeća, ova metoda vrlo je popularna premda je danas postala uobičajena mogućnost pauziranja filmova ili videa kada god to poželimo, tako da se te iste subliminalne poruke ipak na neki način mogu osvijestiti.Vrlo je intrigantno da se u mnoštvu reklama skrivaju poruke povezane sa spolnošću, čak i u proizvodima namijenjenim za djecu, što je vrlo neprimjereno. Zanimljivo je da se proizvodi bolje prodaju ako imaju u sebi neko skriveno značenje povezano sa spolnosti, ali naravno da se takve neprikladne slike ili riječi ne primijete na prvi pogled.

Kronologija provedenih eksperimenata

1957, u Americi se javio veliki interes za idejom subliminalnih poruka. Naime, u to vrijeme pojavio se James Vicary, istraživač tržišta koji se prvi počeo ozbiljno baviti konceptom reklamiranja putem ove metode. Napravio je eksperiment tako što je u filmove ubacivao subliminalne poruke poput: „Gladni ste? Kupite kokice." ili „Žedni ste? Pijte Coca-colu." također u trajanju tri stotinke. Nakon provedenog pokusa, Vicary je izjavio kako je prodaja kokica i naročito Coca-cole znatno porasla. Nakon toga postao je svojevrsnim marketinškim guruom, pozivan je na televizijske i radioemisije u kojima je govorio o uspješnim rezultatima friško isprobane metode. Na kraju svoje karijere, sveukupno je na samoj svojoj ideji zaradio tadašnjih četiri milijuna dolara što bi danas bilo jednako 36 milijuna dolara.

Osim velike zainteresiranosti za novi koncept, pojavila se masovna histerija uzrokovana pitanjem koliku moć i utjecaj mogu imati subliminalne poruke. Vrlo brzo uslijedilo je razdoblje Hladnog rata i zapadnjaci su mislili kako bi Rusija mogla ometati američke televizijske valove i ubacivati poruke poput „Ubijte predsjednika." Budući da to novootkriveno područje nije bilo dobro istraženo, strah se krio u neznanju, u mišljenju da se na taj način može u potpunosti kontrolirati ljude. Zbog toga je 1970-ih američka vladina agencija FCC (Federal Communications Commission) dobila pregršt žalbi i pisama zabrinutih građana na što je odgovorila da će istražiti i prijaviti svaki takav slučaj, za što nema dokaza niti je zabilježen ijedan slučaj u kojemu se traga ili tuži osobu koja bi mogla zloupotrijebiti ideju subliminalnih poruka.

Čini se da je cijela panika koja se proširila bila potpuno nepotrebna jer je i sam James Vicary opovrgnuo uspješnost svog eksperimenta, izjavivši da ga je izmislio. Rekao je kako uputa koju je ubacio o kupnji kokica nije nimalo utjecala na povećanu prodaju istih. Također i znanstvenici koji su kasnije pokušali ponovo provesti Vicaryjev pokus nisu dobili rezultate za koje je on najprije tvrdio da ih je dobio. Taj koncept možda nema nikakvu moć utjecanja, ali budući da je intrigantan, i dalje se o njemu raspravljalo i istraživalo te naposljetku dokazalo da u određenim okolnostima može imati određen utjecaj na čovjeka.

2002. počela se istraživati prava moć poruka i slika prikazanih u kratkom vremenu. To istraživanje proveli su psiholozi Erin Strahan, Steven Spencer i Mark Zanna i njime su željeli dokazati može li se porukama ubačenim u podsvijest učiniti ljude žednima zato što je sâm James Vicary izjavio kako se prikazivanjem poruka izvedenih iz riječi žeđ može postići da ljudi subjektivno počnu osjećati žeđ i povećati vjerojatnost kupovine pića. Za izvođenje pokusa okupili su grupu ljudi kojima su na ekranu u djeliću sekunde prikazivali riječi poput žedan, suh i sasušen. Pritom su se ispitanici trebali koncentrirati na središte ekrana. Istraživanje je pokazalo da poruke prikazivane na ekranu nisu imale gotovo nikakav utjecaj na dio grupe koja je došao na ispitivanje, a nije osjećao žeđ. Preokret se dogodio s dijelom grupe koji je došao na ispitivanje već pomalo žedan i kojemu je rečeno neka ne piju ništa u sljedeća tri sata. Rezultati istraživanja tog dijela grupe pokazali su da su subliminalne poruke načinile vrlo velik utjecaj u naglašavanju i pojačanju osjećaja žeđi. Za nagradu su svi ispitanici na kraju istraživanja dobili čašu soka što je također bio dio eksperimenta jer se upravo na taj način ispitivala jačina osjećaja žeđi, dakle, dio već žednih ljudi na ispitivanju pio je mnogo više od drugog dijela. Zaključak istraživanja je da subliminalne poruke nemaju toliko veliku moć da same po sebi kreiraju određene emocije, namjere ili motivaciju za nešto, ali, ukoliko ljudi već dijelom imaju neku motivaciju ili osjećaj, oni ovim podsvjesnim porukama mogu biti uvelike pojačani.

