Zona
Fotolia 130008428 xs

"MANDELA EFEKT" KAO DRUŠTVENI FENOMEN

Prema ovom efektu stvarnost se mijenja tako da sjećanja jednog dijela ljudi ne odgovaraju prošlosti kakva je uistinu bila, već onoj prijašnjoj koja je, slijedeći ovaj fenomen, na neki način promijenjena. Jesu li vaša sjećanja stvarna, saznajte više.

Nedavno je postao aktualan takozvani Mandela efekt prema kojemu se stvarnost mijenja tako da sjećanja jednog dijela ljudi ne odgovara prošlosti kakve se sjećamo, već onoj prijašnjoj koja je, slijedeći ovaj fenomen, na neki način promijenjena. Na koji je točno način promijenjena naša prošlost i kako to da je prošlost uopće podložna mijenjanju? Ova pojava je još mlada, a time nedovoljno istražena i vrlo nejasna što je čini intrigantnom i tjera ljude na propitkivanje.

Ovaj fenomen dobio je ime po Nelsonu Mandeli zato što se mnogo ljudi sjeća Mandeline smrti osamdesetih godina prošloga stoljeća koje je Mandela proveo u zatvoru. Ovaj pojam uvela je amerikanka Fiona Broom koja je svoj život posvetila proučavanju paranormalnih aktivnosti i koja pripada toj skupini ljudi koja se sjeća da je Mandela umro u zatvoru. Taj dio ljudi vjeruje u postojanje paralelnih svemira i ne uzimaju u obzir manjkavo ljudsko pamćenje. Kako je moguće da se znatan dio ljudi sjeća smrti čovjeka u osamdesetima koji je preživio te iste osamdesete i zatvor te umro krajem 2013.?

Također, u knjizi „English Alive" koja obuhvaća zapise iz južnoafričkih srednjih škola objavljenoj u listopadu 1991. godine napisano je da je Mandela umro u srpnju te iste godine. Budući da je ta informacija zapisana u knjizi, to bi ipak mogao biti dokaz da je Mandela umro, samo možda u drugoj realnosti budući da se za pogrešne informacije navedene u knjigama završava na sudu. Zar je samo ovaj događaj uzrokovao ovakvu pomutnju u ljudima? To bi pak bilo previše neuobičajeno. Ima mnogo primjera sličnih ovome. Počevši od povijesnih ličnosti i događaja, neki ljudi zapamtili su da je Hitler imao smeđu boju očiju dok je većini poznato da je imao plavo-sive oči. Također, kada je izveden atentat na Johna F. Kennedyja, većina se sjeća da su uz Kennedyja u automobilu sjedile još 3 osobe, dakle, da je u vozilu bilo sveukupno četvero ljudi, dok je u videu dostupnom na Youtubeu vidljivo kako je u automobilu bilo šestero ljudi. Također se može razabrati i kako je Kennedyja ubila njegova vlastita žena. Mnogo ljudi sjeća se i da se napad na njujorške Blizance dogodio 10., a ne 11. rujna, čemu nije tako.

Promjene koje je okupila ova neobična pojava zahvatila je i filmsku produkciju pa se tako u filmu Forrest Gump navodno rečenica „Life is like a box of chocolates" promijenila u „Life was like a box of chocolates" kao što se i u izvornom Disneyevom crtanom filmu Snjeguljica i sedam patuljaka rečenica „Mirror mirror on the wall, who's the fairest of them all?" pretvorila u „Magic mirror on the wall, who is the fairest one of all?" Svima nam poznata serija „Seks i grad", izvorno „Sex and the City" je promijenio ime iz „Sex in the City". U poznatoj animiranoj seriji Pokemoni, Pokemon Pikachu imao je crnu mrlju na vrhu repa koje više nema, već mu je cijeli rep žut. Sve te promjene ukazuju na činjenicu da mi kao ljudi nemamo pojma što se događa s nama i da ljudski mozak nije dovoljno snažan kako bi procesuirao i shvatio život i smrt uopće.

Postoji mogućnost da je Mandela efekt dokaz da paralelni svemiri uistinu postoje i da neprestano koračamo iz jednoga u drugi ne bivajući svjesni toga, kreirajući svoju vlastitu realnost, stvarajući pritom i pamćenje usvajanjem dominantnih uspomena s tim da se oni koji iskušavaju Mandela efekt sjećaju prošlosti koju su povukli iz drugog svemira te je se drže i smatraju je istinitom bez obzira na to što u ovom svemiru nije istinita i to je upravo tako jer je to sjećanje dominantno. Također je poznato da se Zemlja kao i cijeli Sunčev sustav nalazi na samom rubu galaksije, dakle na perifernom dijelu Mliječne staze, ali provjerimo li danas taj podatak na službenoj NASA-inoj internetskoj stranici, iznenadit ćemo se. Mi smo se, prema posljednjim podacima pomaknuli za nevjerojatnih 80 tisuća svjetlosnih godina prema dolje, bliže samom centru galaksije u kojem se nalazi supermasivna crna rupa za što postoje znanstveni dokazi. Kako se to dogodilo? Astrofizičari govore o tome da smo napravili takozvani kvantni skok upućujući na to da je stara Zemlja koju smo napustili ostala u toj dimenziji u kojoj je oduvijek bila ili je jednostavno propala i nestala, a mi, koji smo živjeli u tamošnjoj stvarnosti smo umrli ili se preselili na novu Zemlju i novu lokaciju, bliže centru galaksije. Najuvjerljivijim se smatra podatak da živimo između one stare i ove nove Zemlje na kojoj smo sada, dakle da se nalazimo u međudimenziji i znanstvenici vjeruju da će nas promjene koje se događaju u nama na molekularnoj razini dovesti do nove razine postojanja, što znači mogućnost prelaska u novu dimenziju.

