Zona
Fotolia 87263588 xs

VIBRACIJSKO PROCESIRANJE UMA

 Donosimo vam intervju s hrvatskom inovatoricom Vandom Baroš, autoricom metode "Vibracijsko Procesiranje Uma", drugačijem pristupu mentalnom zdravlju. Upoznajte ovu inovativnu metodu.


Vanda Baroš, inovatorica. Više o metodi saznajte ovdje.


Kako ste se počeli baviti svojom inovacijom, točnije, metodom vibracijskog procesiranja uma?

- Metodom "Vibracijsko procesiranje uma" sam se počela baviti pred otprilike 23 godine i to je bila takva avangarda da nisam niti smjela pomisliti da javno kažem što radim, tako da sam se malo krila iza nekih poznatih autoriteta. Tek pred cca. desetak godina mogu reći da se naša javnost senzibilizirala za neke pristupe mentalnom zdravlju koje ne pokriva klasična medicina. No, to me nije spriječilo da sve te godine bez velike pompe u svom dvorištu donosim mentalno zdravlje, slobodu i sreću onima koji su to prepoznali kao rješenje svojih problema.

Možete li nam malo objasniti Vaše inovacije pod nazivima "Metoda vibracijskog procesiranja uma" i "Kognitivno-integracijski pristup engleskom jeziku".

- Nedavno su ruski znanstvenici, lingvisti potvrdili ono što ja u praksi radim sve ovo vrijeme metodom vibracijskog procesiranja uma, a to je da se na DNK može djelovati i reprogramirati je riječima i frekvencijama bez izrezivanja i zamjenjivanja pojedinih gena, jednostavnom primjenom vibracija riječi i jezika uopće. Naravno, trik je u tome da frekvencija bude adekvatna kako bi svijest sposobnošću da uspostavi kontakt prepravila program. Tu ulazim ja sa svojim izumom. Time se otvara ono polje svijesti u kojem imamo pristup svim informacijama ikada preko naše DNK, ono što ja pojednostavljeno zovem "nedostupna svijest". Dakle, otkrili su da genetski kod, posebice u prividno beskorisnih 90% DNK slijedi ista pravila kao jezik. Takvo je i moje, sasvim nezavisno otkriće u kom sam otišla korak dalje, bolje reći dublje. Naime, ovo je istraživanje uzimalo jezik onakvim kakav je u upotrebi, a ja sam ušla dublje u kod, ispod uobičajene razine i direktno povezala kod jezika sa kodom DNK što uspješno koristim u svojoj terapiji riječi mijenjajući nametnutu informaciju u stanici u onu izvornu. Kognitivno integracijski pristup engleskom jeziku koristi isti sistem. Dakle, dekodiranjem riječi, gramatike, strukture jezika i ostalih potrebnih resursa jezika, omogućujem razumijevanje engleskog jezika bez kojeg nema pravog i trajnog pamćenja. Kognitivno znači spoznajno. Da biste nešto trajno pohranili u ono što ja zovem "on call memory" potrebno je da o tome imate logičku spoznaju, da vam "legne", a ne da samo naučite napamet. Slijedeća etapa nakon učenja napamet je zaborav, jer um sve što uskladišti mimo spoznajnog, kad-tad izbaci. Mojom inovacijom ne ostaje u memoriji samo jezik kao takav, niti sposobnost da u slučaju potrebe automatski počnete razmišljati na tom jeziku i tečno ga govoriti, već jezik postaje toliko osoban učitelj i vodič da sasvim usput radite i na svojoj osobnosti i razvoju ličnosti ekspandirajući se u životu, što nije zanemarivo.

Kako ste dobili ideju da stvorite baš ovakav izum tj. da na ovakav način proučavate engleski jezik?