Nekoliko godina kasnije, 2006, psiholozi Johan C. Karremans, Wolfgang Stroebe i Jasper Claus došli su s pretpostavkom da subliminalne poruke ne samo da mogu pojačati određeni osjećaj, primjerice žeđi, nego da mogu utjecati na ljude u smislu da stanu iza određenog proizvođača. Kao primjer, za eksperiment je poslužio ledeni čaj tvrtke Lipton. Istraživači su iskoristili dio istraživanja iz 2002. na način da su ispitanike podijelili u dvije grupe, u jednoj su ispitanici bili žedni, a u drugoj ne. Također su se, kao i u prethodnom istraživanju, ispitanici trebali fokusirati na središnji dio ekrana na kojemu su se unutar tri stotinke zasebno prikazivali logotipi tvrtke Lipton i slike njihovog ledenog čaja. Na kraju eksperimenta, istraživači su ponudili ispitanicima dvije vrste ledenog čaja od kojih je jedan naravno bio onaj marke Lipton, a drugi ledeni čaj bio je nekog nepoznatog proizvođača. Dokazano je da su već žedni ispitanici radije odabrali ledeni čaj Lipton. Može se reći da je ovo istraživanje iz 2006. poslužilo kao nadopuna onome iz 2002. godine dokazavši pritom da subliminalne poruke ne samo da mogu pojačati određen osjećaj već imaju moć usmjeriti ljude u određenom smjeru kako bi ostvarili svoje nezadovoljene potrebe.

2013. psiholozi Bryan Gibson i Katherine Zielaskowski proveli su istraživanje u kockarnici u Las Vegasu gdje su na automatima na kojima su igrali ljudi, u isječcima sekunde ubacivali sličice na kojima je prikazan simbol američkog dolara ili poruka na kojoj piše džekpot. Ono što je uslijedilo, vrlo je zanimljivo, a to je da je dio ljudi kojima su bile prikazane te poruke uložio 55% novca više na kockanje i klađenje u odnosu na ostale ljude u kockarnici, a čak 45% ljudi je u trenucima nakon bombardiranja porukama i slikama bilo uvjereno da će nešto osvojiti. Njihov je um te poruke interpretirao kao sigurnu pobjedu, poticaj na još veće ulaganje i jednostavno, kao potporu za mišljenje s kojim su već došli u kasino, a to je da postoji mogućnost da nešto osvoje i umnože svoj novac. Savršen splet okolnosti doprinio je tome da moć subliminalnih poruka bljesne u svom punom sjaju.

Pitanje je postoji li kakva zaštita od tih prepredenih, bljeskajućih utjecaja? Naravno, postoje određene agencije koje nastoje spriječiti da se subliminalne poruke protegnu preko televizije i radija do gledatelja i slušatelja, ali čim kročimo u trgovački centar, kasino ili bilo koje mjesto namijenjeno potrošačima, agencije tu nemaju nikakvog utjecaja jer vlasnici takvih mjesta određuju što će i na koji način prezentirati svojim konzumentima. Treba biti pripremljen na to da ćemo odlaskom u bilo koju trgovinu biti izloženi subliminalnim porukama. U posljednje vrijeme je moderno prikazivati proizvode na malim ekranima čak i u najbližim trgovinama u koje odlazimo po osnovne namirnice. Što se više razvija tehnologija, to je trgovcima dostupno više informacija o tome što potrošači žele. Tehnologija im omogućuje da znaju što želimo prije nego mi sami to osvijestimo.

Zgodno je ovom prilikom spomenuti onu izreku koja govori o tome kako nikada ne treba donositi odluke gladan kao što nije pametno ići gladan u kupovinu. Ukoliko naše potrebe, pogotovo one primarne, fiziološke, nisu zadovoljene, nalazimo se u velikoj izloženosti subliminalnim porukama raznih proizvođača. I baš zato što su nam na umu jedino glad ili žeđ, nećemo ni razmišljati o ideji da smo izloženi trgovačkim reklamama. Tako kolica bivaju nagomilana, a onda u jednom trenutku kad se nasitimo i napojimo, shvatimo da nam toliko kupljenih stvari vrlo vjerojatno uopće nije potrebno.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva