Samoaktualizacija je pojam koji je skovao Kurt Goldstein, pionir neuropsihologije i psihosomatike, a poznati psiholog Abraham Maslow taj termin uvodi u svoju teoriju o hijerarhiji ljudskih potreba. Potreba za samoaktualizacijom najviša je ljudska potreba i kako bismo je postići, sve naše ostale, niže potrebe, trebaju biti zadovoljene. Te niže potrebe su fiziološke potrebe, želja za sigurnošću, potreba za pripadanjem i ljubavlju i potreba za poštovanjem. Većina ljudi koja nema zadovoljene osnovne potrebe, ne može krenuti putem unutarnjeg razvoja jer ima osjećaj da im nešto nedostaje. Postoje i iznimke, a to su ljudi koji se odriču zadovoljstava kako bi se borili za svoje ideale, npr. asketizam ili štrajk glađu. Preduvjet samoaktualizacije je da osobu ne smije ograničavati društvo, što bi značilo da treba imati slobodu govora, samoizražavanja, pravednosti i dostupnosti informacija u okviru vlastite društvene skupine. Isto tako, potrebno je da je osoba svjesna svojih mana, vrlina i općenito, mogućnosti.
Što znači biti samoaktualiziran?
Za samoaktualiziranu osobu možemo reći da je postigla najviši stupanj psihičkog razvoja u smislu stjecanja neovisnosti, otpornosti na pritisak okoline, sposobnosti za sklapanje emocionalnih veza, pa čak i višeg smisla za humor.
Zanimljiv je sljedeći Maslowljev citat: „Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti." Tvorac ovog citata tvrdi da je samo 1% populacije samoostvareno, pa koje su osobine tih pojedinaca i kojih se zakona oni pridržavaju kako bi bili zadovoljni i uspješni?
Samoostvareni pojedinci imaju učinkovitiji pogled na realnost, dakle tvore bolju vezu sa stvarnošću, što znači da s lakoćom mogu otkriti neiskrenost i glumatanje, jednom riječju, neoriginalnost neke osobe pa čak i lažnost nekog životnog aspekta. U dvosmislenim situacijama nije im neugodno niti imaju strah od nepoznatog.
Prihvaćaju sebe, dakle čak i svoje nedostatke i slabosti, prihvaćaju ljudsku prirodu koja nema srama niti osjećaja krivnje. Samoostvareni ljudi vole druge ljude, znaju biti otvoreni i iskreni su; ne izmišljaju laži s ciljem da zadive nekog kome bi se željeli svidjeti.
Spontani su, krasi ih znatiželja slična onoj u djece, skloni su razvijanju nekonvencionalnog promatranja svijeta. Vide ljepotu u običnim stvarima na koje je većina ljudi navikla, što ih čini prirodnima i jednostavnima. Također, mogu uživati u iskustvima koja se događaju na dnevnoj bazi, a koje ljudi općenito ne doživljavaju i zanemaruju. Maslow je konkretno naveo primjer pojedinca koji je nakon trideset godina braka sretan jednako kao i prvog dana braka te se divi ljepoti svoje partnerice sa šezdeset, jednako kao i s trideset godina.
Samoaktualizirani ljudi mogu usmjeriti pozornost na probleme oko njih, što upućuje na činjenicu da takve osobe nisu egocentrične, već se mogu usredotočiti na izazove i ciljeve, a zadaci koje si postavljaju često imaju svrhu ostvarenja društvene dobrobiti, a ne vlastitog zadovoljstva, upravo zbog izraženog osjećaja zajedništva koji posjeduju. Maslow kaže da se samoaktualizirane osobe prema čovječanstvu odnose kao stariji brat prema mlađemu, dakle zaštitnički. Može se reći da takve osobe prate životnu misiju kako bi ostvarili svoju svrhu.
Uživaju u samoći i čak imaju izraženu tu potrebu za osamljenošću do te mjere da se drugima mogu učiniti asocijalnima ili izdvojenima iz društva. Ta potreba dolazi kao posljedica osjećaja sigurnosti i daje im mogućnost da u situacijama koje bi uznemirile druge, ostanu smireni i objektivni, sposobni procjenjivati događaje bez da druge osobe na njih uspiju prenijeti utjecaj svog mišljenja.