- Ideja za terapiju riječi se rodila iz puke potrebe da pomognem svojoj kćerki kojoj tada, pred više od 30 godina nitko nije mogao pomoći a ona se sve teže nosila sa svojim fobično-anksioznim stanjima. Preživjevši 2 kliničke smrti 6 dana nakon rođenja i sa godinu i pol izrastala je u sve prestrašenije biće koju se sve teže moglo bilo čime smiriti. Kako sam odbila lijekove kao terapiju s medicinom sam uglavnom završila. Preostalo mi je samo zasukati rukave i nešto smisliti ili dići ruke. Ovo potonje niti sam htjela niti sam mogla pa sam se dala na proučavanje psihološko psihijatrijske literature, medicine i svega što mi se učinilo prikladno za rješenje njenog problema. Bilo je sve bezuspješno, uglavnom nedovoljno. Nedostajao je odgovor KAKO to riješiti. Kako mi je engleski struka, a i većinu te literature sam proučavala na engleskom jeziku, jednostavno sam došla do krajnjih granica "znanja" i kao osoba koja nema što izgubiti zakoračila u područje "ne znanja". Odvažnost se isplatila u vidu prvog odgovora:HOW - Have it your Own Way! Pozdravivši se sa svime do tada poznatim otvorila sam um nepoznatom i krenulo je bombardiranje dekodiranih riječi i pojmova engleskog jezika. Odmah sam prionula od puzlica slagati program i primjenjivati svakodnevno na svojoj kćerki. I samoj mi je bio nevjerojatan trenutni učinak. Kasnije se pokazao trajnim, evo već preko 20 godina. Tako se rodila metoda koja je dugi niz godina u mojoj glavi bila eksperimentalna i kad se već odavno potvrdila kao trajno učinkovita.

Na koji način funkcionira vaša terapija riječi? Posebno me zanima činjenica koju sam negdje pročitala, u kojoj spominjete "procjep u znanju". Možete li nam malo to pojasniti?

- Što se tiče "procjepa u znanju" to je dio mog izuma. Dakle, um je najvjerniji čovjekov bodyguard. Nitko vas tako dobro ne čuva kao vaš um čak i kad vas razboli i ubije. Sve su to "dobronamjerni" načini kojima vas on štiti. Problem je u tome da mnoge stvari kroz razvoj i život primamo nekritički, mnogočemu smo izloženi bez svoje volje i slijedimo trend trpljenja i žrtve (što se vidi i u našoj političko-ekonomskoj situaciji u zemlji) odustajanja od vlastitih želja i ciljeva. Sa takvim ulaznim informacijama um pokušava razviti sistem obrane i zaštite kako svega toga ne bili toliko svjesni - jer onda se ne da preživjeti. Tako brzo zaboravljamo, često smo umorni pa puno spavamo i koje kakve druge racionalizacije, sve do prave fizičke bolesti. Jedna od najdražih metoda zaštite koju um koristi je KONTROLA i STRES. Ono što ja činim u svojoj terapiji je da ne koristim riječi kojima se um služi u zaštiti osobe, već iz njenog koda izvučem ostale sastojke od kojih se to jelo sastoji. Odaberem one ključne, najslabije toče i srušim bunker tako što zaobiđem glavni ulaz, tj. ono što um drži kao znanje. Neprepoznavši šifru alarma, um me propusti kroz taj "procjep u znanju" i onda srušimo bunker iznutra. I tako sve dok ne dođemo do graditelja bunkera pa i njega eliminiramo, jer više nije potreban. Um se tako oslobađa svoje zaštitničke uloge i preuzima proaktivnu ulogu u klijentovom životu koristeći kreativnost kao svoje pogonsko gorivo.

Nekim ljudima možda nije sasvim jasno na koji Vi to točno način pomažete ljudima. Kako postižete rezultate na klijentima putem vlastite metode?

