Zona
Depositphotos 107195726 l 2015

KLJUČ KREIRANJA VLASTITOG ŽIVOTA

Postoje velike razlike između ljudi kad je o sposobnosti kreiranja vlastite realnosti riječ. Neki posjeduju znanje kreiranja vlasite realnosti, a oni koji to ne posjeduju njihovu realnost kreiraju drugi  ljudi ili sustavi. Naučite više.

Svijet u kojem živimo nije jedini postojeći svijet niti spada u najrafiniraniju razinu postojanja. Iz tog razloga neki znanstvenici, umjetnici, mistici i filozofi tvrde da je svijet u kojem živimo iluzoran. Njihovim argumentima pripada i činjenica da je materija samo prividno čvrsta. Ukoliko je promatramo pod jakim mikroskopom, otkrivamo da materiju sačinjavaju atomi koji se sastoje od jezgre te elektroni koji kruže oko nje. Udaljenost između elektrona i jezgre je velika – jezgru možemo doživjeti kao zrno prašine na podu, a prvi je elektron od jezgre udaljen kao zrno prašine na stropu. Između jezgre i elektrona nalazi se ogroman prazan prostor ili takozvana "tamna materija" pa bi mogli reći da je atomska struktura prije šuplja nego puna Slijedeći argument tiče se odnosa između materije, energije i svijesti. Naime, materija ima masu, a masa je jednaka energiji. Ako je masa ništa drugo do energija, onda možemo otići i korak dalje pa reći što suvremena znanost kaže o porijeklu energije - ona je u stvari ništa drugo nego svijest. To znači da svijest prethodi i energiji i materiji te da svijest, u konačnici, stvara i pokreće materiju. Svijet je stoga proizvod svijesti i zato iluzoran jer ako svijest može kreirati i rekreirati pojavni svijet, onda materijalni svijet ne može biti niti čvrst niti realan. To znači da bi procesi kao što su materijalizacija ili dematerijalizacija, slobodno kretanje kroz materiju ("prolazak kroz zidove") potencijalno bili mogući. Neki ljudi, ne samo oni s dalekog istoka ili kršćanski sveci, tvrde da su imali takvo iskustvo – suvremeni duhovni istraživač Stuart Wilde u svojoj knjizi "The Prayers and Contemplations of God's Gladiators" tvrdi da je jednom prilikom prošao kroz zidove hotelske sobe. On smatra da je stvar u zaustavljanju vremena – ukoliko je netko u stanju utišati unutarnji dijalog i deidentificirati se od vremena kao procesa, tada se materija pred njime jednostavno raspada, odnosno postaje fluidna i transparentna te je stoga moguće prolaziti kroz zidove. Prostor i vrijeme zajedno tvore takozvani "prostorno-vremenski kontinuum" – zato ako utječemo na percepciju vremena istovremeno ćemo utjecati i na percepciju prostora. Kako svijest stvara prostor i vrijeme, tako je svijest u mogućnosti i rastvoriti prostor i vrijeme.

Svijest je, dakle, zajednički nazivnik pojavnom i ne-pojavnom svijetu. Ukoliko ga percipiramo na određen način svijet se doima čvrstim, materijalnim, solidnim i nepromjenjivim. No, ukoliko ga promatramo sa sasvim drugačijeg stupnja percepcije, svijet postaje fluidan, daleko od bilo kakve čvrstoće. Iza čvrstoće ili fluidnosti pojavnog svijeta leži svijet svijesti, odnosno svijet jednote. Takav svijet mistici smatraju jedinim realnim svijetom, a materijalni svijet smatraju iluzijom. Što bi onda bila "realnost"? Kut gledanja. Ako je promatramo na određen način, neka realnost postaje realnija od druge, a ako promijenimo kut gledanja, tada ta druga realnost postaje realnijom od prve. Ako postojanje promatramo direktno iz Jedinstva, tada sve što nije Jedinstvo postaje iluzija. S obzirom da je svijet Jedinstva ipak primaran i vječan, a materijalni svijet sekundaran i prolazan, tako je on u odnosu na svijet Jedinstva iluzoran. A takvu iluziju oblikuje ništa drugo do naša percepcija. Svijet je ono što mi mislimo da jest, odnosno ono što odaberemo percipirati. Ako odemo korak dalje, svijet možemo sagledati kao vlastitu projekciju. Naime, jedan od osnovnih postulata suvremene psiho spiritualne znanosti jest da čovjek sam kreira svoju realnost. Ukoliko uzmemo u obzir navedenu činjenicu da svijest utječe na materiju, ovo svakako jest istina – svijet nalikuje na hologram koji nastaje kao posljedica naše projekcije.

