FunkyMEM portal za bitne stvari

Ljubav je sklop više ljudskih osjećaja povezanih s bliskošću i seksualnom privlačnošću. Iako nema osobe koja nije osjetila ljubav, a zbog nje su vođeni i mnogi ratovi te izvršena brojna ubojstva, nitko je ne može točno protumačiti i objasniti. Ljudi su pokušavali na razne načine otkriti što nas tjera da volimo, te zašto zavolimo baš neku određenu osobu. Sudbina, genetski prouzrokovano naginjanje prema određenom tipu osobe ili pak samo slučajnost povezana sa seksualnom privlačnošću pretvorena u naviku, samo su neke od teorija koje pokušavaju objasniti ljudski nagon da voli i bude voljen.

Što je ljubav?

Ljubav može biti prijateljska, roditeljska, erotska, no može se razviti i prema nekom predmetu. Klasična znanstvena podjela ljubavi uključuje: philiju - prijateljsku ljubav koja označuje želju da drugom pomognemo; eros - ljubav koja označava čežnju za nekim, a okrenuta je prema osjetilnom svijetu; te agape ljubav- milosrdnu ljubav koja označava potpuno posvećivanje dobru drugih, makar i po cijenu vlastitog života. Ljubav nas motivira i uzdiže, a ključna je i za produljenje naše vrste (dobro ne baš ključna, ali prilično bitna). No što je zapravo ljubav?!

Ako izuzmemo sva idealistička objašnjenja i promotrimo je s aspekta znanosti, ljubav je ovisnost. Znanstvenici su potvrdili da se kemijski proces koji se inače javlja kod razvijanja ovisnosti, javlja i kod zaljubljivanja. Kemikalije koje se javljaju u mozgu imaju prvenstveno cilj potaknuti čovjeka na reprodukciju, a kasnije i na odgajanje djece s partnerom. Znanstvenici definiraju ljubav kao kemijsko stanje mozga na koje djelomično utječu geni, a djelomično odgoj.

Prema psihologu Robertu Sternbergu ljubav se sastoji od tri komponente. Prva komponenta je bliskost, a označava sviđanje, prijateljstvo, stvaranje međusobnog povjerenja i poštovanja. Zatim slijedi strast koja je najintenzivnija na početku veze, dok s vremenom slabi, a označava tjelesnu i seksualnu privlačnost, te daje onaj karakterističan osjećaj ljubavi. Odanost predstavlja odluku da s partnerom ostanemo u dugoj vezi i da stavljamo partnerove potrebe ispred svojih.

Istraživači Susane i Clyde Hendrick razvili su pak teoriju o šest stilova ljubavi, prema čemu razlikuju eros - strastvenu ljubav baziranu na fizičkom izgledu; ludus - ljubav shvaćenu kao igru; storge - nježnu ljubav koja se razvija na sličnosti, maniju - visoko emocionalnu, nestabilnu ljubav, najčešće poistovjećenu s romantičnom ljubavi; pragma - pragmatičnu ljubav te agape - nesebičnu, altruističnu duhovnu ljubav. Otkrili su također da su muškarci više ludični i manični, a žene storgične i pragmatične.

Zašto se zaljubljujemo?

Svi imamo podsvjesno zamišljenog idealnog partnera i prema tome tražimo osobu koja nam odgovara. Više je istraživanja rađeno na temu koliko pozornosti pridajemo izgledu. Neki psiholozi smatraju da tražimo partnere fizički slične roditelju suprotnog spola, a neki idu toliko daleko da tvrde kako tražimo partnere fizički slične samima sebi. Neosporna je činjenica da fizički izgled igra ulogu u odabiru partnera, no sporno je na koji način i u kolikoj mjeri.

Što se tiče osobnosti, mnogi i tu spominju da tražimo sličnost s roditeljima ili drugim osobama s kojima smo bili bliski u djetinjstvu, pa na temelju toga tražimo kod osobe određene karakteristike kao ozbiljnost ili humor.

Posljednjih godina učestalo se naglašava uloga feromona pri izboru partnera. Feromoni su karakteristični tragovi mirisa pronađeni u urinu i znoju, a prvo su identificirani u životinjskom svijetu, jer se životinje upravo zahvaljujući njima prepoznaju u prirodi. Postojanje ljudskih feromona otkrili su znanstvenici 1986. godine u Centru za kemijska osjetila u Philadelphiji, pronalaskom kemikalije u ljudskom znoju, koja je karakteristična za svakog pojedinca. Znanstvenici su pronašli kod nekih ljudi i specifično osjetilo u nosu, koje je inače karakteristično za životinje, a služi za prepoznavanje feromona. Mada znanstvenici nisu sigurni "radi" li to osjetilo kod ljudi i zašto ga nemaju svi ljudi, da nas mirisi zaista privlače dokazuje rastuća industrija parfema i parfumiranih proizvoda.