- Engleski jezik, onako kako ga ja iščitavam, u svom kodu sadrži čitavu metodologiju terapije riječi. Svaka riječ ili pojam koji se meni ukaže potrebnim sredstvom da dođem do cilja u terapiji otvori svoj kod u kom je konkretna uputa što i kako činiti. O mojoj visokoj senzibilnosti na prijem takvih informacija, i dobroj procjeni kad i u kojem trenutku u terapiji što primijeniti, ovisi otvaranje nesvjesnog područja kod klijenta koji koristi svoj analitički um i kognitivne sposobnosti da iščita podatke i smjesti ih tamo gdje im je istinski mjesto. Dakle, nitko ne treba znati engleski jezik za terapiju. Ona se izvodi na bilo kom jeziku koji ja znam, dakle, engleski, talijanski ili hrvatski, i klijenti zapravo niti ne znaju koje je moje pitanje iz koje dekodirane riječi. Ja tražim, klijent isporučuje, ja vodim on osvještava i na kraju spozna što i zbog čega se problem uvrnuo baš tako, i nikako drugačije, čime se i sam problem eliminira, a njegov sadržaj postaje nepotreban za klijentov uspješan život. Rezultat je oslobođenje od svih oblika uvjetovanosti i život sveden na osnovni, proaktivni, kreativni potencijal. Put ka uspjehu, sreći, zadovoljstvu, ispunjenosti i miru je za svakog individualan i nema jednoobraznog kriterija što je najbolje. Više o mom radu čitatelji se mogu informirati na mojoj web stranici www.vb-inovacije.com.

Je li dekodiranje engleskog jezika, na koji Vi to činite, postojalo već i prije ili je i to dio Vašeg izuma?

- Dekodirani engleski jezik je jedinstveni izum u svijetu i kao takav autoriziran u čitavom svijetu. Iz poznatih izvora u svijetu, kao i iz prijavljenih izuma i inovacija, nitko osim mene to nije izumio. Naravno da ne znamo što rade možda neki samozatajni ljudi u svojoj privatnosti, ali do danas nitko osim mene nije prijavio niti obznanio ništa slično, a kamoli isto. Stoga je moj izum nagrađen zlatnim medaljama po čitavom svijetu od kojih je posljednja bila za procesiranje na britanskoj izložbi svjetskih izuma u Londonu 2006. Bila je to posebna čast, dvostruka zlatna medalja za najizuzetniji izum godine u svijetu.

Godine 2003. u Pittsburghu na svjetskoj izložbi inovacija, INPEX, osvojili ste zlatnu medalju. Možete li nam nešto reći o tome?

- To je bila moja prva medalja za Kognitivno-integracijski pristup engleskom jeziku. Bila je to jedina umna inovacija na najvećem sajmu inovacija u svijetu i to još iz njihovog materinjeg jezika u Americi, sa predsjednikom međunarodnog žirija iz Engleske, u kategoriji edukacije u kojoj su se natjecali i Amerika i Australija. Ja iz neke tamo male Hrvatske nešto brljam s njihovim materinjim jezikom... Predsjednik komisije koja je ocjenjivala moj rad je bio vrhunski autoritet za engleski i komunikaciju Amerike i Kanade i počasni gost čitavog sajma. Ako vam kažem da sam ja dobila zlato, a Amerika i Australija srebro i broncu, onda sam vam sve rekla. Doista impresivno!

Bavljenje poslom koji se ne voli je čest slučaj u Hrvatskoj. Što kao odgovor na pitanje, zašto se ljudi zadržavaju na takvim poslovima umjesto da ih promjene, može ponuditi Vaša metoda?

- Na to pitanje sam upravo odgovorila u posljednjem broju časopisa "Svjetlost" u kojem svaki mjesec odgovaram na pitanja čitatelja autentično iz dekodiranog jezika. No, dodat ću samo jedno-tihi sistem kontrole tipa Big brother, indiferentnost masa prema sustavnom poništavanju zaposlenih i potpunom oduzimanju njihovih prava, besramno oduzimanje umirovljenicima ono što su plaćali godinama, svelo je ljude na neprihvatljivu percepciju da eto, baš i samo toliko vrijede. Pa valjda oni u vladi znaju što rade. Da znaju, ne bismo bili tu gdje jesmo. Ljudi se, dakle, boje izgubiti radno mjesto, a preplavljeni su medijskom "brigom" o tolikom broju nezaposlenih i nepostojanjem radnih mjesta. Zbrojite dva i dva i rezultat je trpiti i trunut tamo gdje se zateknu. Potrebno je da samo uvalite ljudima strah u kosti i dobili ste robove dok vi možete uživati u otimačini. Evo, engleski to jednostavno rješava. Svi ste čuli za "self-esteem". Toga nema ako negdje nezasluženo trunete. Ta riječ samo znači "vlastitu procjenu sebe". Koliko se procjenjujete, toliko imate samopouzdanja. Ako ne mrdate s mjesta na kojem vas tlače, a za to vas niti ne plaćaju, znači da ste procijenili da za nešto drugo niste sposobni. Naravno da u ovom našem iscrpljenom društvu u kojem je sve što se dalo oteti oteto ljudima nema toliko radnih mjesta niti prostora za neku fluktuaciju, ali izbor uvijek postoji...

