FunkyMEM portal za bitne stvari

Na ono što se trenutno događa u cijelom svijetu ne treba gledati samo kao na krizu. Svi govore o krizi i zato je potrebno učiniti barem blagi otklon od takvog načina razmišljanja, zauzeti malo drugačiju perspektivu. Svijet prolazi kroz veliku promjenu i umjesto ekstrovertiranog načina života i razmišljanja, sada se odjednom, kao preko noći, počeo preferirati introvertirani životni stil. Mediji nam sugeriraju da ostanemo kod kuće, da čitamo knjige, radimo iz svojih domova i sl. Odjednom nema više izlazaka, koncerata, ispijanja kava u kafićima, druženja, odlazaka u teretanu... Sve takve i slične aktivnosti, stavljene su na čekanje. Čini se kao da je svijet stao. Mnoge aktivnosti su odgođene, no vrijeme i dalje teče. Nekim ljudima, a pogotovo onima koji trebaju proći kroz proces samoizolacije, teško je palo ostajanje kod kuće i to je normalno, pogotovo ako su inače više društveni. Ipak, ovo vrijeme možemo iskoristiti na vrlo korisne stvari. Zašto ovo što nam se događa nije loše?

Imamo priliku biti prisutniji

Ne trebamo ići nikamo niti gubiti energiju na hrpu stvari na koje smo inače navikli. Razbacivali smo se energijom, a da to nismo niti primjećivali. Naravno, možemo i dalje nastaviti s tim razbacivanjem, ali sada je vrijeme više nego idealno za čuvanje energije. Kako čuvati energiju? Bivajući prisutnima. Prisutni smo svaki put kad smo svjesni trenutka u kojem se nalazimo, kad smo svjesni disanja i kad smo staloženi. Postoji jako puno načina za vježbanje prisutnosti, a jedan od njih je mindfulness. Taj se pojam prevodi kao pomnost, a odnosi se na svjesnu prisutnost čovjeka u sadašnjem trenutku. Iako postoje brojne meditativne prakse pomoću kojih se mindfulness vježba, svoju prisutnost možemo vježbati doslovno bilo kad i bilo gdje. Kao primjer može poslužiti i najbanalnija aktivnost poput pranja zubi. Kako bismo u toj situaciji vježbali mindfulness, potrebno je obratiti pažnju upravo na tu aktivnost - pokrete koje radimo četkicom, okus i miris paste, zvuk četkanja, pritisak četkice na naše desni kao i na misli koje se tada pojavljuju u našem umu, dopuštajući svim tim podražajima da budu. Prema tome, mindfulness možemo koristiti na nebrojeno mnogo načina obavljajući neki posao, slušajući druge ili odmarajući. U ovoj situaciji, čini se da je takvo stanje uma teško postići. Mirnoća i opuštenost miljama su daleko od panike koja vlada već danima. Što trebamo učiniti da smanjimo taj jaz?

Sjetimo se da sve što tražimo vani već imamo unutra

Svi mi imamo priliku dati najbolje od sebe bez da podlegnemo panici. U ovim trenucima, kako bismo zadržali stabilnost uma, potrebno je prisjetiti se da sve alate za staloženost imamo u sebi, da smo rođeni sa svime što nam treba. Imamo tendenciju tražiti sreću i sigurnost vani, to je stanje uma u kojemu primjerice mislimo da ćemo biti sretni ako kupimo ovo ili ono. Sada je to svedeno na najmanju mjeru. Svi smo uglavnom u svojim kućama, stoga trebamo prihvatiti situaciju u kojoj smo se našli i biti zadovoljni s onim osnovnim što imamo, što je oduvijek bilo tu, ali to nismo znali dovoljno cijeniti. Naši domovi naša su komfor zona i ona nas čini opuštenima. Sad smo prisiljeni biti u domovima i trebamo ih cijeniti još više jer osim što se ostajući u njima osiguravamo od mogućnosti zaraze, nikad ne znamo što će se dogoditi, poput razornog zemljotresa koji se dogodio u Zagrebu i zbog kojega su mnoge obitelji ostale bez krova nad glavom, bez svog utočišta i osnovne sigurnosti.

Svi smo u ovome zajedno

Ovo se odnosi na sve, bilo da su u nekoj vrsti izolacije ili su samo doma i čuvaju sebe i druge od zaraze ili su na bilo koji način pogođeni zemljotresom: svi smo povezani. Ovaj događaj jedinstven je jer je pogodio gotovo cijeli svijet, samo nekoliko država nije pogođeno virusom. Iako se osjećamo usamljenima više nego inače, kao da smo odcijepljeni od ostatka svijeta, no to je samo iluzija jer se cijeli svijet nalazi u istoj situaciji. Samim suosjećanjems drugim ljudima možemo iskusiti veći osjećaj povezanosti. Sve što osjećamo inače sad je dodatno pojačano jer se nalazimo u intenzivnoj situaciji i cijeli kolektiv uglavnom osjeća slične emocije, a samim time i mi osjećamo emocije iz polja. Normalno je osjećati te emocije i treba ih pustiti da budu, objektivno ih promatrati, prihvaćajući ih na poman (mindful) način. To je uostalom i način na koji možemo uzemljiti te emocije, što bi značilo da možemo njima upravljati, onemogućujući im da preuzmu kontrolu nad našim životima.

Na internetskoj stranici Mindful u tekstu Feeling Isolated? (Osjećate se izoliranima?) autor B. Stahl predstavio je misao cijenjenog znanstvenika: "Albert Einstein, poznat po svojoj mudrosti i znanstvenoj genijalnosti, govori o međusobnoj povezanosti postojanja u odlomku iz jednog svog pisma, objavljenom u New York Postu (28. studenog 1972.): 'Čovjek je dio cjeline koju nazivamo Svemirom, dio ograničen u vremenu i prostoru. Doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od ostalog - neku vrstu optičke zablude njegove svijesti. Ta zabluda je za nas neka vrsta zatvora, koja nas ograničava na naše osobne želje i naklonost prema nekolicini najbližih osoba. Naša zadaća mora biti osloboditi se iz tog zatvora širenjem kruga suosjećanja da u svojoj ljepoti prigrlimo sva živa bića i cijelu prirodu.'" Misao slavnog znanstvenika u ovim trenucima mogla bi poslužiti kao dobar podsjetnik na to da niti u jednom trenutku nismo sami, čak niti kad smo potpuno uvjereni da je tako.

Uvijek možemo izabrati

Emocije mogu, kao i misli, biti dobar sluga, ali loš gospodar jer kada im dopustimo da prevladaju, pogotovo ako su destruktivne, kada prestajemo biti racionalni i ne možemo dobro funkcionirati. Zato je važno prepoznati emocije i misli koje prevladavaju u kolektivu i osim što ih uvijek možemo promatrati poput oblaka na nebu, možemo umjesto njih izabrati neke druge osjećaje ili stvari o kojima ćemo razmišljati. Recimo, uvijek možemo izabrati hoćemo li na mobitelu pročitati još jedan članak o tome kako je koronavirus strašan ili ćemo primjerice pogledati neki video u kojemu ćemo saznati neke nove savjete o tome kako sačuvati zdrav razum.

Uglavnom nam paše društvo, većeg ili manjeg broja ljudi, no sada nikakva druženja nisu primjerena i mnogi osjećaju usamljenost. Sada je pravo vrijeme da pogledamo s kime zapravo živimo tako što ćemo pogledati što nosimo u sebi. Došlo je vrijeme u kojemu je sve teže pobjeći od toga kako se osjećamo u vlastitoj koži. Učinimo to vrijeme ljepšim birajući emocije i misli koje će oplemeniti naš duh i tijelo i prenesimo svjesnost i prisutnost dalje u svijet u kojem živimo.