JESTE LI ZA ČAJ
Iako se čaj smatra britanskim pićem, te ga Britanci piju više od 350 godina, njegovi korijeni sežu iz potpuno drugog kraja svijeta – iz Kine. Naučite sve o legendi kako je nastao čaj i njegovoj povijesti.
Iako se čaj smatra
britanskim pićem, te ga Britanci piju više od 350 godina, njegovi korijeni sežu
iz potpuno drugog kraja svijeta – iz Kine. Najpoznatija legenda o pronalasku
čaja govori da je 2737. godine prije Krista kineski car Shen Nung sjedio ispod
drveta dok je njegov sluga kuhao vodu. Navodno je u tom trenutku nekoliko
listova s drveta ispod kojeg je car sjedio upalo u tu vodu. Zahvaljujući
carevoj znatiželji da proba dobivenu mješavinu, danas ljudi diljem svijeta piju
piće poznato pod nazivom čaj. Alternativna legenda
povezuje otkriće čaja s indijskim princem Bodhidharmom koji se preobratio na
budizam te je u 6. stoljeću otišao u Kinu da širi svoje učenje. Prema legendi,
Bodhidharma je vjerovao da je nužno da ostane budan tijekom meditacije i
molitve, pa je stoga žvakao lišće s grma čaja koje je
djelovalo stimulativno i održavalo ga budnim.
Od Kine do Europe
Ritual ispijanja čaja se etablirao u Kini puno stoljeća, prije nego što je
postao poznat na Zapadu. Tome svjedoče i pronalasci pribora za
čaj u grobnicama dinastije Han koja je vladala u
razdoblju od 206. do 220. godine prije Krista. Čaj je
iznimno velikom brzinom postao popularan u Kini, toliko da je ubrzo nakon
njegovog pojavljivanja napisana knjiga, u potpunosti posvećena ovom piću, koja
ujedno predstavlja i klasik na ovu temu od strane poznatog kineskog pisca Lu
Yua. Naziv knjige bio je Ch´a Ching, te je na temelju nje priprema i ispijanje
čaja dovedeno gotovo do religijskog statusa. Ispijanje čaja je uključivalo
cijeli ritual, od upotrebe posebnog posuđa koje označava određenu važnost osobi
koja iz njega pije, do vodiča za prikladno stanje uma u
kojem treba biti osoba dok pije čaj, te atmosfere u kojoj
se pije čaj. Sličnost s religijskim ritualom nije
slučajnost. Zašto? Taoistička vjera imala je veliki
utjecaj u kineskoj kulturi u 8. stoljeću. Prema taoističkim vjerovanjima, svaki
detalj u životu je izraz života te ga stoga treba slaviti i pronaći ljepotu u
svemu u svijetu. Tako je i ritual ispijanja čaja poprimio elemente taoističkog
pogleda na život. Navedeni podaci svjedoče o kulturnoj važnosti čaja u Kini i
Japanu, a upravo je Lu Yueva knjiga imala veliki utjecaj na razvoj tog
značenja.
Nedugo nakon izdavanja Lu Yueve knjige ritual ispijanja čaja se proširio i u
Japanu. Naime, japanski budistički svećenici koji su doputovali u Kinu radi
studiranja, upoznali su se s ovim ritualom te je on ubrzo postao sastavni dio
japanske kulture. Europa je upoznata s ovim pićem tek krajem 16. stoljeća. Tako
barem govore podaci koji svjedoče o prvom spominjanju ovog pića u Europi tek u
16. stoljeću. Prva zemlja koja je uvozila čaj u Europi
bila je Nizozemska. Nije dugo trebalo da čaj postane
iznimno popularno piće u Nizozemskoj te se upravo od tamo širio u ostale zemlje
u kontinentalnoj Europi. U to vrijeme čaj je bio iznimno
skup, pa je bio namijenjen i dostupan isključivo imućnim ljudima. Što se tiče
Velike Britanije, za širenje rituala ispijanja čaja na
tom području zaslužna je Katarina od Braganze koja se udala za
Charlesa II.. A zašto? Zato što je Katarina je bila
portugalska princeza te je obožavala čaj, a upravo ga je
njezina ljubav prema čaju etablirala kao najomiljenije piće Britanaca.
Smirenost i harmonija obilježava ritual
Ako se itko ikada zapitao otkud proizlazi osjećaj mira kojeg ljudi povezuju s
ispijanjem čaja, ili je osjetio mir prilikom ispijanja čaja, možda odgovor leži
upravo u sljedećim rečenicama koje ukazuju na moguća vjerovanja o ovom piću
koja postoje u svima. Lu Yu se u svojoj knjizi zalagao za
to da ispijanje čaja treba vršiti u smirenoj i opuštenoj atmosferi, a samo
ispijanje čaja bi trebalo stvoriti još veću opuštenost. Iako je današnje
ispijanje čaja nerijetko ritualno, te se u potpunosti razlikuje od pravila koja
je Yu iznio u svojoj knjizi, mnogi Britanci se slažu s činjenicom da priprema i
konzumacija čaja u stresnim periodima života može na čovjeka djelovati iznimno
umirujuće. U Tajvanu za ispijanje čaja koji u neku ruku
obilježava Yueva pravila za konzumiranje ovog pića,
postoji i poseban naziv – Gong Fu. Za razliku od šalica
na Zapadu, ovaj stil obilježava ispijanje čaja iz malih keramičkih posudica.