Mandelina dvostruka smrt može se objasniti i kroz ovaj aspekt, dakle da je umro na staroj Zemlji za vrijeme njenog propadanja, a budući da smo kao ljudska populacija napravili kvantni skok, Mandela je na tzv. novoj Zemlji ipak neko vrijeme bio živ. Jedan dokaz koji upućuje da je tome doista tako je da je noću na nebu vidljivo vrlo malo zvijezda. Na zapadu gotovo da ih ni nema, a na ostalim stranama svijeta vrlo ih je malo, puno manje nego prije i to je zato što se upravo sada nalazimo vrlo blizu centra galaksije. Na starom nebu koje se nalazilo na perifernom dijelu naše galaksije mogli smo vidjeti mnogo više zvijezda, ali čini se kao da ono više ne postoji. S obzirom na niz gore navedenih primjera različitih viđenja ljudskih realnosti, izgleda da je u procesu polagani nestanak i iščezavanje stare Zemlje koju poznajemo kao i nastanak nove Zemlje, a u skladu s time i nastanak novih realnosti koje ćemo iskušavati kada se u potpunosti preselimo na novu Zemlju iz međuprostora za koji znanstvenici govore da se u njemu nalazimo. Navodno je ovaj proces u tolikoj mjeri uzeo maha da je nezaustavljiv, prema tome nitko ne može imati utjecaja na proces niti zna na koji način i kada će se mijenjati stvarnost, tj. kada ćemo raditi kvantne skokove. Također, prije je bilo poznato da ljudsko tijelo sadrži 80% vode od trenutka kad se rodi pa sve do smrti, a danas se taj podatak promijenio, stoga tek rođeno dijete ima 87% vode u organizmu, odrastao čovjek oko 70%, a stariji ljudi tek 50%. Ovi podaci upućuju na to da se i ljudska biologija promijenila. Također, proučimo li anatomiju ljudskog tijela, obratimo li pažnju na organe, posebice srce, jetru i želudac, možemo zamijetiti da želudac više nije u sredini i da se jetra koja je prije bila manja, znatno povećala, a srce je više na sredini, nego na lijevoj strani. Nagle promjene u našim organizmima kojih se ne sjećamo upućuju na vjerodostojnost ubrzane evolucije uzrokovane kvantnim skokom. Slijedeći ovakvu teoriju, po čemu se onda ljudski organizam razlikuje od bakterija koje žive u našim crijevima samo kako bi probavljale hranu? Možda jedino po složenosti, budući da ni mi, ljudi, nismo svjesni gdje se zapravo nalazimo i samo, poput tih bakterija, proživimo svoj život kao jedinke koje ne znaju gdje su niti znaju imaju li koju drugu funkciju.

Zanimljivo je ove promjene promatrati kao ideju prema kojoj u ljudima postoji mikrosvijet i mi kao ljudi činimo mikrosvijet nekog mnogo većeg sustava i inteligentnijeg organizma. Prateći ovu ideju dolazimo do pitanja koja je uopće svrha ljudskog života i u skladu s tom idejom, izgleda da ga jednostavno treba živjeti, prihvaćati promjene i biti s njima usklađen te pritom živjeti svoj život, onako kako mi želimo, bez praćenja tuđih i ustaljenih obrazaca. Neki ljudi vjeruju da je svrha života upravo vraćanje energije tzv. izvoru od kojega smo potekli, iz kojeg smo stvoreni, čineći to učenjem, saznavanjem nečega novog kao i propitkivanjem naučenog. Na kraju krajeva, nije ni važno u što vjerujemo. Je li Mandela efekt posljedica procesa podizanja ljudskih frekvencija na višu razinu i pomicanje iz međuprostora na novu Zemlju ili je taj fenomen nastao kada se u kompanijama ili unutar znanosti nešto promijenilo, a ljudi nisu bili konkretno obaviješteni? Smatramo li ovaj fenomen samo kolektivnim pogreškama u ljudskom pamćenju? Bez obzira na to što na ova pitanja nemamo siguran odgovor, i s obzirom na nejasnost ove teme, ono što se sa sigurnošću može reći je da je Mandela efekt još jedna uistinu intrigantna i zbunjujuća pojava koja nas također tjera da učimo, istražujemo i propitkujemo, a samim time da rastemo i napredujemo.

Arhiva