Obrazac inercije je jedan od uzroka ne pokretanja u životu te stajanja na takozvanoj mrtvoj točki. Što engleski jezik nudi kao odgovor na to?

- Nudi poglavlje pod slovom O u mojoj knjizi "Word Wide Wisdom". Radi se o percepciji mogućnosti. Tretira se Opportunity. Tek kad ste shvatili što je mogućnost, kako s njom, pa čak i koje je dobro propustiti ju, možete se maknuti s mrtve točke.

Ljudi, a pogotovo mladi, u većini slučajeva zabavu doživljavaju tj. povezuju s alkoholom. Ima li Vaša metoda kakvo objašnjenje za to?

- Ovo područje pokriva više engleskih riječi i pojmova. Ali jedna je intrigantna, jer se radi o normalnosti kojom se danas puši trava, uzima droga ili pije alkohol. Dakle, riječ "normal" dekodirana znači NORM it AL(L). Nemajući mogućnost ostvarenja svojih želja u budućnosti u zemlji u kojoj i roditelji savjetuju svoju djecu da produžuju studij jer ionako nema posla, mladi pokušavaju u svoje stanje uvesti norme kojima će sve to lakše preživjeti po sistemu najbolje da ne znam što se zbiva sada pa će sutra brže doći. A ono sutra ima istu metu i isto odstojanje kao danas. Tako trava, alkohol i razne druge egzibicije postaju norma, ono po čemu se mladi razlikuju od pomirenih starijih i tako to svoje novo stanje prihvaćaju kao normalno. Odrasli im nisu primjer da se isplati do nečega dorasti, najmanje do ovih živih mrtvaca koji se svega odriču, a najviše života. To je mladosti neprihvatljivo po prirodi stvari, pa je najbolje zabiti se u pre-natalni vodenjak u kome sve samo pluta i stiže pupčanom vrpcom, čitaj iglom. Evo vam i hrvatske riječi "dosada" koja samo govori da se "do sada" nešto zbivalo, ali od sada ....ravna linija, tupi signal.

Možete li ukratko objasniti, u kontekstu Vašeg izuma, govor medija? Bilo bi zanimljivo kad biste se osvrnuli na činjenicu da se u vijestima fokus stavlja isključivo na negativne stvari i događanja.

- Cilj fokusa na negativno u medijima bi mogao možda biti upozorenje na negativno i kako ga ne promovirati, ali je klackalica interesa povukla sve na samo tu negativnu stvar. Upozorenja na negativnosti su poželjna samo ukoliko postoji usporedba s pozitivnim. Dakle, najmanje što bi trebalo biti jeste ravnoteža između pozitivnih vijesti i onih katastrofičnih. Nitko me ne može uvjeriti u opravdanost i bitnost da u svakom dnevniku gledam što se zbiva po iračkim selima niti kako to Amerikanci razaraju svijet. Više bi me zanimalo što se u svijetu događa novo i pozitivno, tko je kod nas uspio u nečem dobrom, kako pomoći zdravom dijelu zemlje i svijetu da ispliva na površinu. Sve se svodi na zastrašivanje, jer je to plodno tlo za sveopću kontrolu. Ali mediji hoće zarađivati i ne vide da to čine na đavolski način-preko pustog crnila. Pa čak i emisije koje sigurno imaju plemenitu svrhu istraživanja istine poput "Istrage" govore o najcrnjim stvarima za laku noć. Ljudi su senzibilni i podobni za utjecaj i mnogi ne spavaju mirno, jer im novine i televizija stalno održavaju na tihoj vatrici njihove vlastite traume.