Međutim, postoje velike razlike između ljudi kad je o sposobnosti kreiranja vlastite realnosti riječ. Naime, neki su ljudi u stanju brzo rastvoriti određenu realnost i kreirati novu, a neki – čak i uz maksimalan trud – to ne mogu postići toliko lako niti toliko brzo. Ja bih navedeni postulat nadopunio tvrdnjom da što je čovjek cjelovitiji i pročišćeniji, lakše i brže kreira svoju realnost – od svakodnevnih potreba pa sve do prolaska kroz zidove. Ne cjelovita osoba u daleko manjoj mjeri kreira svoju realnost jer nema kontakt s punim potencijalom koji u sebi nosi. Kako takva osoba ne kreira sama vlastiti život, tako ona, svjesno ili nesvjesno, dozvoljava da joj život kreira – netko drugi. Ona se može nastojati izvući optuživanjem sudbine za svoju neostvarenost, ali u životu jedne ne cjelovite osobe malo je misterije – ona je podložna vrlo jasnim uzročno-posljedičnim mehanizmima i njeni su problemi uglavnom posljedica nemogućnosti da djeluje iz sebe, da ima jasne ciljeve i sama donosi odluke.

Na ovome svijetu živi velika količina ljudi koja jedva čeka da se u njihovu mrežu upeca netko tko nije u stanju samostalno kreirati vlastitu realnost. Oni će s radošću takvoj osobi iskreirati život, ali takva je kreacija uglavnom specifičnog karaktera – njome manipulativna osoba (grupa osoba ili sustav) želi necjelovitu osobu, na ovaj ili onaj način, učiniti vlastitim robom. Tijekom dugih tisućljeća postojanja života na Zemlji, manipulativna je manjina – obično obrazovanija i bogatija, ali moralno nakazna, činila i još uvijek čini sve što je u njenoj moći da manje bogata i neuka većina radi za nju. Niti takva manjinska "elita" ne spada u kategoriju cjelovitih bića – ona samo ima moć utemeljenu na bezosjećajnosti i beskrupuloznosti, odnosno na dobrim "vezama" s destruktivnim izvorima moći . Takva elita ima znanje, ali ono nema temelj u emotivnoj i duhovnoj zrelosti, već u izrazito primitivnim egoističnim porivima.

Dakle, čvrstoća i objektivnost materijalnog svijeta upitne su, a u skladu s novim otkrićima fizike i psiho spiritualne znanosti, čovjek sam kreira vlastiti život čak i onda kada to ne čini svjesno. On ili sam koristi svoje kreativne potencijale ili dozvoljava drugima da koriste njegovu energiju za ostvarenje njihovih ciljeva. Čovjek obično ne upotrebljava svoje potencijale zato jer je naučen misliti da ih niti nema, odnosno da je on jedno grešno biće koje sebe mora držati na uzdi. Zna se i tko ga je tome naučio – onaj kome treba radna snaga niskog stupnja svijesti. Stoga se vladajuća manjina koristi i manipulacijom percepcijskih, odnosno komunikacijskih procesa koji se odvijaju između objekata manifestiranog univerzuma kako bi nametnula svoju sliku realnosti. Naime, iako je danas jako moderno govoriti kako je svijet iluzija samo zato što struktura svijeta u kojem živimo nije čvrsta, za jedno materijalno biće - sve dok postoji u materijalnom obliku - svijet jest svojevrsna realnost. Zvijezde i planete jesu realnost, čovjek jest realnost, biljni i životinjski svjetovi jesu realnost. Ako se zadržimo na činjenici da svijet jest realnost, tada je također činjenica da se čovjek i sva ostala bića, a također i predmeti, nalaze se u svojevrsnom međuodnosu. Između objekata koji nastanjuju pojavni svijet odigravaju se određeni procesi koji čine suštinu onoga što zovemo život. Stoga bismo život, na određen način, mogli protumačiti kao proces koji se odigrava između manje ili više čvrstih objekata, odnosno živih bića međusobno te materije koja ih okružuje.