Ceremonija ispijanja čaja na Gong Fu način teži tome da fokusira osobu koja
konzumira čaj te da joj opusti um i duh. Usmjeravanje pozornosti
na okus i aromu čaja te promatranje listića čaja u šalici (za
one koji koriste ovaj ritualni stil) to predstavlja cijenjenje i zahvalnost
trenutka u kojem se nalaze. Sudeći prema podacima, Gong Fu stil ispijanja čaja
najčešće se koristi u grupi prijatelja te stvara toplu i intimnu atmosferu među
njima.
Nastanak ceremonije ispijanja čaja nije nastao preko noći. Ceremonija čaja je
nastalo postepeno pod utjecajem osobnosti i utjecaja tri majstora čaja.
Posljednji od njih zvao se Sen No Rikyu (1522.-1591.) koji je većinu svog
života živio u Kyotu gdje je studirao Zen. Upravo je Rikyu unio esenciju Zena u
ceremoniju čaja te je na temelju toga razvio način njegovog ispijanja koji se
naziva chado, a koji se prakticira još i danas. Neki od elemenata Rikyueve
ceremonije ispijanja čaja su ti da se ona vrši u posebno izgrađenoj čajnoj
sobi, a najčešće se radi o malo drvenoj strukturi koja je jednostavno uređena.
U sobu se ulazi kroz vrt te to predstavlja prvi korak u ovom svojevrsnom obliku
meditacije, zatim obilježava prekidanje veze s vanjskim svijetom...itd. Rikyu
je postao osobni majstor čaja tadašnjem moćnom političkom vođi Hideyoshiju.
Iako je odnos između njih dvojice propao zbog neutemeljene urote od strane
treće osobe za koju je optužen Rikyu te koji je nakon
toga počinio samoubojstvo, Rikyuevi sinovi i unuci nastavili su prakticirati
chado način ispijanja čaja i održati ovaj stil živim.
Čaj u 5
No, nisu svi rituali ispijanja čaja tako rigidni. Mnogi ljubitelji čaja u
Velikoj Britaniji imaju svoje vlastite rituale, kao što je prva šalica čaja u
danu, posjedovanje najdraže šalice, ulijevanje prvo čaja ili mlijeka u šalicu i
slično. Makar ovaj način ispijanja čaja ne obilježava u potpunosti
tradicionalnu recepturu ispijanja čaja, ipak sadrži elemente mira i ugode koji
obilježavaju takav način konzumiranja ovog pića. Među bogatim slojevima
Britanaca s vremenom se polako razvijao društveni običaj ispijanja čaja. Za običaj ispijanja poslijepodnevnog čaja se smatra da vuče
svoje korijene iz ženskih čajanki u 17. stoljeću. No, prema tradiciji,
britanski čaj u pet je osmislila Anna Maria, žena sedmog
vojvode od Bedforda, 1841. godine. Anna Maria je te godine počela prakticirati
poslijepodnevno ispijanje čaja i konzumiranje male količine hrane kako bi
popunila veliki razmak između ručka u 13 sati i večere u 19 sati. Polako je
ritual ove gospođe postao društveno okupljanje iz razloga što je ona počela
pozivati goste da joj se pridruže u njezinom poslijepodnevnoj šalici čaja.
Premda se običaj „čaja u pet“ nije proširio odmah, do 1860. je bio itekako
proširen. Čaj u pet je bio elegantan ritual te se
pripremao u najboljem kineskom porculanu s malim količinama hrane, serviranim
na malim kineskim tanjurima.
Škoti najveći ljubitelji čaja
Najviše čaja piju Škoti. Ovaj podatak niti ne čudi toliko s obzirom da je
Thomas Lipton, znameniti poznavatelj čaja, rođen upravo u Škotskoj 1850.
godine. Natpis Lipton na metalnim posudama odnosi se upravo na ovog čovjeka, a
takve kutijice koje krasi njegovo ime obilježavaju ambalažu za
najfiniji čaj. Lipton je oplovio mora i kontinente
tražeći razne vrste čaja, miješajući ih pritom u razne kombinacije. On je,
također, propagirao brzu dostavu čaja bez posrednika, a tu ideju podržala je i
Viktorija, kraljica Velike Britanije i Irske te carica Indije. Lipton je bio
vrlo inovativan za svoje vrijeme te se obogatio vlastitim
načelom-od proizvođača dopremiti potrošaču, s plantaže u vaš čajnik! Ne može se
poreći - njegovo načelo i dalje živi.
Pogledajte film i saznajte više: