Zona
Fotolia 44196999 xs

KRITIKA...KRITIKA

Kritiziranje dolazi od grčke riječi Krito, što znači lučiti, očitavati, suditi. Ako je konstruktivna, kritika je odlična poluga razvoja. Suprotno je s destruktivnom kritikom. Također, svatko bi trebao naučiti kritički razmišljati. Saznajte više.

Što je zapravo kritika, koje vrste postoje i zašto imamo potrebu kritizirati?
Svaki čovjek je različit i stvara vlastitu sliku određenog događaja. Ukoliko ta slika, od strane njegove okoline, nije realizirana baš na njemu zamišljen način, nastupit će kritika. Kritiziranje dolazi od grčke riječi Krito, što znači lučiti, očitavati, suditi, a kritika predstavlja analizu, prijekor, sud. Za kritiku bi se, također, moglo reći da je jedan od podoblika učenja kao teorije persuazije u komunikaciji jer je uistinu često povezana upravo sa tom teorijom utjecaja. U kritiziranju uvijek postoji osjećaj nadređenosti-kritičar i poniženja–kritiziran. No, da bi lakše podnijeli kritiku, bitno je raspoznati o kakvoj se kritici radi. Kako postoji neverbalna i verbalna komunikacija, kritika također može biti u ova dva oblika. Verbalna je ona sa kojom se češće susrećemo i na nju burnije reagiramo, neverbalna je ona koju možda ni ne primjećujemo, a pokazuje se ignoriranjem u komunikaciji, gestikulacijom koja upućuje na kažnjavanje, npr. u bračnih partnera to je nedostatak intimnosti. Također, važno je razlikovati uzrok izrečene kritike. Najveća zamka kod kritike je njena dobronamjerost i uistinu postoje konstruktivne i nekonstruktivne kritike. Razlika je u prihvaćanju: ona konstruktivna će biti prihvaćena kao savjet dok će destruktivna biti prihvaćena kao uvreda i poniženje.

Odlika konstuktivne kritike je da tijekom njenog nastupanja osoba koja ju izriče obrazloži zašto je izrekla kritiku i ponudi svoje rješenje za nastalu situaciju koju kritizira, dok destruktivna kritika samo kritizira, bez dodatnog prijedloga. Pedagozi će često napomenuti roditeljima: kada kažnjavate svoje dijete, nemojte ga kazniti bez objašnjenja zašto je kažnjeno. Isto vrijedi i za kritiku: ukoliko želite nekoga „pokrenuti“ kritikom, nemojte samo vikati: "To ne valja, nije dobro, zabrljao/la si, razočarao/la si me." Prvo što će se toj osobi pojaviti je pitanje zašto, a onda što mi je činiti da zadovoljim. Ukoliko vi ne ponudite smjernicu vašem sugovorniku da stvori približnu sliku kakvu ste zamislili, reakcija na vašu kritiku će biti demotivirajuća i obrnuta od onoga što ste željeli postići.

Pošiljatelji destruktivnih kritika većinom kritiziraju kako bi zadovljili svoj ego i osjećali se bolje. Ukoliko prepoznate takvu kritiku, nema boljega nego složiti se sa beskorisnim krtikama jer razlog takve kritike nije djelo, nego osobnost, čime kritičar pokazuje ljubomoru i slabost. Ukoliko vam se uputi kritika koja ima glavu i rep, svoju uzročno-posljedičnu vezu, prihvatite ju kao dobronamjerni savjet, no tu valja uvijek paziti i od koga kritika dolazi jer snaga ovakve vrste kritike–savjeta ovisi o tome koliki je kredibilitet našeg sugovornika-kritičara. Na posljetku, kako bi se zaštitili od lošeg osjećaja kritike nemojte suditi o tome što netko kritizira nego tko vas kritizira. Na taj način moći ćete stvoriti lakšu sliku da li se radi o kritici ili savjetu

Arhiva