Kao što kaže sama definicija, samoaktualizirane osobe neovisne su o kulturi u kojoj se nalaze, s obzirom na to da su potpuno svjesni vlastitog okruženja. Svako društvo ima određene norme koje prevladavaju i vrše pritisak na zajednicu, ali rijetki su sposobni donositi odluke samostalno. To psihološko odvajanje od kulture nije nužno namjerno. Samoaktualizirani ljudi prihvaćaju osnovne norme društva u kojemu se nalaze, ali ne u slučajevima u kojima te norme nisu u skladu s njihovim etičkim načelima.
Za takve pojedince, karakteristični su duboki međuljudski odnosi s manjim brojem ljudi koji su često također blizu samoaktualizaciji. U takvim odnosima javljaju se duboka povezanost, izražena identifikacija s drugom osobom, kao i više ljubavi nego u većini odnosa koji se javljaju u svijetu odraslih. Ta prijateljstva mogu biti sklopljena s ljudima iz vrlo različitih društvenih slojeva, što znači da samoaktualizirani ljudi nemaju predrasuda o nacionalnoj pripadnosti, društvenom statusu, rasi ili razini obrazovanja zato što su skloni svakom pojedincu iskazati poštovanje koje zaslužuje samo kao ljudsko biće.
Samoostvareni pojedinci imaju u sebi urođenu originalnost, kreativnost koju većina ljudi postepeno gubi kroz proces odrastanja i prihvaćana ustaljenih pravila i obrazaca kolektivnog razmišljanja. Također, njihov humor je često neagresivan i rijetko se smiju šalama koje vrijeđaju druge.
Često je mišljenje da su samoaktualizirane osobe samo one koje su postigle uspjehe od značanje važnosti na području znanosti ili umjetnosti, što nije istina jer svaki čovjek ima sposobnost postići tu razinu, posveti li se bilo čemu što mu je važno i u čemu smatra da može biti uspješan.
Kako se približiti samoaktualizaciji?
Da bi čovjek ostvario svoju osobnost, treba gledati na život kao na niz mogućnosti i opcija koji vodi prema uspjehu, napretku i samorazvoju, a ne prema strahu i nazadovanju. Takvi izbori se rade izlaženjem iz tzv. zone ugode i sigurnosti. Treba biti odgovoran za svoje vlastite postupke i ne prebacivati krivnju na druge. Osoba koja se želi ostvariti treba se usuditi biti iskrena i različita od drugih, treba na neki način pokoriti okolnosti tako da poveća vjerojatnost situacija koje želi iskušavati, dakle treba odustati od iluzija. Ukoliko osoba ima ideju osobe kakvom želi postati, treba skrenuti pažnju s maštarija i vizija na razvitak vještina koje su potrebne da u stvarnom životu postane osobom kakvom želi pri čemu se treba oslanjati na sebe i svoje osobne interese, a manje slušati mišljenja drugih.
Budući da je samoaktualizaciju vrlo teško postići jer zahtijeva puno rada, a s druge strane, ako ta potreba nije zadovoljena, ne uzrokuje krizu, nameće se pitanje isplati joj li se uopće težiti jer se čini višom potrebom slabog intenziteta. Bez obzira na to, samoaktualizacija je povezana s kreativnošću, originalnošću, visokim obrazovnim postignućem, rasnom tolerancijom i emocionalnim zdravljem i iako neuspjeh u vezi samoaktualizacije neće dovesti do krize, posljedice su manjak životnog iskustva, nemir i frustracija.
„Proučavanje obogaljenih, zakržljalih, nezrelih i nezdravih osoba može dati jedino obogaljenu psihologiju i obogaljenu filozofiju. Proučavanje samoaktualiziranih ljudi mora biti temelj univerzalnoj znanosti psihologije." ovim citatom Maslow je skrenuo psiholozima pozornost s pacijenata na zdrave, uspješne i zadovoljne ljude i bez obzira na to što je samoaktualizacija rijedak i neobičan fenomen, važna je jer je usmjerena poboljšanju životne svakodnevice koju iskušava svaki pojedinac.