Međutim, takvi se životni procesi mogu značajno razlikovati. Postoje procesi koji su po svojoj prirodi konstruktivni, ali postoje i oni koji su destruktivni. Postoje procesi koji omogućuju razvoj i rast, evoluciju i ekspanziju, ali postoje i procesi druge vrste. Svijet je, naime, realan, ali procesi koji se odvijaju između objekata materijalnog svijeta mogu biti ili u službi razvoja svijesti, ili u službi ograničenja, sputavanja i gušenja svijesti. Ukoliko je percepcija životnih procesa pod nečijom kontrolom, tada su i sami životni procesi kontrolirani. Da bi ostali kontrolirani, tvorci kontrole moraju kreirati takvo vjerovanje prema kojem nema nikakve kontrole. Ukoliko čovjek misli da je slobodan, ali su njegova percepcija, ponašanje i rad u stvari kontrolirani, tada čovjek ne živi optimalno, već postaje uhvaćen u mrežu iluzija, danas popularno zvanu Matrica, ili na Engleskom – "The Matrix", prema poznatom filmu braće Wachowski koji se metaforički bavi upravo navedenom temom. Ako malo trezvenije sagledamo svijet u kojem živimo, čini se da umjesto da njegov život bude utemeljen na razvoju, evoluciji i ekspanziji svijesti, čovjek živi unutar percepcijskog sustava koji ga unazađuje, ograničava i sputava, a ponekad (u današnje doba sve više) i ubija. Takva se svjetska matrica s vremenom pretvara u neku vrst svjesnog bića čiji opstanak postaje važniji od čovjekovog. Matrica se tada počinje ponašati kao umjetna inteligencija, kao kompjutor koji je postao previše moćan te želi preuzeti potpunu kontrolu nad sobom i nad svojim programerima.

Premda ovakva ideja nekome može zvučati samo kao još jedna nerealna "teorija urote", život na Zemlji treba sagledati kroz objektivne pokazatelje pa onda donositi zaključke. Naime, sve religije i duhovne škole, ali i svi ljudi s malo zdrave pameti, slažu se s činjenicom da je svijet, iako posjeduje potencijal da bude savršen, ipak nesavršen. Objašnjenja koja religije i duhovne škole nude za ovakvu činjenicu razlikuju se, kao što se razlikuju i rješenja koja daju. Jednako kao i svijet, nesavršen je i čovjek. Navodno stvoren na božju sliku i priliku, čovjek je danas daleko od svoje savršenosti. I sam je život patnja jer sve se životne forme hrane jedne drugima i time prolaze kroz iskustva boli, straha i smrti te je priroda života prije predatorska, okrutna i nemilosrdna, nego podržavajuća. Tu su i prirodne katastrofe – potresi, poplave, požari, vulkanske erupcije, tajfuni ili suše – koje donose novu količinu smrti i patnje. Pored toga, svijetom odavno ne vladaju ljudi koji žele napredak, pravdu, istinu i dobrobit, već očigledno cijede i uništavaju planetu zbog vlastitih, uskih, primitivnih i sebičnih interesa. Takve osobe čitavo se vrijeme služe svim raspoloživim sredstvima da utječu na našu percepciju i skrenu našu pozornost s onoga što rade. Svoje djelovanje prezentiraju u drugačijem svjetlu, nastojeći zamagliti našu svijest i vlastite manipulacije prikazati kao slijed "slučajnih" događaja. Mnogi ljudi svjesni su ovakvog stanja i osjećaju se kao da žive u lažnom svijetu, utemeljenom na apsurdu i prijevari. Jeste li i vi među njima?

Kreiranje svoje realnosti ima svoje zakonotosti i zahtjeve, zahtijeva organiziran i jasan um te stabilno energetsko tijelo. Sve to i kako to ostvariti možete naučiti u Tranceframing školi.

Arhiva