Prof. Arthur Aron s njujorškog sveučilišta proučavao je ljubav sa zanimljivog aspekta. Njega je naime zanimalo koliku ulogu igra vizualni kontakt u zaljubljivanju. U eksperimentu je postavio osobe suprotnog spola da 90 minuta pričaju jedni drugima intimne detalje svog života, a nakon tog da "bulje" jedno u drugo u tišini četiri minute. Kao rezultat, mnogi su od njih potvrdili da su osjetili privlačnost prema toj drugoj osobi, a dva su se tako spojena para kasnije čak i vjenčala.

Ljubavna kemija

Razne se kemijske reakcije događaju u tijelu dok je čovjek zaljubljen, što pokazuju i brojna istraživanja. Najpoznatiji simptomi zaljubljenosti su pojačani otkucaji srca, "leptiri" u trbuhu, znojni dlanovi i crvenilo lica. Znanstvenici te reakcije pripisuju prvenstveno neurotransmiterima dopaminu i norepinefrinu, koji u kombinaciji uzrokuju osjećaj sreće, energije, elana, gubitka apetita, čežnje i dekoncentracije. Stručnjaci smatraju da se stanje zaljubljenosti javlja kad se ti faktori poklope, a kod muškaraca se javlja i brže zbog njihove vizualne naravi. Istraživanja na parovima na početku veze pokazala su da se oni teško usredotočuju na išta drugo, osim na jedno na drugo. Kod zaljubljenih ljudi znanstvenici su uočili nižu razinu serotina, i to otprilike u onoj mjeri kao kod osoba koje boluju od opsesivno-kompulzivnog poremečaja, što objašnjava početnu "opsjednutost" partnerom.

Kod seksa tijelo otpušta hormon oksitocin, koji stvara osjećaj povezanosti. Oksitocin pomaže kod ostvarivanja zdravog odnosa te stvaranja određenih granica prema drugim ljudima. Otpušta se prilikom orgazma, a što se više oksitocina otpušta, to je povezanost veća, odnosno što više seksa - to je veza bolja. Budući da je prisutan i kod poroda i potiče izlučivanje mlijeka, oksitocin je zaslužan i za stvaranje ljubavi i povezanosti između majke i djeteta.

Na ljubav utječe i hormon vasopresin koji je zaslužan za stvaranje dugotrajne i monogamne veze. Dopamin i norepinefrin mogu kod nekih ljudi stvoriti osjećaj ovisnosti o stanjima koje izazivaju, pa tako postoje tzv. ovisnici o ljubavi, koji idu iz veze u vezu budući da im tijelo postaje sve tolerantnije na te kemikalije pa im je potrebna sve veća "doza" ne bi li uspjeli postići taj osječaj.

No što kad početna zanesenost nestane? Prema psihologu Tedu Hustonu, što dulje traje udvaranje, to će dugotrajna veza biti stabilnija. Strastvena ljubav izblijedi u principu nakon dvije do tri godine kad adrenalin, dopamin i norepinefrin smanje djelovanje. No tada uskaču drugi hormoni poput endorfina koji stvaraju osjećaj sigurnosti, povezanosti i zadovoljstva.

Afrodizijaci

Od davnina je poznato da postoje određene tvari koje "pospješuju" osjećaj zaljubljenosti. Iako mnogi znanstvenici tvrde da su afrodizijaci mit, ljudi i dalje vjeruju u pojačani efekt ljubavi koji izaziva određena hrana ili biljke. Najpoznatiji afrodizijaci su:
Šparoge - vitamin E u ovoj biljci stimulira hormone povezane sa seksom.
Feferoni - neki znanstvenici smatraju da jedenje feferona oslobađa endorfin, koji može dalje voditi "drugim stvarima"
Čokolada - u tijelu otpušta hormon feniletamin koji se inače prirodno otpušta u tijelu prilikom zaljubljenosti.
Oštrige - budući da su bogate cinkom koji potiče stvaranje testosterona, zaslužnog za podizanje libida kod oba spola, oštrige su jedan od najpoznatijih afrodizijaka.

Afrodizijaci se u principu koriste za stvaranje seksualne želje ili postizanja seksualne moći kod muškaraca, no poticanjem hormona koji izazivaju seksualnu želju povečava se i mogućnost upoznavanja nekog privlačnog i daljnjeg zaljubljivanja u nju/njega.

Naći pravu ljubav ponekad je teško, a nekad ona stara narodna "Ljubav boli" zvuči kao jedino istinito u cijeloj priči. No budući da je ljubav ono što nas čini drugačijima od životinja, šteta je ne uživati u njoj, a kao što je i Aleksandar Sergejević Puškin rekao: "Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."