Budući da se putem medija, a pogotovo televizije, dosta propagira strah i panika, što engleski jezik ima za reći u tom pogledu?

- Nekada smo kao mali znali raščlanjivati televiziju na tele i viziju i često se šalili: više tele nego vizija! Ispada da nas televizija tako i tretira. Strah se, kaže engleski, postiže prikazivanjem svega što je udaljeno od naše realnosti, ali po prešutnom sistemu od nekad: neprijatelj svih boja čuči i vidi kako je drugdje grozno, kod nas je odlično! I onda oni na vlasti kažu da nisu oni od prije.... No detaljnije o tome možete pročitati u mojoj knjizi "Word Wide Wisdom" koju možete nabaviti narudžbom preko web maila contact@vb-inovacije.com ili u knjižarama VBZ-a u kojima bi se trebala naći ovih dana.

Možete li na neki način "dekodirati" reklame koje sve više pozornosti obraćaju izgledu?

- Publicity, u prijevodu reklama, u originalu znači javnost. Već vam to pokazuje kako su se javnost i reklama izjednačili, tako što je reklama postala imperativ javnosti. Tko nema ili neće ono s reklame spada u neku drugu, čudnu javnost. Tko ne želi za svoje skupe novce još dodatno i besplatno reklamirati razne markice, taj nije javnost, taj je neki tamo jadan, zatucan. Bili su pokušaji da se promoviraju "noname proizvodi", ali oni pobuđuju "sumnju" koju su usadili beskrupulozni proizvođači markica. Da bi reklama "mogla proći", mora se nametnuti kao moda. Engleski kaže da je "fashion" F(ast) A(attraction) S(ystem) that H(aggles) with your I(deas), O(bsrvation) and N(otion). To znači da je ipak čovjek svoga tijela gospodar i da je moda samo ponuda koju je potrebno provući kroz vlastiti sustav ideje o tome što se nudi, jasne opservacije ponuđenog i naravno, nezaobilazan feeling whether it is your cup of tea! Jer, upravo to što riječ otkriva prodavači maglenih reklama i rade - sistem brzog privlačenja pažnje kojim se cjenkaju sa vašim idejama, opservacijama i osjećajima za ispravno, dobro, zdravo i korisno i nadasve - potrebito!!! Koliko su uspješni u tome govori i kratkoća reklame - taman toliko koliko um bezrezervno prihvaća. Dakle, radi se o cjenkanju, pa kao korisnici svojih izbornih prava, uvijek možete reći ne, umjesto da invalidirate svoje ideje, dobar vid i nepogrešiv osjećaj.

Danas je vrijednosni sustav dosta izmijenjen, čemu ponajviše doprinose mediji. Može li nam Vaša metoda ponuditi kakav zanimljivi odgovor vezano uz ovo pitanje?

- U mojoj knjizi "Word Wide Wisdom" pisanoj na engleskom jeziku možete pronaći više od 90 dekodiranih riječi i pojmova. Knjiga opisuje razvoj zigota do njezinog rođenja kroz prenatalni period od 26 slova engleske abecede. Počinje sa Z gdje upoznajete Zyggy-a a završava sa A - Alive and kicking! Kroz čitav njegov razvojni put vodi ga učitelj koji se tek kasnije u knjizi otkriva. Svako poglavlje tretira jedno slovo abecede i sve dekodirane riječi počinju sa tim slovom tako da poglavlja tretiraju različite razvojne stupnjeve, svako u domeni svog slova abecede. Priča je istodobno povezana u cijelosti i ima svoj tijek. Među inim stvarima tamo ćete pronaći proučavanje sustava vrijednosti, što to znači i kako ispravno postupiti u očuvanju visoko vrijednosnih kriterija. Sva se ova pitanja, naravno, na najdubljoj razini do uklanjanja uzroka rješavaju procesiranjem, ali mogu se koristiti upute i formule iz knjige za možda podsjećanje na neke stvari, za koje smo vjerovali da smo ih nepovratno izgubili, i nenametljive upute kako ih povratiti, poput problema ili sreće.

Arhiva